ZASTRAŠUJUĆI PREUSTROJ POTENCIJALA: Nove nuklearne probe i eksplozije obavljaju se pod zemljom i u atmosferi!

Autor: Mario Stefanov

U posljednjih 25 godina SAD je postupno kvantitativno smanjivao svoj nuklearni potencijal, s 31 tisuće nuklearnih bojevih glava iz vrhunca prvog hladnog rata 1967. godine na sadašnih 4804 na koju razinu je približno svoje nuklearne efektive svela i Rusija.

Novi hladni rat Zapada s Rusijom i Kinom, predvidivo, nakon više desetljeća obnavlja utrku u nuklearnom naoružanju. Ona se nažalost, unatoč ranije potpisanim ugovorima neće ogledati samo u povećanju broja aktivnih nuklearnih bojevih glava i njihovih nosača njego i u novim nuklearnim eksplozijama po poligonima diljem svijeta koje će u probne svrhe izvoditi SAD, Rusija i Kina, a moguće i druge države koje posjeduju nuklearno oružje.

“Mi se moramo riješiti postojećih bojevih glava, za koje nije sigurno da li bi uopće eksplodirale i razviti nove bojeve glave te izvršiti njihova probna detoniranja”, izjavio je krajem prošlog mjeseca John Hamre, zamjenik ministra obrane u Clintonovoj administraciji, a sada predsjednik Centra za strategijske i međunarodne studije.

Još je slikovitiji bio aktualni državni dužnosnik, novoizabrani predsjedavajući “House Armed Services Committee”, republikanski senator Mac Thomberry: “Ne možete znati kako automobil radi i kakve su mu perfomanse dok ne okrenete ključ i pokrenete motor. Zašto bi se na oružje o kojem ovisi naša nacionalna sigurnost primjenjivali drugi kriteriji.” Po njegovu mišljenu na održavanje strarih nepouzdanih bojevih glava troši se previše novca i taj novac je potrebno preusmjeriti u razvoj novih nuklearnih bojevih glava, koje bi se morale probno aktivirati kako bi se provjerila njihova učinkovitost.

Ovakve izjave tijekom prošlog mjeseca, kao i posjeta ministra obrane u ostavci Chucka Hagela u pratnji novinara, simulatorima lansiranja nukleranih projektila u zračnoj bazi Waren, na kojima se obučava osoblje američkih strategijskih nuklearnih snaga nisu bili slučajni – američki Senat većinom glasova upravo je odobrio Zakon o obrambenoj politici.

Njime je glatko odobren obrambeni proračun SAD-a od 521 milijardu dolara koji predviđa i razvoj novih tipova oružja uključujući i nuklearno, upravo kako je dugo zagovarao ministar obrane u ostavci Chuck Hagel. Kada u siječnju slijedeće godine republikanci preuzmu i Kongres sigurno je povećanje proračuna za otprilike još 70-ak milijardi dolara, za potrebe obnove i jačanja američkih strategijskih nuklearnih snaga. “Američke nuklearne snage ne smiju više stagnirati i potrebne su infuzije novca i političke volje, kako bi ponovo bile sigurne i učinkovite”, kazao je Hagel.

U posljednjih 25 godina SAD je postupno kvantitativno smanjivao svoj nuklearni potencijal, s 31 tisuće nuklearnih bojevih glava iz vrhunca prvog hladnog rata 1967. godine na sadašnih 4804 na koju razinu je približno svoje nuklearne efektive svela i Rusija. Početkom 90-ih Amerikanci su pristupili međunarodnom moratoriju na nuklearna testiranja, potpisavši ugovor o zabrani nuklearnih pokusa, ali ga nikada nisu ratificirali. Inače, SAD su izvršile ukupno 1032 nuklearne eksplozije, Rusija 715 a Kina 45. Testiranja su vršena u atmosferi, na površini i pod zemljom. Zabrana testiranja trebala je osigurati obustavljanje daljnjeg razvoja nuklearnog oružja.

Novim zaoštravanjem s Rusijom i predvidivim sukobom s Kinom na Tihom oceanu situacija se temeljito promjenila i SAD pokreću modernizaciju i preustroj svog strateškog nuklearnog potencijala pa novi nuklearni pokusi postaju mogući. Potencijalni protivnici identično postupaju i na djelu je nova utrka u nuklearnom naoružanju. Rusija je nedavno uspješno izvršila probna lansiranja novih interkontinentalnih raketa “Bulava” sa više nuklearnih bojevih glava sa podmornica iz Barentsovog mora na ciljeve na poluotoku Kamčatki na Dalekom istoku. Strateške nuklearne snage na kopnu uvode u naoružanje potpuno nove mobilne rakete RS-24 “Jars”, s više nuklearnih bojevih glava, koje u završnoj fazi leta pogađaju svaka svoj cilj. Bojeve glave imaju stealth karakteristike i navodno mogućnost izbjegavanja proturaketne obrane promjenama smjera leta u završnoj fazi prilaska cilju.




Gotovo je sigurno da se svi ranije potpisani ugovori o ograničenju nukleranog naoružanja više neće moći održati, pa ni sva ograničenja nuklearnih proba.

Sadašni američki nuklearni potencijal se, po nekim izvještajima održava kanibalizacijom nuklearnih bojevih glava pa se dijelovi starijih glava koriste za remontiranje novijih, koje su pak, stare 27 godina. Postrojenje Pantex u Teksasu, gdje se to obavlja u derutnom je stanju, a zgrada gdje su se nuklearne glave proizvodile u Y-12 National Security Complex u Oak Ridgu nedavno se urušila.

Takvo stanje je postalo neodrživo, pa je vojni i politički vrh SAD, očito odlučio ponovo pokrenuti proizvodnju nuklearnih bojevih glava kao i dizajnirati nove vrste nuklearnog oružja. Okupljaju se ponovo vodeći zananstvenici i ugovaraju istraživački centri, proučavaju mogućnosti reaktiviranja postrojenja u Novom Meksiku za proizvodnju plutonijskih detonatora i Tennesseeiu za obradu urana i izradu termonuklearnih sklopova. Bivši ravnatelj razvoja strategijskog oružja Pentagona za vrijeme Reaganove administracije, Don Hicks ukazuje na mogućnost da se obogaćeni uran i plutonij jednostavno izvade iz postojećih bojevih glava i iskoriste za novu generaciju američkog nuklearnog oružja.




John Foster, nekadašnji ravnatelj “Lawrence Livermore National Laboratory” i šef nuklearnih istraživanja u Pentagonu za vrijeme prvog hladnog rata, ponovo je u sedlu i kaže da se uz do sada sada korištena nuklearna oružja „moraju osmisliti, razviti i izgraditi oružja koje će biti potrebna oružanim sangama u budućnosti, uključujući i ona niske radioaktivnosti i visokog elektromagnetskog zračenja pogodna za uništavanje komunikacijskih sustava neprijatelja kao i duboko prodorna oružja, koja bi podzemnim termonuklearnim eksplozijama razarala ukopane objekte, ali i one na površini izazivanjem potresnog udara.

Svijet će, kao se čini, sljedećih godina biti svjedokom termonuklearnih detonacija vodećih vojnih sila, dok će istovremeno te iste države dogovarati smanjenje emisije ugličnog dioksida u borbi protiv globalnog zatopljenja i na smanjenje prisiljavati zemlje u razvoju, koje su vezane uz prljave industrije. Gotovo dvije tisuće probnih nuklearnih eksplozija od 40-ih godina prošlog stoljeća do danas zacijelo nisu mogle utjecati na klimatske promjene.

Autor:Mario Stefanov
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.