Foto: Guliver Image/ AP Photo/Lefteris Pitarakis

TURSKA DONIJELA VELIKU ODLUKU! Američki pritisak uspio, Putinu spuštena rampa: ‘Rusija je u sivoj zoni, s dalekosežnim posljedicama po svijet’

Autor: Zoran Meter/Geopolitika.news

Turska je jedna od država koja je, nakon što je združeni Zapad uveo stroge sankcije protiv Rusije zbog njene invazije na Ukrajinu u veljači prošle godine, omogućavala tranzit proizvoda koji su pod sankcijama na teritorij Ruske Federacije. I od toga je Ankara imala itekako velike financijske koristi, a mnoge zemlje, prije svega u EU-i, s pomiješanim osjećajima zavidnosti i ljutnje gledali su na Tursku i ono što ona čini – trguje s Rusijom njihovim proizvodima, što one ne smiju.

Naravno, i zapadne su zemlje, kako ne bi ispalo da su u svemu tome nevine, itekako dobro znale da njihovi proizvodi ne ostaju isključivo na turskom tržištu (to je vrlo lako pratiti brojnim alatima, kao i s obzirom na predsankcijsku količinu narudžbi njihovih proizvoda koje je Turska kupovala za svoje potrebe a koje su od prošle godine naglo višestruko porasle) pa su i same profitirale. Ali nipošto kao Turska, koja je igrala ulogu posrednika i formirala svoje cijene reeksportne robe, koje bi zapadni proizvođači ionako formirali za rusko tržište da za to imaju priliku.

No svemu jednom dođe kraj, piše analitičar portal Geopolitika.news Zoran Meter.

Snažni pritisci Washingtona i Bruxellesa

Ankara je već mjesecima pod snažnim pritiscima Washingtona i Bruxellesa da prekine prijevoz sankcioniranih proizvoda u Rusiju i očito je da su oni sada urodili plodom. Naime, kako objavljuje Reuters, Turska je ovog mjeseca zaustavila tranzit robe pod sankcijama Zapada u Rusiju nakon godinu dana sukoba u Ukrajini i rastućeg američkog i europskog pritiska na Ankaru da poduzme takve mjere. Turske vlasti podijelile su tvrtkama popis proizvoda čiji je izvoz u Rusiju zabranjen od 1. ožujka, izjavio je za Reuters čelnik Istanbulske udruge izvoznika željeznih i obojenih metala Cetin Tekdelioglu.

Dužnosnik EU kazao je za istu agenciju da je Ankara dala Europskoj komisiji usmeno jamstvo kako od 1. ožujka više neće biti tranzita u Rusiju onih roba koje su podložne sankcijama EU-a, SAD-a ili UK-a i kontroli izvoza. Međutim, roba proizvedena u Turskoj, čak i s komponentama iz drugih zemalja, i dalje će se moći slati u Rusiju bez ograničenja, kazao je.

Rusija mora mijenjati rute i logistiku

Dodao bih kako je proteklih tjedana bilo jasno da će do ovoga doći s obzirom na izjave koje su stizale i iz Ankare i iz Washingtona. O tome su čak otvoreno pisali i ruski mediji. Za pretpostaviti je kako će sličnu odluku, ovoj turskoj, uskoro morati donijeti i UAE koji također jako profitira tranzitom sankcioniranih proizvoda u Rusiju. Emisari iz State Departmenta u tom smislu sve češće „krstare“ Bliskim istokom, prije svega zaljevskim zemljama, sa zahtjevima da se takve aktivnosti zaustave.

Ovdje također treba dodati kako navedena odluka Ankare neće negativno utjecati na ukupne rusko-turske odnose s obzirom kako Moskva shvaća da je ona iznuđena pritiscima. O tome je, otvoreno, u više navrata govorio i ruski državni vrh. Međutim, ona će definitivno dovesti do povećanja cijena pojedinih proizvoda u Rusiji s obzirom kako Moskva sada mora pokretati nove opskrbne smjerove i logistiku. Turska joj je u tom smislu bila najbliža za kontejnerski promet koji se odvijao Crnim morem od turskih do ruskih luka.




Kina je ruski spas

Ondje gdje Rusija u tom smislu sada ima sigurno utočište je prije svega Kina na koju američki pritisci nemaju učinka – ne samo po pitanju proturuskih sankcija. O tome će, vjerojatno, najbolje svjedočiti i rezultati trodnevnog sastanka najviše kineske političke i poslovne delegacije na čelu s predsjednikom Xi Jinpingom koja upravo boravi u Moskvi. I tu ne treba imati iluzija da će Peking na Moskvu, kako neki misle, sada početi gledati s visoka, da će zbog teškog stanja u kojem se našla Rusija u poslovnim odnosima sa Zapadom on od nje zakulisno zahtijevati neke bolne ustupke sebi na korist a Rusiji na štetu.

Toga neće biti (vjerojatno će Kina dobiti preferencijalni status po nekim pitanjima u odnosu na druge zemlje, prije svega u energetici, ali to se ionako očekivalo jer je već tako i u praksi) jer su obje zemlje američkom politikom i snažnim pritiscima jednostavno primorane jedna drugoj čuvati leđa. Jer kolaps Rusije bio bi dugoročno i poraz Kine i njenih globalnih ambicija, a možda i same njene egzistencije kao države kakvu sada poznamo (da o povratku Tajvana pod okrilje Kine i ne govorimo). To u Pekingu, oni koji moraju znati, jako dobro znaju.

Ruska adaptacija i kineski lend-lease

S druge strane Rusija se već u velikoj mjeri adaptirala na tzv. nezapadne proizvode. Njen je državni vrh kod običnih Rusa uspio „slomiti psihološke barijere“ o zapadnim proizvodima kao onima bez kojih se ne može živjeti. U nju sada sve masovnije stižu proizvodi iz Kine, Indije i tzv. globalnog juga. Ne treba zaboraviti da u Rusiju i dalje uredno stižu i južnokorejski i japanski automobili iako su se i te zemlje službeno priključile zapadnim sankcijama.




Posve otvorenom ostavljam i mogućnost, vjerojatno „tihog“ dogovora između Moskve i Pekinga oko kineskog lend-lease za isporuke oružja ali i visokotehnoloških komponenti Rusiji, što bi sve moglo ići i preko Bjelorusije. Nije Lukašenko tek tako nedavno boravio u Kini, gdje su ga primili najviši državni dužnosnici uz najveće protokolarne počasti, a odmah potom otišao je i u Iran koji s Rusijom upravo posljednjih mjeseci ubrzano jača, osim energetske, i vojno-tehničku suradnju vezano uz isporuke dronova Rusiji i najavljenu kupnju ruskih borbenih zrakoplova Su-35.

Nisu bez razloga u Pekingu prije desetak dana pomireni „krvni neprijatelji“ Iran i Saudijska Arabija, niti će bez razloga u Moskvu idući tjedan stići ministri vanjskih poslova Irana, Turske i Sirije s ciljem pripreme tursko-sirijske pomirbe i sastanka Erdogan-Asad u Moskvi.

Igraju se jako velike igre – u to sam potpuno siguran.

„El Dorado“ za mnoge igrače i „divlji zapad“ za svijet

Zapravo, sva ova složena globalna geopolitička igra, čiji je pokretač američka vanjska politika koja ne pristaje na multipolarnost već teži zadržavanju američke hegemonije u najvećem mogućem obujmu kojeg je trenutačno moguće ostvariti – potpuno je neizvjesnog ishoda. Slično kao i sa zapadnim embargom na rusku naftu i uvođenjem njezine gornje granične cijene. To je „El Dorado“, prije svega za nove naftne igrače, ali „divlji zapad“ za svjetsko energetsko tržište – bez jasnih pravila i mogućnosti kontrole!

Dovoljno ja kazati kako je danas stigla vijest da Finska nastavlja uvoz LNG plina iz Rusije jer je to, kako se obrazlaže u Helsinkiju i tamošnjoj energetskoj tvrtci Gasum, sukladno važećem ugovoru s Gazpromom i činjenici da ruski plin nije pod embargom. Ugovor će, kako su pojasnili, vrijediti još nekoliko godina. Ali ako ste mislili da je to sve, u Francusku, koju proteklih dana i tjedana potresaju masovni prosvjedi i zbog kojih nedostaje goriva uslijed štrajka djelatnika rafinerija i koječega drugog, stigao je ruski LNG. Preciznije, 17. ožujka u tamošnji LNG terminal u Dunkerqueu, koji je počeo s radom, prvi se iskrcao tanker Fedor Litke pristigao iz ruskog arktičkog terminala Yamal LNG. Isporučio je oko 100 milijuna m3 plina. Prema informacijama GIE, količine su dostavljene francuskom plinskom transportnom sustavu, a sam je tanker jučer već plovio uz obalu Norveške, vraćajući se u matičnu luku Sabetta na poluotoku Jamal.

Ruska „siva zona“

Bit ću slobodan zaključiti slijedeće:

u ovako posloženoj globalnoj geopolitičkoj konfiguraciji, gdje je Zapad pokrenuo totalni rat protiv Rusije na svim frontovima, Rusija će se naći (i već se zapravo nalazi) u svojevrsnoj „sivoj zoni“. Ona će legalno funkcionirati s azijskim državama u sklopu integracijskih formata poput Euroazijske ekonomske unije i Šangajske organizacije (SCO), ili pak kineskog projekta „Jedan pojas jedan put“, dok će istodobno komunicirati i surađivati s „ostatkom svijeta“ na potpuno specifičan način – isključivo na zajedničkim interesima.

I sve će se strane, uključene u tu suradnju, pridržavati nekih novih nepisanih pravila ili zakonitosti koje nameće nužda koja pak proizlazi iz jednostavne jednadžbe ili računice: Rusija je pregolema geografski, prebogata sirovinski, a vojno preopasna da bi mogla biti međunarodno „hermetički“ izolirana. To se nije uspjelo ni s Iranom koji je neusporedivo manji i ekonomski i vojno višestruko slabiji.

Spomenuta „siva zona“ omogućit će da Rusija i one zemlje koje s njom namjeravaju i dalje trgovati mogu to činiti i dalje, a da združeni Zapad na čelu sa SAD-om „sačuva obraz“ i svima (a sve češće najviše samom sebi) dokazuje kako je on taj koji u rukama drži ključne poluge za upravljanje svijetom.

Ovakvo bi stanje moglo potrajati jako dugo, a vijek trajanja prije svega će ovisiti o američkoj politici. Dokle god Washington smatra da može zaoštravati i pri tom profitirati (a još uvijek profitira, i to dobro) – on će ovu igru igrati. Kada shvati da mu štete mogu postati veće od koristi tražit će izlaznu strategiju. Kao globalna velesila sigurno će je moći pronaći, samo je pitanje kako će do tada izgledati sam svijet i hoće li Washington u njemu uspjeti osigurati stare interese na novi način. Prije svega s obzirom na druge snažne igrače (poput onih iz globalnog juga) koji će se u međuvremenu etablirati i prilagoditi sada kaotičnim pravilima multipolarnog svijeta, ali koja tada više možda i neće biti kaotična već “novonormalna”.

Autor:Zoran Meter/Geopolitika.news
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.