Nikako da prestane biti u Meksiku

Autor: Tomislav Tustić

Najčešće je dovoljno par metaka u potiljak ili kroz vjetrobran, što je pak nedovoljno ako je meta bila brbljava. Ako imamo brbljavca, treba mu odsjeći glavu a ako je netko krao pare od droge, treba ga srediti ko Cvetka...

Primio bih poziv, a to bi često rezultiralo obezglavljivanjem, što je tek posao, sve dok se duhovi ne probude, pripovijeda reutersovim novinarima jedan od stotina profesionalnih ubojica koji love po ulicama Ciudad Juareza.

Prema toj njegovoj besjedi, Meksiko se zbilja trudi, ali nikako da iskorači iz rodrigez-tarantinovske vizije pakla. Eto, veli taj ubojica da bi on svako malo navraćao u ‘sigurnu kuću’ gdje bi ga dočekale kolege, da malo razmjenjuju i razgledavaju fotografije ljudi koje će sa svijeta ukloniti. Ako je riječ o zrelijoj meti, na signal bi se čekalo danima, ali kad dojava stigne, režu se policijski načelnici i nabacuje se glavama političara koji su se našli na putu spomenutog, reklo bi se baš paklenog životnog stila.

Evo što kažu ‘ubojite smjernice’

Najčešće je dovoljno par metaka u potiljak ili kroz vjetrobran, što je pak nedovoljno ako je meta bila brbljava. Ako imamo brbljavca, treba mu odsjeći glavu a ako je netko krao pare od droge, treba ga srediti ko Cvetka, te se nikako ne treba libiti poslati poruku koja podrazumijeva podrobnije sjeckanje tijela, veli hitman kojeg Reuters opisuje kao nekog čije se prestrašene oči kriju iza naočala, dok čekaju da prošlost iskoči iz sjene, nekog čiju gornju usnu krasi čitav red polomljenih zubi.

‘Ima stvari koje ljudi rade iako ih ne bi trebali raditi i to je kazna’ jada se taj ubojica o životu u nekoj rupi pokraj El Pasa u kojoj su očito svi u deficitu jer je u posljednje dvije godine izdano ugovora da se ukloni fascinantnih 5.500 glava. Što reći, nekad su plaćali i do 15.000 dolara za svako ubojstvo, a sad ‘daju kikiriki’. Što me, digresije radi, podsjeća na Novi Zeland i Australiju, rekao mi jednom jedan koji je vidio svijeta da se tamo, ne tako davno, mogao dobiti sjajan šiling po uhu… kakvog li svijeta.

‘Sad smo bezobzirni’

Valjda nervozni zbog loših uvjeta na tržištu, dečki su ovih dana spremni pobiti bilo koga i bez diskriminacije, pa možemo čitati o tom, ne možeš ga drugačije opisati nego, klanju u kojem se masakriraju svi redom i odreda. Smrt je blesavo popularna i među tinejdžerima, kako bi to rekao ovaj primjerak dok mrmlja da je on pravi profesionalac jer je prvi put ubio s 17 godinama, ‘sada ubijemo žene i djecu, vrlo smo bezobzirni’.




Pa vi recite, a ako želite bolje upoznati čovjeka koji je prošao ne tako originalan, ali definitivno mukotrpan put od policajca i ubojice do ponovno rođenog Kršćana što liježe s ženom i Biblijom, navratite do Reutersa, to vam je zapravo jedan od onih majstorski uokvirenih, pravih američki fičera… znate i sami, poput Iraka i Afganistana.

Autor:Tomislav Tustić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.