Stjepan Šterc, Foto: Vlado Kos / Cropix

‘Tatini sinčići moraju imati toplu sobicu i dobru plaćicu!’ Šterc ima rješenje za našu pustoš: ‘Njemačka je to učinila, zašto ne bi i Hrvatska?’

Autor: dr. Stjepan Šterc

Vladanje Hrvatskom po modelu prevladavajućeg diplomatsko-političkog izvršnog djelovanja, povlađivanja europskim traženjima, ostavljanja dojma uspješnosti u javnosti, interesnog izvršnog i zakonodavnog udruživanja, kadrovskog selektiranja po stranačko-partijskoj pripadnosti, odmicanja od nacionalnih razvojnih i sigurnosnih potreba, vraćanja u prošlost preskakanjem povijesti, udaljavanja od znanstvene logike i znanstvenih zakonitosti i rješenja, političke mirnoće promatranja hrvatske stvarnosti, pozicijskog postavljanja prosječnosti, zatvaranja u uske sljedbeničke krugove, zadivljenosti izvršnim i stranačko-partijskim političkim vrhom, nedonošenja strateških odluka i slično, sve više djeluje na hrvatsku domicilnu populaciju i njezino podizanje nezadovoljstava.

Razmišljanja te stavovi i izričaji nezadovoljstva javljaju se sad već posvuda u javnosti u brojnim formama i uglavnom se svode na potrebnost razuma i političke volje kako bi se izbjegla neizvjesna hrvatska demografska, razvojna i svaka druga budućnost. Ipak je najvažnije kako se, unatoč svemu viđenom i doživljenom, još vjeruje u mogućnosti i kako Hrvatska ima ljudski, birački, razvojni, prostorni stručni, znanstveni i ini potencijal usmjeravanja zemlje i njezina podizanja iz europskog prizemlja, prošlosti, stranačko-partijske zatvorenosti, ideološke nasljednosti, političkog kontroliranja praktički svega i sličnih negativnosti. Takav potencijal, istina, kopni s odlascima mladih, s prirodnim nestankom i sa silinom izravnog ugrožavanja temeljnih sustava, radnih potreba i praktički svih osnovnih djelatnosti oko nas.

Vrijeme pak pokazuje kako su se upravo razum i politička volja po prevladavajućem mišljenju prometnuli u prepreku na putu Hrvatske prema društvenoj i prostornoj uređenosti, razvijenosti i sigurnosti. Upravo je zato nužno ukazati i na razumna promišljanja koja dolaze izvan zatvorenih stranačko-partijskih i političko-diplomatskih krugova u jednostavnoj i razumljivoj formi, kao dobronamjerna ukazanja hrvatskim političkim izvršiteljima. Same forme uz racionalnost, jednostavnost, dobronamjernost i vjerovanje u mogućnosti primarno potvrđuju nezadovoljstva i zabrinutosti, ali i optimizam, unatoč složenoj svakodnevici i svim prethodno navedenim političkim izvršnim negativnostima i odstupanjima.

Neobjavljena forma

Jedna nam takva neobjavljena forma dolazi iz Bala, a vjerujemo kako će se sve više ljudi uključivati u javna ukazivanja kako bi konačno i svi oni iznad oblaka shvatili prizemljenu hrvatsku realnost.
Razmišljanje dolazi iz realnog svijeta s potrebnim ukazivanjima na stvarnost i razumnost pri planiranju i odlučivanju, kao potvrda razine zabrinutosti za hrvatsku sigurnu i razvojnu budućnost.

“Za razliku od Republike Hrvatske, u Saveznoj Republici Njemačkoj su razne savezne institucije izmještene od sjedišta centralne vlasti i nimalo im to ne umanjuje učinkovitost. Primjera radi, Savezni ustavni sud je u Karlsruheu, Savezni patentni ured u Münchenu, Savezni kriminalistički ured u Wiesbadenu, Savezni registar vozača i vozila u Flensburgu, Savezna agencija za rad; za radnike u Nürnbergu (Zavod za zapošljavanje), a za činovnike u Berlinu i tako dalje.

Isti obrazac

Hrvatska je suprotnost tomu jer je sve koncentrirano u Zagrebu; sva ministarstva, sve brojne agencije, svi instituti, svi centri i slično. U skladu s time su i prosječna plaća i BDP viši u odnosu na ‘provinciju’. Naravno, navedene institucije ne mogu raditi u bilo kakvim uvjetima pa se uredi i poslovni prostori moraju urediti prema potrebama djelatnika, a sve to podiže cijenu najamnina i slično. Isto tako, naravno, za svaku se generaciju tatinih i maminih sinčića i kćerkica moraju izmisliti nova radna mjesta kako bi oni imali toplu sobicu i dobru plaćicu uz malo rada i još manje odgovornosti. Tako je to u Hrvatskoj. Hvala Bogu ili nažalost, ne znam kako bih to nazvao, u Republici Hrvatskoj ima u raznim gradovima, gradićima i selima puno napuštenih škola, upravnih zgrada bivših tvornica i vojarni. Svi ti prostori imaju manje-više uređenu infrastrukturu i s malo dotjerivanja mogu se pretvoriti u prikladan poslovni i uredski prostor.”

“Malo je dobre političke volje potrebno da se izmjeste za početak neke agencije. Ne bi se ovom prilikom ulazilo u propitkivanje nužnosti pojedinih agencija, ali bi se takvim razmještanjem postigli višestruki učinci za sve sudionike, od države pa sve do građana. Mladi ljudi se iz gore navedenih mjesta školuju i nakon završetka školovanja u svojim mjestima ne nalaze radna mjesta i ako nemaju nekog svog vladajućeg ili SMS-poveznicu, moraju otići svoje znanje pokazivati i dokazivati u uređenijim zemljama. Otvaranjem jedne takve agencije u nekom od tih mjesta u ‘provinciji’ zadržao bi se barem dio mladih ljudi u njihovim sredinama, u njihovim kućama, u njihovim vrtovima i voćnjacima i na njihovim livadama. Zgrada neke tvorničke uprave, škole ili vojarne bila bi sačuvana od propadanja, a i najamnina, ako bi postojala, bila bi znatno niža nego u Zagrebu. Broj bi se zaposlenika vjerojatno znatno smanjio jer bi većina gore navedenih sinčića i kćerkica odbila zaposlenje tamo negdje ‘Bogu za leđima’, a time bi se povećala i učinkovitost te agencije i vjerojatno smanjila cijena njezinih usluga. Uskoro bi se pojavile i potrebe za otvaranjem kafića, trgovine, automehaničarske radionice, frizeraja pa potom vrtića, škole… Oživjele bi stare kuće, obrađivali bi se vrtovi, pojavio i uzgoj peradi, stoke… i sve u smislu ekološke proizvodnje i prehrane kako bi ‘moja djeca mogla jesti zdravu hranu’. Pomnoži li se to npr. samo sa 100 lokacija ili pretpostavi li se koliko bi to moglo biti radnih mjesta, moguće je također pretpostaviti i koliko bi se ljudi vratilo u svoje domove (svoja ognjišta) i kako bi mogli izgledati napušteni prostori. Isti bi se obrazac mogao preslikati i na ministarstva, a pogotovo u današnje doba svih mogućih oblika komunikacija. Postoji li racionalni razlog zašto Ministarstvo turizma ne bi moglo biti npr. u Puli, Splitu ili Dubrovniku, Ministarstvo branitelja u Vukovaru, Ministarstvo poljoprivrede u Osijeku ili npr. dio ministarstva za brodogradnju u Puli? Mogućnosti su velike, a potrebno je samo malo dobre političke volje i nisu potrebne puste milijarde za gradnju cesta, vrtića, škola i dr. jer je pitanje za koga ako se ne osiguraju radna mjesta.” (Luka Jereb, dipl. ing, Bale).




Interesni pragmatizam

Logično razmišljanje, dok bi neskloni rekli idealizam neprovediv u našim okolnostima nepostojanja odgovornosti za hrvatsku prostornu razvojnu nivelaciju, ali jedino su razum i politička volja u ovim složenim europskim vremenima Hrvatskoj potrebni više nego ikad. Sve suprotno od ovakvih razmišlja, ma bila ona nazvana i idealističkim ili sličnim nazivljem, vodi Hrvatsku prema demografskoj praznini za koju sve više postaje upitnost hoće li se ikad više popuniti. Naravno, uz ovakvu postojeću mirnoću političkog promatranja demografskog nestanka.

Ponoviti treba ne znamo koji put, potrebni su nam razum i politička volja, potrebno nam je političko suglasje, a potrebno nam je konačno i uvažavanje drugih misli i spoznaja koje nisu limitirane stranačko-partijskim pravilima postizanja samo pozicijskih uspjeha bez jasno vidljivih i mjerljivih rezultata. Nisu praznine neumitni plodovi vremena, novih asocijacija ili povijesnih zakonitosti na koje nije moguće razumom, voljom, spoznajom i djelovanjem utjecati, već su one primarno posljedica otklona od racionalnih razmišljanja, nacionalnog idealizma i osnovnog smisla političkog djelovanja.

Postoji li uopće više mogućnost političkog povratka na društvenu i prostornu uređenost ili je za sve to već kasno kako mnogi tvrde, uvjereni kako su upravo uvedeni politički determinizam i interesni pragmatizam zarobili Hrvatsku do razine nemogućnosti promjena. Opravdanost sumnji u povrat uređenosti potvrđuju brojni primjeri koji se oko nas događaju, a vezani su za obnovu, zdravstvo, poljoprivredne poticaje, željeznički promet, županijske, gradske i lokalne uprave, blokade, ovrhe, namirivanja, prodaju nekretnina, stihijsku imigraciju, trgovinsko koaliranje, izborni zakon, stranačko-partijsku dominaciju s vrha, ideologijsko političko sektaštvo, političku pripadnost s privilegijima, kadrovsku izvršnu osrednjost, usmjeravanje medija, poreznu anakronost, posvemašnju izvršnu centralizaciju, podgrijavanje hrvatske krivnje, stalno vraćanje u prošlost, ideološko nasljeđe i slično.




Granica nije prijeđena

Podosta nabrojenih, ali i izostavljenih negativnosti koje se učestalo navode na temelju razmišljanja, spoznavanja i doživljavanja stvorilo je već u Hrvatskoj osjećaj političke promašenosti i društvene apatičnosti, međutim, još nije dostignuta granica nakon koje više nema povrataka. Usprkos političkim nametanjima i usmjeravanjima, još u hrvatskoj domicilnoj populaciji postoji potencijal racionalnosti s kojom je konačno hrvatski izvršni mehanizam moguće vratiti u stvarnost i s kojom je moguće uvjeriti isti u nužnost šire suradnje bez prevladavajućeg političko-trgovinskog djelovanja za pojedinačne i grupne interese.

Upravo to postaje neminovnost u izbornoj borbi za treći izvršni i zakonodavni mandat, jer se u prethodnim dvama u pravilu događa odmak biračkog tijela, a prije trećeg povećava želja i potreba prevladavajućeg glasanja protiv istih, neovisno o snazi, vođenju, iskustvu, dokazanosti, liderstvu i ostalim sličnim političkim atribucijama. Takvu neminovnost posebno u Hrvatskoj otežava programirano glasanje u 11. i 12. izbornoj jedinici, u kojima se ne odražava birački potencijal i u skladu s njime glasački, već su one definirane pripadnosti i prije izlaska na izbore. Upravo bi u tim dvjema izbornim jedinicama bile potrebne racionalne promjene u hrvatskom nacionalnom razvojnom interesu, kako bi se spomenuta neminovnost dogodila i kako ne bi bila prijeđena granica nemogućnosti povratka na uređenost. Zato su nam razum i politička volja nužnost vremena, a slike demografske praznine i ostalih negativnosti potvrda korištenja i razuma i političke volje.

Autor:dr. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.