FOTO:/Efrem Lukatsky)

SULTAN ERDOGAN NAOŠTRIO KANDŽE: U Ukrajini se stvara moćan pakt, Putinu nije svejedno

Autor: Branimir Vidmarović

Unatoč gospodarskim problemima i velikoj inflaciji, predsjednik Turske T. Erdogan se na kani odreći svoje vanjskopolitičke doktrine širenja turskog ugleda i utjecaja u svijetu. Od Sirije, Azerbajdžana pa sve do Libije, Turska je postala jedna od ključnih regionalnih sila bez čije involviranosti ne prolazi nijedna kriza ili problem. Ukrajina je jedna od manifestacija te politike.

Nakon 2014. Ankara je usmjerila svoj strateški pogled prema Ukrajini kao zemlji koja zbog narušene ekonomije i stanja krize u odnosima sa Rusijom traži partnere. Turska nije nastupala kao protuteža bilo kojoj od strana – bilo da je riječ o Europskoj Uniji, Rusiji ili SAD-u – već kao pouzdana alternativa.

Intenzivna suradnja

Intenzivnija suradnja počela je još za vrijeme bivšeg predsjednika Ukrajine P. Porošenka. Prvo su 2017. dvije zemlje ukinule vize.

Istovremeno su započeli pregovori o kupovini turskih bespilotnih letjelica Bayraktar TB2. Dvije godine kasnije, Turska je Ukrajini isporučila prvu paletu ugovorenih letjelica.

Planovi su bili ambiciozni: stvaranje bilateralne zone slobodne trgovine i zajednička proizvodnja letjelica Bayraktar.

Početkom 2020., Erdogan je posjetio Kijev i sa sobom donio paket važnih za obje zemlje sporazuma iz područja trgovine i vojne industrije: financijska pomoć od 36 milijuna dolara za kupovinu turskih proizvoda vojne i dvostruke namjene. Podebljan je portfolio zajedničkih projekata. Na primjer, ukrajinsko poduzeće Iljčenko-progres proizvodi motore za tursku bespilotnu letjelicu Baryaktar Akinci. Turska kompanija Aselsan pomaže modernizirati ukrajinsku vojnu tehniku, posebice sustave komunikacije, na standarde NATO.

Kada je krajem 2020. Zelenski posjetio Ankaru, predsjednici dvaju zemalja su potpisali novi paket sporazuma o suradnji u obrambenom području. Zelenski je tada izjavio da bi volio sa Turskom surađivati u proizvodnji motora, sustava protuzračne obrane, brodova te bespilotnih letjelica.




Najvažniji susret

Treći susret dvaju predsjednika 3. veljače ove godine pozitivno je zaključio projekte o kojima se ranije razgovaralo: izgradnja tvornice bespilotnih letjelica Bayraktar u Ukrajini te stvaranje zone slobodne trgovine. No, ono što je najviše privuklo pažnju medija je Erdoganov prijedlog o posredovanju u stabilizaciji odnosa između Rusije i Ukrajine, i to u Ankari.

Zahvaljujući vrlo spretnom balansiranju između SAD-a , NATO-a i Rusije, Erdogan ima manevarskog prostora za širenje svog utjecaja izvan okvira regije i područja neposrednih turskih nacionalnih interesa. Iako se na zapadu Erdoganova vanjska politika često predstavlja kao neo-osmanizam i kulturološka ekspanzija, riječ je o pragmatičnom poduhvatu pretvaranja Turske u gospodarsku, energetsku, vojnu i političku neovisnu silu koja ima na su-kreaciju sigurnosnih i političkih procesa u regiji i svijetu.

Naravno, Moskva neće prihvatiti Erdoganov prijedlog o posredništvu zbog toga što bi to suzilo ono što Moskva vidi kao konceptualni problem između SAD-a i Rusije. No, Erdoganu je očito nakana pokazati Europi privrženost miru i diplomaciji te odgovarajuću razinu odgovornosti za sudbine konfliktnih zona u Europi.




Odnosi s Rusijom

Nakon uključivanja Turske u sirijsku kampanju i perioda turbulentnih odnosa sa Rusijom, Moskva je nehotice prihvatila Tursku kao nužno zlo, zemlju koju se ne može zaobići zbog vojnih, političkih i energetskih interesa te činjenice da je Turska jedina zemlja NATO čija vanjska i sigurnosna politika de facto nije usklađena sa euroatlantskim zapadom.

Zbog toga što Ankara često djeluje kao „spoiler“ u ruskim igrama, Ukrajina vidi u Turskoj zanimljivog partnera. Za razliku od EU, svjetskih financijskih organizacija, SAD-a ili Rusije, Turska ne diktira reforme, vrijednosti, demokratizaciju ili ispunjenje bilo kakvih sporazuma.
S Turske strane, interes prema Ukrajini nije samo političko pozicioniranje ili ugled. Ankari odgovara jaka i prijateljska Ukrajina kao dodatni (poželjno proturski) igrač na Crnome moru s ciljem balansiranja protiv Rusije. Osim toga, Turska se nada dobiti uvid u zrakoplovni i tehnički kompleks koji je Ukrajina naslijedila od SSSR-a.

No, s obzirom na pragmatičku narav turske vanjske politike, Ukrajina se ne bi trebala glavom bez obzira pouzdati u tursku pomoć i riječi podrške Krimu kao neotuđivom dijelu Ukrajine. Turska je u tom paru dominantan igrač; perspektive tursko-ukrajinskih odnosa definirane su turskim nacionalnim interesima.

Autor:Branimir Vidmarović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.