wikipedia.org

Švedska: od 160.000 novih migranata tek 500 radi, nude im 4.000 eura da odu, obiteljima 10.000!

Autor: Marcel Holjevac

Rekordnih 4.542 tražitelja azila je povuklo zahtjev i napustilo Švedsku u prvih sedam mjeseci 2016., što Šveđani objašnjavanju dugim procesom odobravanja azila, strogim novim pravilima oko dovođenja obitelji, ali ponajviše - isplatama onima koji se dobrovoljno vrate u svoje zemlje porijekla.

Švedska je sve ove godine bila obećana zemlja za “migrante” iz Afrike i Azije: visoka socijalna prava, visok standard, i visok stupanj zaštite “migranata” od domicilnog stanovništva, uz nizak stupanj zaštite domicilnog stanovništva od migranata. No Švedska, izgleda, više ne želi biti utopijska obećana zemlja za Afrikance. Švedska vlada, vjerojatno i pod pritiskom naglog rasta popularnosti antiimigrantske Demokratske stranke, nudi do 4.000 eura (30.000 kruna, preciznije) pojedincima, i do oko 10.000 eura (75.000 kruna) obiteljima koje odluče napustiti Švedsku i odustati od zahtjeva za azilom. Novac se isplaćuje tek kad imigranti napuste Švedsku, i to ne za Njemačku ili Švicarsku, već odakle su došli.

No, ne samo da ih sve više napušta Švedsku, već stiže i manje novih. Više nego dvostruko manje ih je pristiglo između siječnja i kolovoza ove godine, nego u istom periodu lani. To doduše i nije neka utjeha – Švedska je uz Njemačku najpopularnija europska zemlja među migrantima, a 2015. je više 160.000 ljudi zatražilo azil u toj zemlji sa svega desetak milijuna stanovnika! To je dvostruko više nego u 2014., i kad se pogleda priljev imigranata, broj onih koji su dobrovoljno pristali vratiti se u svoje zemlje zapravo i nije tako velik. Utješno je ipak da ih manje dolazi, i sve više dobrovoljno odlazi.

No Šveđani su, unatoč dugoj proceduri, vrlo velikodušni i kad se radi o odobravanju azila. 2015. je bilo prihvaćeno čak 55% zahtjeva za azilom, iako velika većina imigranata dolazi iz zemalja gdje rata nema. Ta činjenica, uz velikodušnost pri dijeljenju socijalnih prava za tražitelje azila, i prijateljski nastrojenu populaciju koja i dalje uglavnom smatra da su imigracija i multikulturalnost blagoslov, i dalje djeluje kao magnet za migrante, i uzrokom je brojnih tragedija, utapanja na mediteranu migranata privučenih plavim ženama i socijalom, a i porasta nasilja u Švedskoj. Švedska je druga u Europi po broju azilanata po glavi stanovnika.

No brojni tražitelji azila koji su stigli prošle godine, s velikim  valom migranata, suočili su se sa stvarnošću koja baš i nije onakva kakvoj su se nadali. Ne zato što Švedskoj nešto fali, nego jer su njihova očekivanja vrlo nerealna. Brojni su proveli dugu i hladnu švedsku zimu u privremenom i na brzinu sklepanom smještaju u kampovima, jer Švedska jednostavno nema gdje udomiti sve koji dolaze. Usto, samo 500 (ne pedeset tisuća, ne pet tisuća, nego pet stotina) od 160.000 novopridošlih lanjskih migranata je uspjelo pronaći stalan posao.

Takva je situacija postala problem i za jaku švedsku ekonomiju, koja ipak više ne može s lakoćom otrpjeti troškove ogromnog broja onih koji ne rade, a stižu u stotinama tisuća. Na one koji čekaju da im se odobri zahtjev za azil Švedska troši 1% BDP-a, a na one koji su azil već dobili i sad parazitiraju na socijali tko zna koliko, jer o tome podataka nema. Zato je Švedska agnencija za migrante, koja je zadužena za obradu zahtjeva za azilom, uvela nova i stroža pravila s početkom ove godine, osmišljena da odbiju dio migranata. Uvedene su granične kontrole, i stroža pravila za reunifikaciju obitelji. Oni kojima je azil odbijen više nemaju pravo na besplatan smještaj, a planiraju se i druge mjere za odbijanje prevelikog broja imigranata. Usto, kako broj imigranata raste, tako raste i neprijateljstvo do sad vrlo tolerantnih Šveđana prema novopridošlicama. Ispitivanje iz veljače ove godine pokazuje da imigracija zabrinjava preko 40% Šveđana, što je više nego što ih brine nezaposlenost. Promjena je najveća otkad postoje statistički podaci.

“Većina Šveđana nisu rasisti”, kaže Ylva Johansson, ministrica rada i imigracije. “No kad postoje ti specijalni azili u kojima oni ne mogu raditi dok čekaju odobrenje, i ne mogu postati dio društva, stvarno nastaju tenzije… to je opasna situacija: mi imamo jako puno ljudi na “ničijoj zemlji”, koji žive izvan društva”, opisuje ona situaciju u izbjegličkim kampovima. Posljedica toga je promjena pravila i stava prema migrantima: Agencija očekuje “samo” 60.000 novih zahtjeva za azilom u 2016., i revidirala je svotu novca koja će im biti potrebna da ih smjeste na niže, s 4.8 milijardi dolara koliko su prvotno planirali. To je, ako vas zanima, tridesetak milijardi kuna. Godišnje. Samo za smještaj tražitelja azila.

Uz diskretne mjere odbijanja novih azilanata – ali tako da se ne uzruja previše javnost koja i dalje dobrim dijelom u svakom ograničavanju imigracije vidi rasizam i fašizam – tu je i financiranje, vrlo izdašno, onih koji se odluče dobrovoljno vratiti, i odustati od zahtjeva za azilom. Taj program je započet još 2013., a nudi se do 4.000 eura pojedincima i 10.000 za obitelji. “Imamo informacije da su tražitelji azila umorni od dugog vremena potrebnog za obradu zahtjeva i da stvari u Švedskoj nisu onakve kakve su očekivali”, kaže Kristina Ränner, stručnjakinja iz agencije za migrante, za lokalne švedske medije. Situacija se ipak promijenila, pa je broj Iračana koji su povukli zahtjev za azilom ove godine (njih 1.366) veći od broja Iračana koji su u tom periodu zatražili azil (1.243).




Sličan trend je i kod Afganistanaca. Statistika pokazuje kako samo 18% njih ima šansi da im bude odobren azil, pa ih velik broj radije odlučuje uzeti novac i odustati prije nego im Švedska odbije zahtjev, kad će morati napustiti zemlju za badava. 500 Afganistanaca je povuklo zahtjev prošle godine, a ove godine se očekuje znatno više. “Klima se ovdje znatno promijenila, to dovodi do drukčijih odluka”, kaže Ränner.

No, statistika, upozoravaju neki, može i varati. Balkanska ruta je de facto zatvorena veći dio ove godine, kao rezultat dogovora Turske i EU, pa je manji priljev migranata dijelom i posljedica toga. S druge strane, neki su jako zabrinuti oko uvođenja bilo kakvih restrikcija. “Mislim da dok god se ljudi utapaju na Meditaranu, nismo uradili dovoljno”, kaže Dr. Erna Rijnierse iz liječnika bez granica. Zanemarujući pritom da se, kad ne bi bilo izdašne njemačke i švedske socijale koja privlači milijune u EU, nitko ne bi utapao jer nitko ne bi ni pokušavao preko Mediterana doći u EU. No, ona kaže, “Svatko ima svoje ideje o tome kako da te ljudi zadrži izvan EU, ali nitko nema ideju o tome odakle oni dolaze i od čega bježe”. No, od čega god bježe – to očito i donose sa sobom. Nasilje, siromaštvo, pa i terorizam caruju imigrantskim predgrađima Stockholma, u neka od njih ni kola hitne ne mogu ući bez pratnje policije da ne budu propucana! “Ti ljudi imaju dobre razloge za dolazak, oni riskiraju život da bi došli ovdje”, kaže ona, zanemarujući isto tako da život, tamo odakle dolaze, obično i ne vrijedi mnogo, i da su brojni od njih spremni riskirati kako bi se domogli zemalja o kojima malo znaju, samo da bi se suočili sa stvarnošću u kojoj stvari nisu onakve kakve su sanjali: stvarnošću u kojoj će biti na dnu društva, u kojoj neće raditi dobro plaćene poslove (jer je malo direktorskih mjesta u Švedskoj na koja se možete prijaviti s 4 razreda pakistanske osnovne škole), neće imati skupe automobile i luksuzne stanove, i žene ih neće spopadati kao u porno filmovima.




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.