fbpx

Ukrajina ključna za Putinovu Euroazijsku uniju

Autor: Hina/ I. Ž.

Putin Euroazijsku uniju doživljava kao osobnu političku ostavštinu, snažnu silu koja bi izrasla na pepelu bivšeg Sovjetskog Saveza.

Ruski predsjednik Vladimir Putin želi 2015. uspostaviti Euroazijsku uniju kao snažan trgovinski i politički blok koji bi mogao parirati Europskoj uniji, Sjedinjenim Državama i Kini i Ukrajina u toj slagalici ima središnje mjesto, no ništa ne jamči da će ga ona doista i slijediti u tim planovima premda je ovaj tjedan odbila potpisati sporazum o strateškom partnerstvu i slobodnoj trgovini s Europskom unijom, piše Reuters.”Euroazijska unija jako je važan projekt za Putina. Bez Ukrajine, on će izgubiti sav entuzijazam za njega”, rekao je Gleb Pavlovski, bivši PR stručnjak Kremlja koji je radio i u Ukrajini. “Bez Ukrajine, Putinov projekt nije moguć.”

Putin Euroazijsku uniju doživljava kao osobnu političku ostavštinu, snažnu silu koja bi izrasla na pepelu bivšeg Sovjetskog Saveza.

On nastoji ponovno ujediniti bivše sovjetske republike otkako je postao premijerom 1999., a iduće godine i predsjednikom. Pritom se oslanja na nostalgiju mnogih Rusa, osobito starijih, za stabilnim cijenama, predvidljivom vladom i otvorenim granicama.


Propast Sovjetskog Saveza ocijenio je 2005. “najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća”. “Stari ideali” su uništeni, kazao je, odbacujući ipak svaku pomisao da želi obnoviti Sovjetski Savez.

Upravo suprotno, ističe da želi stvoriti “moćnu supranacionalnu uniju” suverenih država po uzoru na Europsku uniju, koja bi povezivala Europu i Aziju i bila ravnopravna Sjedinjenim Državama i Kini. Želi ujediniti gospodarstva, pravne i carinske sustave, kao i vojnu koordinaciju.

Carinska unija s Bjelorusijom i Kazahstanom, osnovana 2010., bila je prvi korak prema uspostavi Euroazijske unije 2015.

Armenija i Kirgistan odlučili su da će mu se pridružiti, dok su Azerbajdžan, Gruzija i Moldavija, koje EU također želi pod svojim okriljem, rezervirani, kao i Uzbekistan, Turkmenistan i Tadžikistan. Unatoč Putinovim obećanjima, strahuju od obnove ruske dominacije.

Bivša američka državna tajnica Hillary Clinton opisala je Putinove planove kao “nastojanje da ponovno sovjetizira regiju”. “Znamo što je cilj i nastojimo pronaći prave načine da ga usporimo ili spriječimo”.

Neke zapadne države zabrinute su također zbog toga što Rusija jača svoju vojnu silu paralelno s gradnjom trgovinskog i političkog bloka. Rusija je prošle godine najavila povećanje proračuna za obranu za gotovo 25 posto.




Putin se služi raznim oblicima političkog i ekonomskog pritiska u ostvarenju svoje ideje. Armeniji je, primjerice, zaprijetio uskraćivanjem vojne potpore u njezinu teritorijalnom sporu s Azerbajdžanom oko Nagorno-Karabaha, a Moldaviju ima u šaci zbog zamrznutog spora oko Pridnjestrovlja, na granici s Ukrajinom.

Ukrajini je vjerojatno ponudio niže cijene plina i zaprijetio velikim trgovinskim sankcijama da odustane od sporazuma s EU-om iako to ne želi priznati. Rusija je Kijevu očito ponudila bolje uvjete od 600 milijuna eura koliko je na stol stavio EU. Ukrajinskom predsjedniku Viktoru Janukoviču hitno treba daleko više novca za servisiranje dugova i plaćanje računa za ruski plin ako želi osigurati novi mandat na izborima 2015.

No, takav pristup možda i nije najbolji kako bi se privukli saveznici.




Pet bivših sovjetskih republika u središnjoj Aziji povećalo je trgovinu s Kinom unatoč pokušajima Moskve da izgradi bolje odnose u regiji. Svjetska banka objavila je prošle godine da je Rusija imala više koristi od carinske unije od Bjelorusije i Kazahstana jer su te zemlje morale prihvatiti više ruske uvozne carine.

Postavlja se i pitanje potpore javnosti u bivšim sovjetskim republikama za udruživanje s Rusijom.

Bivši ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko upozorio je nedavno u članku za Financial Times da ruska carinska unija i buduća Euroazijska unija nisu bezazleni projekti. “Te strukture nemaju ništa zajedničkog s ekonomskom integracijom i teško se mogu smatrati partnerstvima. Ne uključuju pristupne kriterije, uvjete ili standarde, ozbiljne norme i zakonsku regulativu niti imaju institucionalnu osnovu. One imaju samo jedan cilj: prijenos suvereniteta na Rusiju i uništavanje konkurentskih industrija u susjedstvu.”

“Gurajući plan uspostave političke Euroazijske unije, Kremlj tone sve dublje u neoimperijalističku rupu, vjerojatno podilazeći ruskim nacionalističkim osjećajima”, ocijenio je Anders Aslund s Petersonova instituta za međunarodnu ekonomiju u nedavnom članku za Moscow Times. “To Rusiju stoji mnogo novca, šteti njezinu gospodarstvu i udaljava je od ostatka svijeta.”

Ništa ne jamči niti da Rusi velikom većinom podržavaju Putinovu ideju. Premda mnogi žele da Rusija ponovno bude svjetska sila, sve su nezadovoljniji zbog velikog broja radnika iz središnje Azije kojima ne treba viza, što je posljedica jačanja integracije s tim zemljama.

Autor:Hina/ I. Ž.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.