Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL

ZAPANJUJUĆA KRONOLOGIJA: Ove nevjerojatne činjenice o hrvatskim putovnicama sigurno niste znali. Zemunci su ih obožavali!

Autor: 7dnevno, Dražen Stjepandić

Prije nekoliko dana njemački dnevnik milijunske naklade Bild Zeitung objavio je tekst o najtraženijim putovnicama na svijetu. Pozivajući se na portal Passeport Indeks, hrvatsku putovnicu svrstao je među deset najpoželjnijih putnih isprava na svijetu, točnije na 9. mjesto od 199 službeno priznatih putovnica, odnosno država koje izdaju knjižicu za prelaske granica.

Osnovni kriterij bio je broj država za koje ne treba viza ili barem broj država za koje treba lako dostupna turistička viza. Po tim kriterijima na prvome mjestu kao daleko najprihvatljivija putovnica na svijetu je njemačka, pa putovnice Švedske, Finske i Španjolske. Posjednicima njemačke putovnice u 134 države svijeta ne treba viza, a Šveđanima, Fincima i Španjolcima samo jedna manje. Zajedničko treće mjesto zauzimaju Švicarska, Novi Zeland, Norveška i Danska.

Od država s područja bivše Jugoslavije najbolje kotira putovnica Slovenije, onomu tko putuje s tom ispravom u čak 129 država nije potrebna viza. Kao što smo naveli, Hrvatska drži deveto mjesto, zajedno s Rumunjskom, s čak 126 država u koje se može putovati bez vize.

Prvi put u javnosti hrvatska putovnica je osvanula na naslovnici ST-a pokojnoga Marinka Božića. Toj ekskluzivi prethodilo je cijelonoćno zajedničko opijanje kod Drageca Vukušića s tadašnjim ministrom unutarnjih poslova Brankom Brezakom. Kada je prvi policajac od pića zaspao, pokojni Marinko Božić mu je iz džepa izvukao buduću putovnicu kojom im se Brezak, ništa ne sluteći, pohvalio, te ju je poslao na snimanje u nedaleku redakciju ST-a u Gundulićevoj. Sljedeći broj tada najtiražnijeg Slobodnog tjednika na naslovnici je hrvatskoj javnosti pokazao kako će izgledati novi plavi hrvatski pasoš, kako se u ono vrijeme uglavnom govorilo. ST pokojnoga Marinka Božića dostizao je nakladu i do 200 tisuća prodanih primjeraka, a priča s putovnicom ulazi u jednu od njegovih slavnijih epizoda.

Nekada putnica, danas putovnica

Službeno, prva moderna putovnica Republike Hrvatske izdana je 26. lipnja 1991., nakon što je Hrvatska objavila raskidanje odnosa s bivšom Jugoslavijom, odnosno neovisnost. Građani su ih počeli dobivati krajem 1991. Stare crvene jugoslavenske putovnice vrijedile su do 25. lipnja 1992. Stariji naziv za putovnicu bio je putnica, danas se više ne rabi.

Od početka, hrvatska je putovnica nekako dobro krenula i do današnjih dana bolje kotira od države koju predstavlja. Još u vrijeme najžešćih ratnih operacija hrvatskom putovnicom koristili su se brojni bolje stojeći kriminalci na području bivše Jugoslavije, uključujući i razne pripadnike srpskih paravojnih postrojbi. Razni vikend i ostali četnici, premda su napadali hrvatske postrojbe i stanovništvo u Hrvatskoj i BiH, istodobno su mrtvi hladni po Europi putovali s hrvatskom putovnicom jer je bivši jugoslavenski crveni pasoš bio proskribiran ili istekao, a njegovi nasljednici, srpski i crnogorski pasoš, zajedno s bosanskim ili makedonskim, zbog rata i izbjegličke krize trebali su vize gotovo za sve države u Europi. Budući da je uz slovensku bila najmanje sumnjiva od svih putnih isprava na području bivše države, hrvatska putovnica brzo stječe poseban ugled kod balkanskih kriminalaca, rijetki su krimosi koji barem u pričuvi nisu imali hrvatsku putovnicu. Brojni su primjeri kada su svjetski mediji pisali kako su Hrvati izvršili razne pljačke ili su širom svijeta uhićeni zbog kriminala, a zapravo su se iza tih često neviđeno drskih i opasnih operacija krili Srbi.




Bez obzira na to što ju je spletom okolnosti diplomatski i konzularni svijet odmah prihvatio, čak i kada je trećina Hrvatske bila okupirana, do hrvatske putovnice organiziranim kriminalcima do danas nije bio problem doći. Jedno vrijeme najlakše se do hrvatske putovnice dolazilo preko hrvatskih konzulata u Tuzli i Mostaru, a nakon što su se preko tih punktova tisuće njih dokopale željenih putnih isprava, donoseći velike novčane prihode hrvatskim djelatnicima u tim diplomatskim predstavništvima, i nakon što su te baze provaljene, putovnicu su počeli vaditi u Petrinjskoj, često osobno dolazeći po nju. Pa premda su je istodobno sramotili po svijetu, najveći ugled hrvatskoj putovnici zapravo su priskrbili brojni poznati kriminalci iz Srbije, Bosne i Crne Gore. U posljednjih 30 godina, na ovaj ili onaj način, dolazili su do falsificiranih hrvatskih putnih isprava. Najpoznatiji kriminalci koji su prije uhićenja imali hrvatske putovnice jesu Milorad Ulemek Legija, Darko Šarić, Sretko Kalinić, Luka Bojović

I zemunci voljeli hrvatske dokumente

Navodno je prvi putovnicu dobio Milorad Ulemek Legija. Tada samo sitni kriminalac (s jakim vezama u Državnoj sigurnosti), čovjek koji će postati organizator ubojstva premijera Đinđića, dobio je putovnicu na ime Vlado Vukomanović. Ta je putovnica, ispostavit će se kasnije, jedna od 900 koje su izdane u hrvatskom konzulatu u Mostaru. Legijinim stopama krenuo je i Sretko Kalinić, još jedan član zemunskog klana i glavni egzekutor Bojovićeve grupe. On je u Zagrebu 2006. godine preuzeo hrvatske dokumente na ime Drago Cesar. Hrvatskim dokumentima koristio se i Luka Bojović, novi vođa “zemunaca”, i to na ime Marijana Barišića, Hrvata koji je nestao 2008. godine. Bojovićevi najbliži suradnici – Vladimir Milosavljević, poznat kao Vlada Budala, i Siniša Petrić – pri hapšenju u Španjolskoj također su imali hrvatske dokumente, po dvije osobne iskaznice te dvije važeće putovnice. Sama putovnica često u Europi nije dovoljna, zato je najskuplji komplet dokumenata, osobna, vozačka i putovnica. Uz to što se s hrvatskom putovnicom lakše prelazila granica, ljudima s područja bivše Jugoslavije postala je poželjna jer se bilo lakše praviti Hrvatom nego Nijemcem, Talijanom, Francuzom…




Uz spomenute junake crnih kronika, hrvatsku putovnicu još su imali: Semjon Mogiljevič, “don Semjon”, jedno od najtraženijih lica s FBI-evih tjeralica devedesetih godina, zbog kojeg je FBI čak i svoju međunarodnu akademiju Law Enforcement smjestio u Budimpeštu, Felice Maniero, jedan od šefova ogranaka talijanske mafije, uz narkobosa Darka Šarića, šefovi kavačkog i škaljarskog klana, pa čak i ratni zločinac Radovan Karadžić.

Svi ovi kriminalci, prema pisanju srpskih novina, ako su imali novca, a jesu, putovnice su dobivali bez problema, a enigma je tko im je izdavao te dokumente. Službene istrage u većini slučajeva utvrdile su da su u pitanju niži policijski službenici. Bilo je i uhićenja, no ostalo je pitanje – kako je moguće da obični policijski službenici razviju cijeli sustav koji će izdavati putne dokumente najvećim i najtraženijim balkanskim kriminalcima? Na to pitanje do danas nisu pronađeni pravi odgovori. Ostaje činjenica da su hrvatske putovnice bile tražena roba, a od 2013. godine, kad je Hrvatska postala 28. članica EU-a, još više.

Šaka kuna za krivotvoreni dokument

Krivotvorene putovnice za obične građane bitno su jeftinije od onih kojima se koriste najkrupniji kriminalci, mogu se nabaviti već po cijeni od 500 do 1500 eura, ovisno o kvaliteti izrade i hitnosti nabave. Takvim se dokumentima koriste i sitniji kriminalci koje traže u EU-u ili im je ulaz u EU zabranjen, i te su putovnice potpuno krivotvorene. Bitna je razlika od onih “originalnih” u tome što se potonje izrađuju u suradnji s korumpiranim suradnicima među javnim bilježnicima, u policiji i drugim tijelima koji pretražuju baze podataka kako bi pronašli osobne informacije o građanima RH koji nisu izradili te dokumente ili koji su umrli. Zapravo je riječ o krađi identiteta.

I dok država uvjerava i građane i javnost kako se koristi najnovijim tehnologijama u izradi dokumenata te da je biometrijske putovnice, osobne iskaznice i vozačke dozvole s čipom praktički nemoguće krivotvoriti, pokazuje se da su te tehnologije itekako ranjive. Dovoljno je naći potkupljivog policajca, referenta na upravnim poslovima koji će za “šaku kuna” probušiti sustav iznutra i omogućiti licima s tjeralica da se domognu originalnih hrvatskih isprava s tuđim identitetom.

U ovoj posljednjoj skupini, predvođenoj Nusretom Seferovićem, predsjednikom Vijeća romskih udruga Hrvatske, kojeg USKOK tereti da je bio “mozak” grupe koja je kriminalcima iz regije pribavila više od četrdeset kompleta isprava, bilo je petero djelatnika MUP-a. Među njima sada već umirovljeni šalterski službenik iz Petrinjske, “centrale” upravnih poslova najveće policijske uprave u državi, te policijski službenici i upravni referenti u nekoliko manjih policijskih uprava. Ali među uhićenima našla se i glasnogovornica karlovačke policije Senka Staroveški, što je izazvalo prilično iznenađenje u policijskim, ali i medijskim krugovima.

Prema priopćenju policije, pripadnici zločinačkog udruženja kojem je, prema tvrdnji USKOK-a, na čelu bio Nusret Seferović protuzakonito su prikupljali i obrađivali osobne podatke državljana Hrvatske s prebivalištem na teritoriju Srbije koji do tada nisu ishodili osobne dokumente Hrvatske. Zatim su ih, prema dogovoru, ustupali drugim osobama, a među njima i pripadnicima organiziranih kriminalnih skupina s područja Srbije i Crne Gore, sve radi stjecanja protupravne imovinske koristi u iznosu od 7,5 do 15 tisuća eura po osobi. Potom su, od zasad nepoznatih osoba, pribavljali krivotvorene putne isprave Srbije s upisanim ustupljenim osobnim podacima hrvatskih državljana. Svatko u tom lancu bio je zadužen da im se izdaju domovnice, matični i rodni listovi, pa su onda podnosili zahtjeve za izdavanje osobne iskaznice i putovnice Republike Hrvatske, a onda su se u “igru” ubacivali i potkupljivi MUP-ovci. Sumnja se da je ovo zločinačko udruženje ishodilo najmanje 137 osobnih isprava Republike Hrvatske.

Oformljen poseban stožer

Policija je u razotkrivanju ove skupine angažirala više od stotinu policajaca, oformljen je poseban stožer, koristila se tajna pratnja, prisluškivali su se telefoni, pregledavali videonadzori u policijskim upravama. Pa su tako mogli čuti kako Senka Staroveški, glasnogovornica PU karlovačke, kolegici poručuje kako će “doći k njoj jedan radi zamjene putovnice, opet srpska za hrvatsku”. Da se manipulira podacima izbjeglih Srba iz Hrvatske, po već ustaljenom postupku za izradu hrvatskih isprava, potvrdio je i razgovor jednog od suradnika Nusreta Seferovića koji pita: “Što je s onim mojim poslom s izbjeglim Srbima?”.

Drugu skupinu, koju je predvodio Nikola Vein, koji je svojevremeno uhićivan zbog pripremanja atentata na pripadnike zemunskog klana, policija je identificirala i tajno nadzirala od kolovoza prošle godine. Policija i USKOK sumnjaju da je ova skupina puno bolje zarađivala od one Seferovićeve jer je dokumente naplaćivala i četiri puta skuplje – do 15.000 eura po putovnici. Sumnja se da su zaradili više od pola milijuna eura. Policija je također snimila kako su Veinovi suradnici Mile Rađenović i Milan Stjepanović pokušali u policiji u Požegi ishoditi, odnosno zamijeniti, putovnicu koja je u Srbiji glasila na ime Radenko Vrljanović. Međutim, Stjepanović, koji se predstavljao kao Vrljanović, donio je lošu fotografiju. Vratili su mu je jer nije snimljena na bijeloj pozadini.

Rađenović je zatim nazvao Veina, koji je svojoj suradnici rekao da osobi koju zovu Zetilj napiše poruku da fotografija mora imati bijelu pozadinu, odnosno biti svjetlija. Potom je donio novu sliku, no službenica je rekla kako ne nalikuje na osobu s fotografije, pisao je Jutarnji list. Nastala je panika, a Stjepanović se izvlačio tako da je službenici u policiji rekao da su mu ostali dokumenti u autu te da ide po njih pa je, doslovce, pobjegao iz zgrade PU požeško-slavonske. “Otkrili su ga”, telefonom ubrzo javlja Rađenović, koji je Stjepanovića čekao ispred policije. Nakon toga ih naziva Vein, koji ih upućuje da napuste zemlju, odnosno odu u Srbiju, te da im je najbolje da granicu prijeđu na Erdutu, ali i da obavezno stanu negdje u šumu i spale sve “papire i putovnice”.

Slično je bilo i prije sedam godina, kad se otkrilo da je Sretko Kalinić Zver iz zemunskog klana posjedovao hrvatsku putovnicu. Kakva je panika zavladala u policiji u Petrinjskoj u lipnju 2010. godine ispričala je R. C., referentica koja je 2006. godine zaprimila njegov zahtjev i bila uhićena kao dio skupine Zvonka Šendulovića, pisao je u Jutarnjem listu.

“Sve smo tada prevrnuli pa smo izvadili i zahtjev za izdavanje putne isprave na ime Drago Cesar, kao i popratnu dokumentaciju, i to, prije svega, dopis trgovačkog društva Fine kojim se traži žurno izdavanje putovnice. Utvrdili smo da se zahtjev temeljio na osobnoj iskaznici izdanoj u PUZ-u 25. kolovoza 2006., kao i da je riječ o tome da je osoba podnosila prvi zahtjev za putovnicu”, rekla je istražiteljima žena koja je o slučaju Kalinićeve putovnice prije dvije godine i svjedočila u istrazi na zagrebačkom Županijskom sudu. Dodala je da je tada utvrđeno da je ona primila Kalinićev zahtjev, što je i potvrdila potpisom, a da mu je putovnicu isti dan, jer je bila riječ o žurnom postupku, uručio njezin kolega.

Organizirani kriminal i “pravosudna trakavica”

“Zahtjev za žurno izdavanje odobrila je šefica smjene, a podatke o podnositelju zahtjeva popunio je osobno podnositelj. Utvrdili smo da je putovnicu osobno preuzeo Kalinić”, rekla je tijekom svjedočenja u USKOK-u. Dok je naknadno pregledavala Kalinićev zahtjev 2010. godine, dodala je, primijetila je neobičan detalj u tom spisu. Nisu imali fotografiju.

I dok će se pravosuđe baviti kaznenim djelom, što će na kraju prerasti u pravosudnu “trakavicu”, paralelno će se odvijati postupak poništenja svih tih isprava u Hrvatskoj, a Hrvatska je morala izvijestiti i sve međunarodne organizacije, uključujući i Interpol, o svim tim nevažećim ispravama.

“Nemojte misliti da se ovakvo što može napraviti a da u to nije uključen organizirani kriminal. Oni traže najslabiju kariku u sustavu, to može biti netko tko će za kakav sitan poklon ili simboličnu nagradu ulaziti u sustav i provjeravati podatke. Stoga nije čudno što imamo uvijek iste načine na koji kriminalci dolaze do novca, ali se mijenjaju imena. Ovdje se radi o tome može li i ima li država volje to spriječiti. Međutim, ovakve su pojave moguće i zbog negativne selekcije u državnim institucijama pa imate tako situaciju da osoba koja je morala dobiti otkaz u MUP-u zbog toga što je ‘muljala’ s putovnicama završi u diplomaciji i da i dalje radi na istome poslu. Umjesto da je kazneno gonjena, ona je nagrađena još boljom pozicijom. Kad bi državni aparat funkcionirao tako da sam sebe kontrolira, ovakve se stvari ne bi događale”, riječi su jednog bivšeg policijskog operativca koji je istraživao organizirani kriminal.

I dok se prije dvadeset i više godina do hrvatskih isprava dolazilo njihovom fizičkom krađom, kao što je to bilo kad je iz konzulata u Mostaru nestalo više od 900 putovnica, danas je, kao što smo opisali, sve puno sofisticiranije. Iz nekih izvora doznali smo da i obavještajne službe na području bivše Jugoslavije znaju razmjenjivati putne isprave pa se ne treba čuditi ako opet netko poput Radovana Karadžića ima hrvatsku putovnicu.

Prema tablici portala Passeport Indeks, hrvatska putovnica, vjerovali ili ne, kotira bolje čak i od putne isprave SAD-a i Kanade. Državljani Kanade ne trebaju vize u 108, a SAD-a u 103 države svijeta. Među najboljim je putovnicama u svijetu i japanska, s tom putovnicom ne treba vam viza u 130 država svijeta. Slijedi: Monako 122, San Marino 119, Singapur 118, Vatikan 113, Urugvaj 113, Ujedinjeni Arapski Emirati 103, Rusija 93…

Najbolje putovnice

Među države s čijim je putnim ispravama najteže prelaziti granicu vodeći je Afganistan, s afganistanskom putovnicom moguće je bez vize ući u samo 30 država na svijetu. Slijedi putovnica Somalije (33 države bez vize), Iraka i Sirije (33), Palestine (36), Irana (36), Libije (37), Jemena (37), Sjeverne Koreje (42), Kosova (44), Egipta (49)…

Naravno, postoje i drugi podaci, kriteriji i ljestvice, pa je tako tvrtka Henley & Partners posljednjih godina za najbolju držala japansku putovnicu, čiji vlasnici po njihovim podacima mogu slobodno putovati u 191 zemlju svijeta, slijedi singapurska (190 destinacija), dok treće mjesto dijele južnokorejska i njemačka (189), talijanska i finska (188) te španjolska, luksemburška i danska (187).

Hrvatska putovnica na toj listi nalazi se na 20. mjestu. Naime, njihovo istraživanje jačinu putovnice mjeri prema tome u koliko zemalja njezini vlasnici mogu putovati bez vize. S hrvatskom putovnicom bez vize se tako može putovati u 169 zemalja. Ovo je određeni pad u odnosu na prije dvije godine, kada se Hrvatska nalazila na 16. mjestu, također sa 169 zemalja u koje je moguće putovati bez vize.

Pritom, treba reći da se Hrvatska nalazi na 20. mjestu, no to, dakako, ne znači da je naša putovnica 20. po jačini. Jer nekoliko zemalja ima iste pozicije pa je tako bolje od naše putovnice rangirano njih 40-ak, pa 20. mjesto tako s Hrvatskom dijeli Hong Kong.

Tvrtka Henley & Partners nije zaobišla hrvatsko susjedstvo. Slovenija se nalazi na devetom mjestu, Srbija je na 36., a BiH se nalazi na 46. mjestu.

Autor:7dnevno, Dražen Stjepandić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.