Foto: Zeljko Hajdinjak / CROPIX

TAJNI PAKT BRKIĆA, JANDROKOVIĆA I VRDOLJAKA: Posavec za Dnevno otkrio sve o koaliciji!

Autor: Ines Brežnjak / 7dnevno

Početkom proteklog tjedna jedan od najistaknutijih članova HNS-a,međimurski župan Matija Posavec, izašao je iz stranke. On je posljednjih mjeseci bio svojevrsni brend koji je stranka stvorila za europske izbore u svibnju. Najuspješniji hrvatski župan svidio se javnosti, a mnogi su u njemu vidjeli jedinu svijetlu točku HNS-a te budućeg stranačkog predsjednika.

No, “zločesti dečko HNS-a” želio je iz temelja mijenjati stranačku politiku jer je odavno shvatio kako trenutna i nije baš najbolje rješenje za stranku koja gotovo više i ne postoji. To se glavnim ljudima HNS-a nije svidjelo, kao ni Matijin čvrst stav da je koalicija s HDZ-om loša za stranku.

Koji su razlozi vašeg napuštanja stranke?

Nisam se slagao s odlukama i pozicijom HNS-a te načinom na koji se stranka vodi. Stranka je u dubokoj krizi, u to sam se uvjerio na terenu tijekom kampanje za europske izbore. Vjerujem da to znaju i drugi, no ne znam zašto se o tome ne govori, zašto stranka te stvari
stavlja pod tepih. Postavlja se pitanje zašto se HNS ne želi suočiti s tim stvarima, s činjenicom da gotovo polovica od petstotinjak ogranaka koje ima nije održala svoje godišnje skupštine, a upravo se tamo može uvidjeti funkcionira li stranka i je li živa.

Što ste točno uočili na terenu?

Poražavajuće stanje u članstvu. Bilo mi je neshvatljivo kada sam vidio da smo u nekim podružnicama, u kojima smo prije samo godinu dana imali rezultate od 16 posto na izborima za mjesne odbore, na izborima za Europski parlament imali manje od jedan posto. Događalo se da sam za vrijeme kampanje dolazio u podružnice koje na papiru broje stotinjak članova, a tamo me ne bi dočekao nitko ili bi me možda dočekala jedna osoba. Izgovor je za to bio da nema ljudi. Mišljenja sam da je bitno, za političku higijenu, ali i za daljnji smjer i budućnost stranke, čvrsto stajati s nogama na zemlji i s upola manje članstva, nego da se brojke pumpaju na nekim nerealnim osnovama. Te sam stvari planirao promijeniti, želio sam ići i ispočetka, jer stranci treba ‘clean start’, da uopće dalje može tražiti svoje mjesto pod političkim suncem, pogotovo u građansko-liberalnom centru. Nažalost, nije bilo ni sluha ni volje niti energije za te promjene.

Na mjesto župana došli ste kao HNS-ov kadar. Ako je na terenu situacija tako loša, kako ste uopće uspjeli osvojiti mandat kao HNS-ov kadar?




U HNS-u sam bio 15 godina. Učlanio sam se 2004., prošao sve stepenice – od lijepljena letaka do tajnika ogranka, glasnogovornika, predsjednika županijske organizacije, regionalnog saveza do člana predsjedništva. Tako sam upoznao mnoge ljude, s mnogima sam se povezao, a mnogi su radili za mene i zbog moje poilitičke vizije ušli su u moj tim. Zadnjih deset godina stvarali smo rezultate ni iz čega. HNS je stranka koja je 2008. bila duboko podijeljena. Tadašnji predsjednik, Radimir Čačić, raspustio je međimursku županijsku organizaciju, tadašnjeg župana izbacio iz stranke, a mene postavio za povjerenika. To je bilo samo šest mjeseci prije izbora. Nakon toga, gradili smo taj moj put gotovo ispočetka, a tada, kao zamjenik župana, četiri sam se godine trudio i radio, da bih 2013. sam pobijedio kandidate SDP-a i HDZ-a za župana. Mandat sam osvojio sa 32 posto glasova u drugom krugu protiv SDP-ova župana. U svojem prvom mandatu trudio sam se više nego ikada, pa sam 2017. izašao na izbore i odmah u prvom krugu dobio 60 posto glasova. To je pokazatelj prepoznatljivosti i rezultata, koji su utemeljeni isključivo na radu. Županijska lista koju sam tada predvodio za Međimursku županiju dobila je 37 posto glasova. Nikada na županijskoj razini HNS nije ostvario takav rezultat.

Sve te činjenice pokazuju da ste u stranci bili izuzetno važna osoba, kojoj su ljudi vjerovali. Zašto vas se stranka onda tako olako odrekla?

Nakon tog trnovitog puta nastavili smo raditi istim tempom, no već sam tada vidio da stvari nisu dobre. Htio sam ih mijenjati, međutim, presudio je nedostatak podrške, vjere i prilike. Nisam potpuno slobodno mogao funkcionirati s tim teretom izdaje ili prevare koji
stranka nosi zbog koalicije s HDZom. Iako, moram podsjetiti da s tim nisam imao nikakve veze. Kada je stranka ušla u koaliciju, imao sam
velike pritiske da i u formiranju županijske skupštine u Međimurju napavim to isto. Nisam to učinio, nego sam, poštujući volju biračkog tijela, ponudio koaliciju drugoj stranci po jačini, SDP-u, i s njima stvorio jaču većinu.




Zašto u stranci nije bilo sluha za promjene koje ste namjeravali provesti?

Vodstvo stranke smatra da HNS ide dobrim smjerom te da ima budućnost s ovakvom politikom koju provodi. Stranka smatra da će na račun reforma u školstvu Blaženke Divjak, POS-ovih stanova iza kojih stoji ministarstvo Predraga Štromara te nekih istaknutih stranačkih članova osvojiti nekoliko mandata na nadolazećim parlamentarnim izborima te da će koalicija opet biti nekome potrebna za stvaranje većine. Moj osobni dojam bio je da se po svaku cijenu želi završiti ovaj mandat, a onda na izborima kako bude, bit će. To nije moj put, ni moj način funkcioniranja u politici.

Javnost je ipak stekla dojam da je HNS imao sluha za promjene jer vas je Vrdoljak predložio za novog šefa stranke…

Brzo nakon što je krenula priča o mojem preuzimanju HNS-a, imao sam osjećaj da mi unutar stranke daju podršku s figom u džepu. Razlog mojeg forsiranja da unutarstranački izbori budu već ove godine bilo je isključivo to što bi tako ostalo dovoljno vremena da se sve posloži za dobar rezultat na parlamentarnim izborima. Oni su, pak, imali malo drugačiji plan. Stranku sam trebao preuzeti u svibnju  iduće godine, što je premalo vremena da se postigne dobar rezultat, s obzirom na to da su izbori u rujnu 2020. Bio sam svjestan da bi tada sva krivnja pala na mene i da bi na kraju bilo: ‘Matija, ti si kriv za loš izborni rezultat’. Tada bi se realiziralo sve ono što su unaprijed planirali.

Što su točno planirali?

Da strankom i dalje upravljaju ljudi koji su sada na čelnim pozicijama, samo iz sjene. Vrdoljakov odlazak s mjesta predsjednika zapravo je samo odlazak na papiru, kao što je to bilo i u trenutku kada je HNS ušao u koaliciju s HDZ-om.

Prije ste istaknuli da vi s tim niste imali ništa. No, zar niste koaliciju s HDZ-om potpisali Predrag Štromar i vi?

Tako je to javnost percipirala i to mi se dugo stavljalo na teret. Tu je koaliciju dogovorio Ivan Vrdoljak s Milijanom Brkićem i Gordanom Jandrokovićem. Štromar je, nakon Vrdoljakova povlačenja, kao potpredsjednik stranke trebao to tehnički samo potpisati, a ja sam s njim bio kao član predsjedništva. Na tom sastanku nas dvojica ništa nismo dogovarali jer je sve unaprijed bilo dogovoreno.

Štromaru je cijela ta situacija dobro došla. Ili se varamo?

Pa jest, sve se to događalo u trenutku kada je Štromar izgubio na izborima za župana u Varaždinskoj županiji. Njega je tada bilo
dosta lako slomiti oko pregovaranja o koaliciji.

Gledajući s odmakom od nekog vremena, je li vam sada žao što ste izašli iz stranke?

Nije mi žao jer sam osobno zadnje dvije godine osjećao teret. Osjećao sam da se moram truditi malo više od drugih, da nemam punu podršku, pa čak ni u svom biračkom tijelu. Žao mi je zbog svojih kolega, zbog ljudi koji ostaju. No to nema veze jer ćemo na lokalnoj razini
i dalje biti suradnici i prijatelji i definitivno ćemo graditi taj sustav povjerenja kao primjer cijeloj Hrvatskoj. Što će vrijeme donijeti i je li to bila dobra odluka, neka prosude drugi.

Kako komentirate izjave Ivana Vrdoljaka na konferenciji za novinare koju je stranka održala nakon što ste izašli iz HNS-a?

Dugo se kuhalo i spekuliralo o mojem izlasku, no Vrdoljak me nikada nije shvaćao ozbiljno kada bih mu rekao ili davao neke naznake da bih mogao izaći iz stranke jer se ne slažem s politikom koju vode. Nakon što sam konačno prelomio i izašao, mislim da je on ostao šokiran i da se u svojim izjavama na toj konferenciji pomalo izgubio. No,  nisam mu ništa zamjerio.

Rekli ste da ćete biti nezavisni župan do kraja mandata.

Planirate li nakon toga osnovati svoju stranku ili se priključiti nekoj drugoj? Kada je o takvim stvarima riječ, uvijek ima mnogo spekulacija. I sam sam se suočio s njima zadnjih tjedana, a ispostavilo se da ništa od toga nije baš držalo vodu. Niti ću ići u bilo koju stranku, niti ću biti na nečijim listama.

Kako vidite svoju političku budućnost?

Svaki trenutak neka je nova politička realnost. Vidjet ćemo kako će se situacija odvijati na predsjedničkim i na parlamentarnim izborima. Moj je prioritet da se sjever Hrvatske, mislim pritom na Zagorje, na varaždinski kraj i na Međimurje, puno snažnije pozicionira u Hrvatskoj te da dobije puno više pažnje od središnje vlasti, jer barem zasad to nije tako. Sjever Hrvatske najproduktivniji je hrvatski kraj. Ljudi najviše proizvode, najviše rade za najmanje plaće, najuredniji su u podmirenju svih obaveza prema državi, a onda to s druge strane država ne vraća adekvatno i ne podupire one projekte koji su strateški, odnosno koji su važni za županije. Svjedoci smo da se grade ceste i pruge diljem Hrvatske. Sjever Hrvatske mora biti bolje povezan sa Zagrebom što se tiče željezničke infrastrukture. Već se dulje priča o pruzi Čakovec -Varaždin – Zabok – Zagreb. To su, na primjer, ti neki strateški projekti za koje, nažalost, nema sluha. Svoju političku budućnost vidim u razvoju sjevera zemlje, a podršku planiram graditi na jednoj platformi s bjelovarskim, koprivničkim i varaždinskim županima, jer oni najbolje poznaju svoje probleme. To ne znači prelazak ili ulazak u neku stranku, nego isključivo suradnju. Jedno je kada jedan župan dođe razgovarati s premijerom, a drugo je kada dođe pet župana na razgovor. To nisu iste startne pozicije i u tome vidim mogućnost razvoja.

Kao župan, za Međimurje ste zaista puno učinili. Izvukli ste mnogo novca iz Europskih fondova te ste jedna od najuspješnijih županija u Hrvatskoj. Koji su vam projekti trenutno u fokusu kao strateški?

U Međimurju me jako zanima stanje sigurnosti, o čemu su i vaš tjednik i portal puno pisali. To je apsolutno pogođena tema, jer konkretno u ovom slučaju imate jedan kraj Hrvatske u kojem građani vape i traže od države da se poštuje samo jedno – zakoni. Mora se poštovati taj sustav pravne države, da ne postoje više jednaki i “jednakiji”. U slučaju Međimurja to je izostalo te je očito da neke stvari ne štimaju. Kada se za nešto vidi da nije dobro, taj sustav pravednosti mora se malo urediti te se i sama vlast mora više involvirati u rješavanje problema.

Autor:Ines Brežnjak / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.