fbpx

Putin je bio alternativa masonsko-okultnim vladarima Zapada, a nakon okupacije dijela Ukrajine on to definitivno više nije

Autor: Ivan Vidas Punta

Današnja događanja u Ukrajini imaju isti rukopis jer posao nije dovršen. Jer kako kaže "Onaj" George Soros, "On" je godinama ulagao ogromne novce u "demokratizaciju" ukrajinskog društva, s vidljivim rezultatom da je Ukrajina dovedena u poziciju "Armagedona".

Engleska i Venecija

Engleska i Venecija. To je za američkog filologa, istraživača i novinara Webster Griffin Tarpley-a jedno vrijeme bila najomiljenija tema. Osim dakako engleskog, govori, i to kako su kružile glasine bez naglaska, njemački, talijanski, francuski, latinski i ruski. Engleska, tj. britanska „sotonistička” politika i mletački oligarhijski poticaj na taj politički sotonizam je jedna od Trapleyeva „opsjednutosti”. Ali, ni politika Amerike mu nije dobro sjela, pogotovo zadnjih dva predsjednika, Bush jr., Obame i dakako 9/11. Ali ostanimo kod V. Britanije. Tarpley je jedno vrijeme bio vrlo prisan s američkim LaRouche-pokretom, i u okviru tog pokreta i pridruženih društava, kao Schiller-Institutu u Njemačkoj, održao je nekoliko predavanja o Britanskoj oligarhijskoj politici. Ta njegova predavanja su izdana u knjizi „Against Oligarchy” 1996. godine. Ima u okviru tog LaRoche-projekta još autora koji su se bavili tom mletačko-britanskom temom, kao H. Graham Lowry, Gerald Rose i drugi. Nitko se nije okomio na Englesku i njezinu “zlu” babicu “Veneciju” pa i njihovo kopile, današnju Ameriku, kao ovi suradnici i autori iz LaRouche-kruga. S time da je dobro napomenuti da je Engleska imala na preprek zločestih babica, a Venecija je tek jedna od njih.

LaRouche-znalci nam nude jednu sasvim drukčiju sliku Britanije nego što nam javna povijest laže, oni nam prikazuju pravu sliku Anglosaksonske oligarhije koja je stasala u Londonu. Jedino gdje Tarpley i društvo ostavljaju nedoumice, jest otkuda i kako se je ta zloba “nastanila” u Veneciji preko koje je stigla u Engelsku, pa se tu pokušavaju malo između redaka švercati s Babilonom kao dežurnim krivcem, što je apsolutno nesuvislo, jer odmah se vidi da imaju samo vrlo površni uvid u drevne mitologije i teogonije, tako da to “otkuda zlo” ostaje i dalje jedna enigma, iako ćemo pokušati ipak malo zaviriti u različite moguće scenarije, ali bez odgovora, što i tako nije ovdje tema. Druga stvar je, otkuda baš tom krugu oko LaRoucha, da to tako nazvemo, toliko koncentracije, uspješnog sakupljanja i suvislog poslaganja golemog materijala o jednoj temi o kojoj nitko drugi ne govori, zapravo niti blizu dolazi? Utoliko je i interesantno, da je Rudolf Steiner tu istu britansku povijesnu nit okultno razmontirao, iako tek odjednom “eksplozivno” od početka rata 1914. godine na dalje, jer je do tada dabome sve znao ali mudro okultno šutio, dok nije shvatio da su ga “engleskojezična okultna braća” preveslali. Tako imamo interdisciplinarno dvije razotkrivajuće “škole” koje možemo isprepleteno pratiti, jednu američku engleskojezičnu konvencionalno-povijesnu i jednu njemačko-austrijsku njemačkojezičnu ezoterično-okultnu. Gledano kroz dulji vremenski period, one se zbilja međusobno dopunjavaju i objašnjavaju kao jedna čvrsto povezana ispreletena sada vidljiva nit. Uz mnogo drugih dodataka iz drugih izvora; povijesnih, okultnih, izmiješanih.


LaRouche i Trocki

Meni osobno je uvijek važno znati otkuda vjetar puše, jer onda znaš kuda te hoće odvest, a ja itekako znam kuda ja hoću. Zato vratimo se LaRouchu u osamdesetima i devedestima prošlog stoljeća, kada je otkrivena iskonska Britanska politika i kad je Webster G. Tarpley surađivao u tom projektu. Kao prvo, sam životopis Lyndona laRoucha (*1922), začetnika LaRouche-pokreta je vrlo šaren. Ali tu mene zapravo samo dvije stvari intrigiraju, a prvo, da u samom LaRouche-pokretu ima očito podosta Židova. Inače baš oni raspolažu obično s najboljim informacijima, ali mi je ipak ta činjenica u tom kontekstu vrlo čudna. A drugo da je LaRouche u šezdesetima i sedamdesetima imao jednu upečatljivu trockističku fazu, gdje je bio pod snažnim utjecajem britanskog (marxista i) trockista Gerry Healy-a. Sad je vrlo komplicirano za objasniti tko je zapravo Trocki i što su radili Trockisti, ali ću napraviti samo jedan kratak pokušaj, da se vidi na što ciljam, i što bi kad-tad trebalo detaljnije razjasniti.

Trocki, Trockisti i Staljin

Lev Trockij, zapravo Lev Davidovič Bronštejn (1879.-1940.) bio je Židov i financijer Lenjina i cijele boljševičke bagre. Godine 1917. dolaskom na vlast je postao narodni komesar za vanjske poslove, rat i druge stvari, i osnivač je Crvene armije. Godine 1927. dolazi u otvoren sukob sa Staljinom, biva razvlašćen pa je pobjegao. Još za vrijeme priprema revolucije je od određenih židovsko-bankarskih krugova iz Amerike dobivao novac radi financiranja ruskih boljševika i svrgavanje cara. Zato je Lenjinova žena suprugu uvijek govorila nek se samo drži Trockoga, jer on drži kesu. Tu se moramo podsjetiti na Rudolfa Steinera koji je na svojim predavanjima govorio kako engleskojezična okultna bratstva hoće, zapravo, moraju, provesti određene socijalističke eksperimente na istoku Europe. Ta ista bratstva, prema Steineru, planirala su i Prvi svjetski rat. Neki put je govorio i o anglosaksonskim okultnim bratstvima, ali većinom o engleskojezičnim okultnim bratstvima, što dakako uključuje i Židove s anglosaksonskog područja, a ne samo one “čiste” Britance i Amerikance. A ti Židovi-bankari su većinom i upravljali tim bratstvima. Tu je u jezičnoj definciji “enegleskojezična” prikriven taj interesantan detalj! U načelu, Trocki je bio operativna glava cijelog boljševičkog pothvata, koji je nadgledao revoluciju, po planovima “Onih” kojima je i sam pripadao. Pa uzmemo eventualno u obzir i to da su se Lenjin i Princip poznavali, i prije rata sreli u jednoj pariškoj loži, što teško drži vodu, ali se u cijeloj ovoj priči oko rata i revolucije opetovano pojavljuje u određenim upućenim krugovima. Svakako su te “okultne oligarhije”, da ih sada ja po mome tako nazovem, koje su izazvale revoluciju u Rusiji, iste koje su pokrenule i Prvi svjestki rat. Kao izvor ovdje služe takozvani Rakovski-protokoli. Boljševici su 1917. pomoću Nijemaca došli na vlast, što je okultnim oligarhijama olakšalo posao, a Nijemcima na kraju ipak nije pomoglo u što su se nadali. Iako je vjerojatno da je kasniji njemački mininistar vanjskih poslova, Židov Walter Rathenau (1867.-1922.), bio baš taj koji je kanalizirao novac za Lenjina iz riznice njemačkog minstarstva vanjskih poslova. Ali i to su recimo sumnje ili tvrdnje nekih krugova koje bi još trebalo definitvno raščistiti. Rathenau je ubijen u atentatu 1922. jer su ga njemački nacionalisti okrivili da je Njemačkoj nametnut od moćnika “Sionskih mudraca”, kako su oni tad te okultne oligarhije nazivali. Kad su Boljševici 1917. u Rusiji došli na vlast su “Oni” još uspješno kontrolirali Lenjina, dok je bio živ. Ali je Staljin “Njih” preveslao. Svakako je ta “sirovina” od Staljina uništila sve njihove planove. “Oni” su uveli Komunizam kao eksperiment i htjeli su dakako eksperimentirati, Ruse i ostale narode kontrolirati i dakako cijelu zemlju opljačkati. Ali kad je Lenjin umro, nitko nije računao na Staljina jer je bio niskorangirani “funkcioner”, zapravo je bio samo nabavljač love za partiju – pljačkaš banaka. Ali je on plagirao Lenjinovu oporuku gdje je sebe stavio kao Lenjinovog nasljednika i odmah je zajaho na čelo partije. A “Oni” si bili izigrani jer nisu mogli u trenutku parirati tom neočekivanom potezu.

Gladomor kao okultizam

Ali je Trocki počeo organizirati unutarpartijsku opoziciju koja je bila vođena od njega i njegovih židovskih boljševika, tj. “Onih”, i koji su neprestano unutar Komunističke partije rovarili protiv Staljina, što je njega stjeralo u paranoju i masovne likvidacije. Tako je Staljin čak i prije svoje smrti razbijao njihovu zadnju zavjeru protiv njega, zvanu “zavjeru židovskih liječnika”. Prvi veliki subverzivni udar Trockija i njegovih sljedbenika, zvanih Trockista, je bio kad su 1932.-1933. sustavno glađu pobili otprilike 6 milijuna Ukrajinaca (Holodomor) ne bi li pokrenuli ustanak protiv Staljina. To je makar analiza određenih analitičara koji su ispitivali taj slučaj. Nedvojbeno je, da su baš “Trockisti” bili ti koji su subverzivno upravljali komunističko-partijskim aparatom da bi gladom ubili šest milijuna Ukrajinca. Jer Staljin, kad je došao na vlast, nije imao nikavu bazu u partiji, on je solirao, a partiju je držao Trocki. Ali jesu ti Trockisti zbilja htijeli dignuti pobunu protiv Staljina? Ja mislim da ne, eventualno kao sporedni cilj. Po mom mišljenju je to bio čisto okultni potez, jer “Oni” su dakako bili okultisti, a vodeći Trockisti su bili “Oni”. A inače je tu bilo okultnih događanja oko toga, ali to bi sad tu išlo predaleko. Ali sama brojka od 6 milijuna ukazuje je čisto kabalistički okultizam.




Kad pogledamo događanja koja su slijedila, od uzbune nije bilo ni “u”, jednostavno zato jer je gladan narod apatičan. Zaboravimo bajke Francuske i Ruske revolucije da su izgladnjele mase išle na barikade. Sve su to bili plaćenici, a povijest su pisali masoni. Po mojem poznavanju okultne materije tu itekako postoji jedna duboka okultno-osvetnička pozadina. Godine 960. je Svjatoslav I., vladar Kijevskog Rusa, razbio židovsku-hazarsku državu na Crnom moru, i prema određenim učenjima Tanakha (Starog Zavjeta) to zahtijeva ne samo osvetu, nego kad-tad i uništenje Kijevske države. Da su “Oni” htjeli dignuti uzbunu gladi, “Oni” bi sabotirali transport hrane u Moskvu, da tamo iziđu mase na ulicu i skinu vladu i Staljina, ako već hoćemo slijediti teoriju gladi. Ali njihova sabotaža je bila puno kompliciranija i teža. Oni su u Ukrajini, žitnici Sovjetskog Saveza, pljačakali magazine žita za cijeli Sovjetski Savez (!) i te ogromne količine odvozili van Ukrajine. I da je radi toga u Ukrajini došlo do pobune, to u Moskvi ne bi nikog svrbilo. A vjerojatno se je nižim boljševičko-trockističkim zavjernicima koji nisu pripadali “Onima” i koji su izvršavali zadatak reklo, da to rade da bi se digla uzbuna protiv Staljina radi uspostave “pravog” komunizma. Ali to tako ne funkcionira, to je bila osveta “starozavjetskih razmjera”, razbiješ ti meni državu, moja je sveta obaveza razbiti tvoju. Osveta dolazi od svetosti, a “osvetiti” se mora, tu su atavistički okultni obredi na snazi. To su okultne dimenzije s kojima se mora računati u realnosti a ne neke bezvezne priglupe egipatsko-babilonske simbolike koje se vrte po internetu. Treba samo pročitati Drugu knjigu Samuela zašto je Šaul izgubio kraljevstvo.

Današnja događanja u Ukrajini imaju isti rukopis jer posao nije dovršen. Jer kako kaže “Onaj” George Soros, “On” je godinama ulagao ogromne novce u “demokratizaciju” ukrajinskog društva, s vidljivim rezultatom da je Ukrajina dovedena u poziciju “Armagedona”. “Oni” su Putinu dali komad Ukrajine, pa tako i njega politički uništili, jer je on uopće bio jedina politička alternativa nasuprot masonsko-okultnim vladarima Zapada, a nakon okupacije dijela Ukrajine on to definitivno više nije. To je jedna tako grandiozna pobjeda “Onih”, i to nezamislivih razmjera, a jeftina, košta samo jedan Krim koji nije ni njihov. A da bi zadržao Krim, Putin mora najmanje onoliko ukrajinske zemlje još ukrasti koliko se pruža od Rusije do Krima, a to će se dakako odvijati krvavo uz moralne prosvjede “demokratskog Zapada”. Pa i poslije Prvog svjetskog rata isti su programeri po istom receptu stvorili Danzig-Gdańsk, njemački grad otcijepljen od matice, a Hitler je baš radi stvaranja koridora do Danziga krenuo na Poljsku i u Drugi svjetski rat. To je isti model stvaranja razdora i rata, a Putin je bio dovoljno gramzljiv i glup da “popuši” tog otrovanog pijuna pri otvaranju šahovske igre “Treći svjetski rat”. Nek’ se ratuje, Kijevska država mora pasti radi osvete, ali tako da se i drugi neprijatelji Siona utope u krvi. Još jedan diaboličan plan iz okultnih loža. Steiner bi to na svojim predavanjima bio opisao tako da iza tih kombinacija stoji visoka inteligencija koja nije dobro naklonjena cjelokupnom čovječanstvu, a “među nama” bi otvoreno rekao da je to Ahriman (Sotona), ili vjerojatno Antikrist (Sorat).

“Oni” drmaju svijetom




Vratimo se nazad “Onom” Trockome koji je svojevremeno bio zapravo glavni igrač “Onih”u implantiranju komunizma u Rusiji, i kojega je Staljin s cijelom njegovom svitom stavio na led, ali ih nikako nije mogao dokrajčiti, a kamoli spriječiti njihove subverzije. A “Oni”, kako ih je Rakovski 1938. u čuvenim “Rakovski-protokolima” u trockističko-zavjereničkom procesu nazvao, su baš ti koji drmaju svijetom. Znači, u tom trockističkom krugu koga su osnovali “Oni”, se kretao jedno vrijeme Lyndon LaRouche. Iako u tim sedamdestim godinama prošloga stoljeća Trockisti dosta sigurno nisu imali ulogu kao nekada, unutar pokreta je sigurno bilo na pretek informacija na raspolaganju u koji “normalni” svijet nema uvid. Pogotovo još kad se pomisli da je tim Marksistima-Trockistima centar bio “oligarhijski” London. To zapravo ne smije nikoga ni čuditi, jer Marx i Trocki su bili Židovi, a njihov svjetonazor su financirali upravo krugovi koji su bili djelomično njihove vjerske tradicije, i koji su imali sjedište u City of Londonu. Svakako se je unutar LaRouche okruženja, koji je baštinio židovsko-marksisitičko-trockističku tradiciju, u osamdesetim i devedesetim godinama prošloga stoljeća maksimalno opširno i sustavno obrađivala tema tamnocrne engleske oligarhijske politike implantiranom od Venecije od negdje 13. stoljeća pa sve do danas. Što u tolikom opsegu i u tako kratkom razdoblju unutar samo jednog kruga ne može biti samo puki slučaj. To istraživanje mora da je od nekuda masivno usmjeravano. Ja mislim da sve upućuje na frakcijske borbe unutar oligarhija, pa je netko taj krug oko LaRoucha masivno snabdijevao s informacijama, ili samo s upućivanjima na prave izvore. Ja mislim da je ovo drugo u pitanju, jer nije potrebno direktno ulaziti u cijeli slučaj, nego samo manipulativno sa strane upućivati na izvore “mraka”. Moguće je da su se “Oligarsi” Amerike htijeli otarasiti “majke Oligrahije” iz Londona, naprimjer. Ali, to je dakako samo spekulacija, i ostavimo to kao tezu. Slično je s Rudolfom Steinerom, koji je desetljećima raspolagao informacijama, ali tek kad je shvatio da su ga držali za budalu, je u kratkom roku izvalio to brdo informacija o kojima nitko nije mogao ni slutiti, a on ih je imao u svojoj “pameti”, i to od “Onih” samih. Svakako je Trapley u tome razdoblju kad se je u LaRouche-pokretu demontirala kompletna britanska povijest, pripadao neformalno tom krugu i s njim surađivao. A nakon što je cijela tematika obrađena, on je napustio taj pokret. Sve to izgelda kao specifično organizirano da se šteti britanska politika, dok se okultna pozadina osim u nekoliko kratkih obrada gotovo nije ni dirala. U tom kontekstu i odgovara da se kao usput skrene pozornost na babilonski uzrok zla koji u biti zamagluje pravi okultni trag, jer se zablude Babilona u anglosaksonskom Protestantizmu isključivo podvaljuju Katoličkoj crkvi. Tu svakako ima još mnogo nepoznanica za razjasniti.

Mlečani, kao Rimljani, stižu nakon poraza Troje u Italiju

Ipak, kada se pogleda kako je predstavljeno to implantiranje mletačke oligarhijske politike u Englesku, ti nam autori upravo glede motivacije i pitanja “zašto”, to nisu uspjeli suvislo prikazati. A taj “zašto” će se jednog dana vjerojatno kao okultni razlog razjasaniti. Zato pogledajmo sam početak. Tu imamo Veneciju, sagrađenu na otocima u laguni rijeke Po, naseljeno od Veneta koji su dali gradu i pokrajini ime. Etnolingvistički su bili Indoeuropejci i spadaju u srodstvo sa italskim jezicima, prvenstveno sa latinskim. Prema antičkoj legendi Veneti su paflagonski narod zvan Enetoi sa područja Crnog mora u današnjoj Turskoj, koji su nakon poraza Troje od Grka pod vodstvom trojanca Antenora stigli na sjeverni Jadran. Toliko govori povijest, pa i legenda, o podrijetlu Mlećana. Po novim saznanjima su Trojani i njihova cijela populacijska pozadina bili Hetićani, indoeuropeski narod. Tako da ona uvaljena priča o Mlećanima kao semitskom (feničanskim) narodu sa babilonskim bogovima može odmah u otpad, kolikogod to bila dobra i popularna provala da objasni svu zlobu Venecije. Za tu “babilonsko-feničansku” priču nisu do dan-danas predočeni nikakvi suvisli podaci. Osim toga su Babilonci, također Semiti kao Židovi i Feničani, imali svoje bogove, proizašle iz mezopotanske tradicije, različite od semitsko-mediteranskih bogova. Zato za prvo ostavimo pitanje odkuda mletačka zloba bez odgovora.

A uzdizanje Venecije kao velike sile odvijalo se zahvaljujući činjenici da je (o)stala pod patronatom Bizanta, a ne u zaleđu nastalom jakom Franačkom državom. Ta konstelacija, gospodar Bizant je daleko a bliski Franci bez utjecaja, omogućila je Veneciji da se neometano razvije u snažnu ratnu i trgovačku silu u tom dijelu Europe. A jedan čisto trgovački, samo na profit orijentirani menatlitet, bez kartaktera sasvim je dovoljan da se razviju sve osobine gramzljivosti i zločestoće i navuče sve zle demone. Što se tu može konstatirati jest, da su se venecijske obitelji uzdigle u oligarhijske sile i da su u određenim konkretnim prilikama proširile svoj utjecaj na Englesku i tu implantirali svoje interese. S venecijskim oligrahijskim duhom je stigla trgovačka pohlepnost i protukatoličko ustrojstvo u Englesku.

Autor:Ivan Vidas Punta
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.