AP Photo/Pavel Golovkin/Guliver Image

Putinovo najmoćnije oružje: Uništava sve, a prozori pucaju i na 900 kilometara udaljenosti

Autor: Bruno De Zan

Možda ste se pitali koje je najmoćnije oružje ikad stvoreno i testirano. Riječ je o ruskoj Carskoj bombi, kodnog imena Vanja. Ovo termonuklearno “čudovište” Sovjeti su počeli graditi 1956. godine, a testirali su je 30. listopada 1961. godine.

Projekt izrade ove bombe vodio je sovjetski fizičar Andrej Saharov, u gradić Sarovu, koji je za tu svrhu zatvoren i preimenovan u Arzamas-16. Arzamas-16 izbrisan je sa svih neklasificiranih karata. To ime je nosio sve do 1991. godine, nakon čega je preimenovan u Kremljov i nakon toga nazad u Sarov.

Sredinom 1950.-ih SAD je imao veliku prednost u nuklearnom naoružanju nad SSSR-om, iako su sovjetski znanstvenici do tad uspjeli razviti nuklearnu tehnologiju. Sovjet nisu imali način za dopremanje bojevih glava do Amerike, tako da nisu mogli provesti nuklearni napad na SAD. Upravo zbog te američke prednosti, Sovjeti su nastojali izumiti nadmoćnije oružje da bi zadržali učinak nuklearnog odvraćanja.

Foto: X Screenshot

‘Oružje neograničene moći’

Vijeće ministara Sovjetskog Saveza 23. lipnja zatražilo je stvaranje super-teškog balističkog projektila s bojevom glavom težine 75 tona. Carska bomba nosila je i nadimak Kuzkina majka jer je ruski čelnik Nikita Hruščov jednom prilikom u prijetnji SAD-u američkom potpredsjedniku Richardu Nixonu rekao da “će vidjeti Kuzkinu majku”. Radi se o ruskom izrazu koji znači “naučit ćemo vas lekciju”.

Objavljen novi scenarij nuklearnog rata, a ovo što je Putin danas izveo zvuči dosta loše

Bombu je razvijao Sveruski znanstveni istraživački institut za eksperimentalnu fiziku. Razvoju Carske bombe prethodio je projekt “Predmet 202” u kojem su sovjetski znanstvenici stvorili bombu moći 15 megatona. Međutim originalno su planirali da bomba bude dvostruko jača od toga, pa je projekt ukinut.




Carska bomba od Predmeta 202 razlikuje se po nekoliko značajki. Ona eksplodira u tri faze pri čemu razvija energiju od 100 megatona. To 1570 puta jače od bombe koja je uništila Hiroshimu i Nagasaki, a 10 puta je jače od svih eksploziva koji se ukupno koristili u Drugom svjetskom ratu. Za tadašnja dostignuća to se činilo kao oružje neograničene moći.

Foto: X Screenshot

Princip djelovanja

Hidrogenska bomba u tri faze, kakva je bila Carska bomba, zapravo kombinira tri eksplozije kako bi dosegnula do tad neviđenu količinu oslobođene energije. Prva faza reakcije pokreće fisijski okidač.

Drugu fazu pokreću dva mala termonuklearna naboja između kojih se nalazi glavni termonuklearni modul. U trećoj fazi dolazi do implozije radijacije




Kao rezultat termonuklearne reakcije u glavnom termonuklearnom modulu stvara se veliki broj visoko energetskih brzih neutrona, koji uzrokuju fisijsku nuklearnu reakciju u uraniju-238 koji ih okružuje. Time se razvija količina energije do tad nikad viđena u znanosti. Bomba je bila toliko teška da su je na kraju morala podijeliti u dvije i test je proveden s bombom koja razvija energiju od 50 megatona.

Foto: X Screenshot

‘Nestvaran, nadnaravan spektakl’

Sovjeti su Carsku bombu testirali 6. listopada 1961. godine. Za to su razvili posebnu letjelicu Tupolev Tu-95V koja je bila dovoljna brza da može napustiti područje eksplozije prije nego ju eksplozija uništiti. Letjelica je za testiranje bombe premazana reflektivnom bojom kako bi se minimizirala štetu od vrućine. Usprkos tome ekipi koja je bila u letjelicama dato je samo 50 posto šanse da prežive. Carska bomba bila je teška 27 tona, bila je 8 metara duga i dva metra široka. Bomba je bila toliko golema da su morali maknuti vrata spremnika za bombu kao i dodatne spremnike za gorivo. Bomba je bila pričvršćena na 800 kilograma težak padobran koji je ekipi u letjelicama trebao dati dovoljno vremena da napuste mjesto eksplozije.

Bombu su pustili s visine od 10,500 metara na Severnijem otoku na arhipelagu Novoj zemlji. Bomba je detonirana u 11:32 prema lokalnom vremenu. Bomba je oslobodila energiju od 58.6 megatona. Vatrena kugla koju je eksplozija stvorila bila je široka osam kilometara. Gljiva od eksplozije mogla se vidjeti s daljine od tisuću kilometara. Oblak je bio visok 67 kilometara, gotovo osam puta viši od Mont Everesta. Baza gljive bila je široka 40 kilometara, a na vrhu je širok 95 kilometara. Ekipa aviona koja je bacala bombu i promatrače ekipe uspjele su napustiti područje eksplozije prije detonacije.

“Oblake pod letjelicom je osvijetlio moćni bljesak. More svjetlosti proširilo se pod vrata aviona i čak su oblaci postali prozirni i počeli svijetliti. U tom trenutku naš zrakoplov probio se između dva sloja oblaka i u prorezu smo ugledali kuglu narančaste svjetlosti. Kugla je bila moćna i arogantna poput Jupitera. Tiho i polako kretala se prema gore. Probila je kroz guste oblak i nastavila rasti. Izgledalo je kao da će usisati čitavu Zemlju u sebe. Spektakl je bio fantastičan, nestvaran, nadnaravan.”, tom prilikom je prepričao jedan od pilota.

Foto: X Screenshot

Rezultati testa

U selu na otoku Dikson 780 kilometara od mjesta eksplozije su smrskani prozori, ali nije došlo do veće štete. Ionizacija zraka uzrokovala je smetnje u radiokomunikaciji stotine kilometara od mjesta eksplozije i to na otprilike 40 minuta. Kontaminacija radijacijom proširila se samo u 2-3 kilometra u epicentru eksplozije.

U norveškom selu Kibergu ribari su javili o ozljeđenim bakalarima, a granični stražari u nadolazećim godinama izvještavali su o mnogo slučajeva karcinoma. Sve građevine u selu Severni, 55 kilometara od mjesta eksplozije sravnjene su sa zemljom. Toplina koju je eksplozija oslobodila mogla je uzrokovati opekline trećeg stupnja.

Ovim testom potvrđeno je da ne postoji granica za povećanje nuklearnog naboja. Kako bi se udvostručilo razornu moć bombe dovoljno bi bilo zamijeniti ovolno ovojnicu ovojnicom od uranija.

Političke posljedice

Stvaranje i testiranje Carske bombe bilo je od velike političke važnosti jer su time Sovjeti Amerikancima pokazali da im pariraju po nuklearnoj moći. Nakon testiranja Carske bombe Amerikanci su prestajali s nastojanjima povećanje svoje nuklearne moći.

Porast temperatura nije jedini problem: ‘Ovo je prijelomna točka, Zemlja će biti nenastanjiva’

Amerika i Sovjetski Savez 1963. godine u Moskvi su potpisale Sporazum o zabrani testiranja nuklearnog oružja u atmosferi, vanjskom svemiru i pod vodom.

Vođa ruskog nuklearnog projekta Andrej Saharov bio je protiv proliferacije nuklearnog oružja i bio je ključan u potpisivanju Sporazuma o parcijalnoj zabrani testiranja oružja 1963. godine. Saharov se zalagao za građanska prava u Sovjetskom Savezu. Nominiran je za Nobelovu nagradu za mir 1973. godine, a istu je osvojio 1975. godine, ali nije smio napustiti Sovjetski Savez i doći na dodjelu. Na dodjeli je njegova žena Jelena Bonner održala govor u njegovo ime.

 

 

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.