fbpx

OVAJ VOJNI PAKT POTRESAO CIJELU GEOPOLITIČKU SCENU: Amerika je pred gospodarskim kolapsom, Francuska nije važna, a Njemačka se diže kao sila

Autor: 7dnevno

“Geopolitička tektonika” je nešto što, nakon ratova, izaziva najdublje i najdalekosežnije promjene u cijelom nizu država. Njezine posljedice su trajne i šire se poput koncentričnih valova koje na površini vode izazove bačen kamen. Zadnju takvu “geopolitičku tektoniku” Europa je doživjela nakon pada Berlinskog zida i kraha socijalizma, a njezine posljedice se osjećaju još i danas.

Sada je na pomolu nova. Izazvao ju je AUKUS – trojni ugovor između Australije, SAD-a i Britanije o gradnji dvanaest podmornica s nuklearnim pogonom koji je nedavno izašao u javnost.

Njime je Australija raskinula već postojeći ugovor s Francuskom o gradnji dvanaest dizel-električnih podmornica u vrijednosti od 56 do 66 milijardi dolara. Za Francusku je to bio udarac iz “vedrog neba”, kudikamo teži od odluke Švicarske da kupi 36 američkih F-35 za 6 milijardi švicarskih franaka, a ne francuski Rafale četvrte generacije koji ima vrlo slične karakteristike. Francuska je tada otvoreno pokazala svoje razočaranje – uz upozorenje da odluka Švicarske nije bila baš najsretnija u smislu vojne suradnje država EU-a.

AUKUS je u Francuskoj izazvao erupciju otvorenog bijesa i ogorčenja dosad neviđenu među državama deklariranim saveznicama i partnerima. Njezini mediji obasuli su SAD, Australiju i Britaniju salvama komentara koji su vrvjeli od izraza poput “dvoličnost”, “neiskrenost”, “nepouzdanost” itd., uz zaključak da je “SAD ponizio Francusku”. Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian otišao je tako daleko da je taj ugovor – koji se pripremao dugo u najvećoj tajnosti – nazvao “nožem u leđa”. Cijeli niz komentatora, i to ne samo francuskih, istaknuo je da je Emmanuel Macron u pravu u svojoj tvrdnji da je SAD nepouzdan partner i da o svojim “saveznicima” jednostavno ne vodi računa kada je riječ o njegovim nacionalnim interesima. U svom prvom javnom komentaru upozorio je da “EU više ne smije biti naivan glede američkih strateških interesa”.

Naravno, kod AUKUS-a nije riječ samo o golemoj financijskoj šteti za Francusku – mnogo skuplje i važnije bit će posljedice za cijeli niz država, ne samo u Europi. Čak ni uvijek odmjereni i suzdržani The Economist ovaj put nije krio svoje zaprepaštenje: “Strateški odjeci ugovora AUKUS bit će veliki i trajni”, “Američko ponižavanje Francuske imat će trajne učinke”.

Pogrešni predsjednik

Najveći val kritika glede AUKUS-a izlio se na predsjednika Joea Bidena. Nakon fijaska u Afganistanu, za što nije bio kriv, uslijedilo je kaotično povlačenje iz Kabula za koje velikim dijelom je.

“To je pokazatelj nekompetentnosti mog nasljednika”, hladnokrvno je prokomentirao Donald Trump.

No AUKUS je, naravno, nešto kudikamo značajnije i ozbiljnije od Afganistana. Mnogi promatrači stoga postavljaju pitanje nije li to dokaz da je Joe Biden “pogrešan” predsjednik? Jedan incident može se smatrati slučajnošću, ali dva ili više, i to jedan za drugim, ne.




Nakon što se SAD kroz Sjeverni tok 2 “popiškio” na Ukrajinu, pa tako senator Ted Cruz tvrdi da bi taj plinovod trebao promijeniti ime u “Biden-Putin pipeline”, pa se nespretno povukao iz Afganistana, a sada još i “pustio vjetar” na Francusku, nedostaje još samo da ode u bankrot. Kako već danima upozorava Janet Yellen, Senat mora odobriti povišenje limita zaduživanja jer bi najkasnije do 18. listopada moglo doći do nezamislivog: da SAD doživi bankrot jer neće imati novca za plaćanje tekućih troškova svoje administracije.

No upozorenje i republikancima i demokratima da je “neodgovorno poigravati se povjerenjem u SAD i njegovom kreditnom sposobnošću” trebalo je doći od Joea Bidena, a ne od Janet Yellen. Puno neuspjeha za jednog predsjednika u tako kratkom vremenu.

No situacija koju je izazvao AUKUS najviše će utjecati na cijelu Europu. Značaj i utjecaj samog EU-a, a naročito Francuske, u svijetu već godinama pada. U njemačkim medijima već se pojavljuju naslovi s temom “borbe Francuske protiv vlastite beznačajnosti”. Očekuje se da će se nakon AUKUS-a Emmanel Macron mnogo energičnije angažirati na izgradnji “europske strateške autonomije” i bitno tješnje suradnje država članica EU-a na polju vojne suradnje.




Mitsko “transatlantsko savezništvo” u kojem je, kako kaže Thierry Breton, francuski član Komisije EU-a, “nešto puklo” tako će se početi potiskivati u drugi plan. No raditi na izgradnji “europske strateške autonomije” neće biti jednostavno. Prvi problem je što nju još nitko nije definirao. Za neke ona podrazumijeva vojnu neovisnost u odnosu na SAD i rastanak s NATO-om, dok za druge ona znači bitno veća izdvajanja za obranu i tješnju koordinaciju među državama EU-a, ali uz zadržavanje suradnje sa SAD-om jer ga se smatra nenadomjestivim pa se suradnja s njim mora nastaviti.

Slabljenje pozicije

Još veći problem predstavlja definicija same Europe: bilo koji pokušaj da se ona definira ne može ignorirati neugodnu činjenicu da nju čine Njemačka sa svojim nordijskim državama saveznicama i sve ostale države. Francuska je u toj drugoj kategoriji. Ona u Europi nema saveznike kakve ima Njemačka, a ni u Rusiji nema više od 5000 poslovnih subjekata s oko 270.000 zaposlenika i suradnika. Kritike na račun Francuske i Christine Lagarde u medijima njemačkog jezika sve su glasnije i energičnije. Francuskoj se prigovara da je ona sa svojim državama saveznicama iz južne i jugoistočne Europe glavni uzročnik mekog i slabog eura te da je ECB svojom politikom masovnog kupovanja državnih obveznica i umjetnim obaranjem kamatnih stopa na nulu ili još niže “rasturio” tržišnu ekonomiju cijele Europe. Zato sada nitko više ne želi provoditi reforme, što će se, naravno, odraziti na budući rast koji će biti nizak.

Foto: Wikipedia

Također, općepoznato je da Njemačka ima vlastite planove za budućnost koje “gura” ne vodeći računa o geopolitičkim posljedicama za ostatak EU-a, kako se to lijepo pokazalo sa Sjevernim tokom 2.

Sve je to tek dio postave na geopolitičkoj pozornici za glavnu geopolitičku tektoniku koja će tek uslijediti, a ona će doći nakon izlaska SAD-a iz NATO-a. Iako se o tome još ne govori javno, na pripremama za posljedice koje će nastati radi se već dugo, a Njemačka i države saveznice počele su ih intenzivirati nakon što je Donald Trump, tada još američki predsjednik, otvoreno spomenuo takvu mogućnost.

Teško je pretpostaviti da će se predsjednik Joe Biden odvažiti na takav korak, ali Donald Trump, njegov najvjerojatniji nasljednik, sigurno hoće. Promatrači ističu da Donald Trump “željeznom rukom” ne radi tako intenzivno i uporno na “discipliniranju” Republikanske stranke bez razloga. Srećom, kod “tektonskih geopolitičkih promjena” koje će izazvati izlazak SAD-a iz NATO-a pozitivno je to što ih se da predvidjeti.

Nova savezništva

Tako nitko ne smatra da će one izazvati nove šire sukobe ili čak ratove, već se smatra da će samo postaviti nove odnose u Europi i novu, bitno drugačiju ekonomsku suradnju između velikih i moćnih država. Nove odnose će, naravno, definirati Njemačka i Rusija.

Činjenicu da se Njemačka uopće ne boji Rusije i da u njoj ne vidi nikakvu opasnost nego, uz Kinu i SAD, jednog od najznačajnijih trgovinskih partnera ne može se prenaglasiti. EU će se morati temeljito reorganizirati na temelju davno potvrđene spoznaje da su proširenje na istok i uvođenje eura bile dvije fundamentalne pogreške koje nije smio napraviti. To znači napuštanje eura ili “barem” isključenje južnih i jugoistočnih država iz eurozone. Europska središnja banka će se ili ukinuti ili će se upravljanje i rukovođenje njezinim poslovanjem drastično promijeniti. Sadašnji sustav donošenja odluka glasanjem jedna država – jedan glas bez obzira na udio u uplaćenom temeljnom kapitalu, po kojem Malta i Cipar bez po muke preglasavaju Njemačku, tako će se konačno “otkantati”.

Očito je da će posljedice tih predstojećih “geopolitičkih tektonskih promjena” najviše osjetiti države na jugu i jugoistoku Europe, a posebno one najmanje i najbeznačajnije. To su “državice” na Baltiku i Balkanu koje su na dnu čuvenog “indeksa ekonomske značajnosti”. Udio njihova BDP-a u udjelu cijelog EU-a je ispod nule, a izvoz industrijskih proizvoda u Njemačku kao postotak BDP-a ispod tri posto. Za njih će te “geopolitičke tektonske promjene” zapravo označiti nužnost bezuvjetnog prihvaćanja surove stvarnosti: odbacivanje iluzije o “euro-atlantskim integracijama” i mantru “pristupnih perspektiva” koju je lansirala još Angela Merkel, a ostali funkcionari EU-a zdušno su je prihvatili. Mantra “pristupnih perspektiva” imala je točno određenu funkciju: o njoj se govorilo umjesto o de facto učlanjenju u koje nitko nikada nije vjerovao, samo to nitko nije otvoreno rekao.

Problematična djeca

Parovi koji se vole “samo malo” u principu se ne vjenčavaju iako nada u brak postoji: kako je rekla Angela Merkel, “države zapadnog Balkana ne smiju izgubiti nadu da bi jednog dana ipak mogle postati članice EU-a”. Sada će ideja ulaska država zapadnog Balkana u EU postati bespredmetna.

Nju će zamijeniti poslovica da je “bijeda uvijek stvar izbora”, a mantru “pristupnih perspektiva” zamijenit će čuvena doktrina Francesca Giavazzija da “narode koji biraju bijedu treba pustiti da idu svojim putem”.

Takvi stavovi su vidljivi u pisanju medija njemačkog jezika koji o državama istočne i jugoistočne Europe često pišu na rubu otvorenog prezira. Kod toga najgore prolaze Hrvatska i Ukrajina koje se smatraju problematičnom djecom (njem: Sorgenkinder); poput na primjer “Das ewige Sorgenkind Europas weckt neue Zweifeln” (Vječno europsko problematično dijete budi nove sumnje); Wirtschaftswoche za Ukrajinu. Ili, “Das neue Sorgenkind heisst Kroatien” (Novo problematično dijete zove se Hrvatska); Wirtschaftswoche za Hrvatsku. Takvih naslova ima cijeli niz.

Zato svatko tko ima ambiciju pratiti medije njemačkog jezika i ne boji se doznati što između sebe privatno govore političari zapadnoeuropskih država može točno predvidjeti što će sve ta predstojeća “geopolitička tektonika” donijeti Baltiku i Balkanu.

Autor:7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.