fbpx

UN nakon 60. godina reagira na veliki problem – Zabranjuje se obrezivanje djevojčica?

Autor: Ratko Martinović

Zlostavljanje djevojčica raznih vjeroispovijesti putem nestručnog i ponekad suludog obrezivanja napokon bi trebalo biti kriminalizirano, ukoliko mjerodavnim smatramo novu UN-ovu konvenciju koja bi uskoro trebala vidjeti svijetlo dana.

Zlostavljanje djevojčica raznih vjeroispovijesti putem nestručnog i ponekad suludog obrezivanja napokon bi trebalo biti kriminalizirano, ukoliko mjerodavnim smatramo novu UN-ovu konvenciju koja bi uskoro trebala vidjeti svjetlo dana.

Iako je gotovo sedamdeset godina nereagiranja iznimno dug period, a UN je reagirao tek 2003. simboličnim Međunarodnim danom nulte tolerancije prema ženskom genitalnom sakaćenju, stvari bi ipak trebale krenuti na bolje. Smrtnost od 10%, smrtnost djeteta pri budućoj trudnoći do 55% i uništavanje seksualnog doživljaja (psihološki moment nije niti istražen) u još većem postotku odavno su trebali biti razlogom ove kriminalizacije, no zbog jakog lobija i religijske pozadine sve se desetljećima izbjegavalo.

Povijest ženskog obrezivanja

Još su u drevnom Egiptu obavljali ovakve vrste sakaćenja organa, a religijske institucije su kasnije postupak promovirale jer se ‘žena nakon obrezivanja očisti od muških organskih dijelova, te joj se smanjuje libido, zatvara stidnica – radi čega se boje predbračnog seksa i ostaju vjerne vlastitim muževima’


Najveći problem u ionako problematičnom zahvatu je nestručnost osobe koja ga izvodi, i to najčešće s nožem, škarama ili drugim oštrim predmetima. Zabilježeni su i slučajevi suicida djevojčica koje od straha izazvanog tuđim svjedočanstvima nisu željele pristupiti obrezivanju. Današnja brojka podvrgnutih žena prelazi 140 milijuna i takav alarm potiče brojne udruge na djelovanje i pokušaje prevencije.

Novinarka Emma Batha (trust.org) napravila je dugotrajno istraživanje te je pričala s brojnim žrtvama ovog postupka. Poznata aktivistica Khady Koita (Senegal) i vodeći glas u borbi protiv ženskog obrezivanja i sama je prošla kroz ovo bolno iskustvo. Sa samo sedam godina su je prisilno obrezale dvije žene pomoću britve. Ona smatra kako je FGM ‘zastrašujuća, brutalna, degradirajuća i neobranjiva trauma’. Opsežne psihijatrijske studije mentalni šok nakon obrezivanja uspoređuju s onim nakon silovanja.

‘Iznimno je bitno da žene poput mene, koje su patile od ove vrste poniženja imaju privilegiju da urlaju iz bijesa, da bismo to učinile za one koji moraju šutjeti’, zaključuje Koita. Problematično je i to što afričke obitelji ovaj postupak smatraju ‘statusnim simbolom’ i svojevrsnom društvenom normom bez koje bi obitelj bila ‘krivo gledana’. Koita dodaje da svakog dana 8.000 djevojčica prolazi kroz obrezivanje, a ne postoje realne brojke o tome koliko ih umre. PTSP je samo jedna od psihičkih bolesti kao posljedica.

Oblici obrezivanja

Klitoridektomija je djelomično ili potpuno uklanjanje clitoris glansa (tip I), ekscizija ili vulvektomija je izrezivanje velikih stidnih usana (tip II), infibulacija je uklanjanje svih vanjskih genitalija (tip III) dok su svi ostali tipovi utjecaja na vaginu poznati kao tip IV

U Africi se do današnjeg dana 17 država okrenulo protiv FGM-a iako je zakon slabo provođen u pojedinima, a Mali, Liberija, Somalija i Sudan takav postupak podržavaju. Koita smatra kako bi učinkovita rezolucija UN-a donijela pravnu vrijednost i dodatni pritisak na navedene države. Zanimljiva je činjenica i da je žensko obrezivanje postupak koji dolazi iz drevne tradicije, a ne iz religijske literature novijih datuma i s toga nije preporučen niti od strane religijskih vođa.

Burkinu Faso gotovo svi aktivisti ističu kao svijetli primjer borbe protiv FGM-a dok je i Senegal kreirao nacionalnu strategiju po kojoj bi ovaj oblik obrezivanja bio zabranjen i stvar prošlosti do 2015. Somalija je napravila korak naprijed te je novim Ustavom zabranila FGM iako tamo još vrijede plemenski zakoni po kojima mlada ne smije neobrezana u brak. Kenijski Maasai pak i dalje obrezivanje povezuju s ‘cijenom mlade’ što im povisuje cijenu kada ih mijenjaju u zamjenu za stoku.




Nova Vlada u Egiptu, koju je svojevremeno zdušno podržao SAD, vratila je žensko obrezivanje kao ‘dobar običaj’ unatoč njegovoj zabrani iz 2008. U Europi ova praksa srećom ne postoji izuzev manjih i izoliranih slučajeva u Francuskoj i ostalim državama s većim brojem afričkih iseljenika. Hoće li UN napokon reagirati na ovakve bizarne ‘medicinske’ zahvate iz drevnih vremena čovječanstva uskoro ćemo vidjeti.

Učestalost ženskog obrezivanja
U Africi je FGM zastupljen u 28 zemalja, od Senegala do Somalije. Također je učestao i u Jemenu, iračkom Kurdistanu i Indoneziji. Najjači moment u borbi protiv te prakse poduzeli su Burkina Faso, Djibouti, Gvineja dok sve prešutno podržavaju Niger, Kongo, Gana, Indonezija, Togo, Tanzanija i Uganda. Gotovo 140 milijuna djevojčica svake godine bude obrezivano, a praksa se proširila s afričkim iseljeništvom i po drugim kontinentima. Većina svjetskih država zakonom je zabranila ovaj bizarni i opasni običaj.

Autor:Ratko Martinović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.