NE NASJEDAJTE NA LAŽI, OVO JE ISTINA: 3. svjetski rat izaziva europska država, članica NATO saveza, predvođena ‘Amerima’! Ovdje su dokazi!

Autor: Zrinka K.

Maurizio Blondet je vrlo poznati, da ne kažemo slavni, talijanski novinar, erudit, izvanredan tragač za istinom i geopolitički analitičar, katolik i ne pripada interesnim strukturama. Njegov tekst otvorit će vam oči na način da ćete uvidjeti u kakvu opasnost srlja svijet predvođen američkom glađu za naftom, odnosno glađu koja će namjerno izazvati 3. svjetski rat jer tako mora biti.

Ono sto se dogodilo u Egiptu, Siriji, Tunisu, Libiji – arapsko proljeće – počelo se događati u istočnoj Europi, u zemljama izašlim iz komunizma. Prva je na redu Ukrajina. Ono što izbjegavaju svi hrvatski novinari službeni i neslužbeni istaknuti je to, da je Jeljcin raspustio 19. kolovoza 1991. komunističku partiju SSSR-a, a da je Mihail Gorbačov raspustio Varšavski pakt kao relikt hladnoga rata, i praktično završio Hladni rat u vjeri i nadi u mirniju budućnost svijeta.

Nije ga raspustio bez ugovora i garancija Georgea Busha i NATO-a, nego su u Budimpešti potpisani i sporazumi o tome da se NATO neće širiti na područje bivših država Varšavskog pakta i da se neće približavati ruskim granicama.

Na nedavnoj proslavi pada berlinskog zida bio je i ugledni uzvanik Mihail Gorbačov, koji je izrazio svoje razočarenje i strah od opasnosti novog hladnog rata novonastalom politikom Zapada i NATO-a. Dok je Jeljcin bio na vlasti nije se osušila ni tinta na ugovorima, a vlada Billa Clintona je počela prema doktrini, Zbiegnewa Brzezinskog: Šahovska ploča – zaokruživati Rusiju ratom u Afganistanu, Iraku, ratom u Gruziji, rasporedom balističkog štita u Estoniji, Letoniji, Litvi i Poljskoj.

Ovaj tekst koji sam prevela (op.a. uvod napisala i tekst prevela s talijanskog: prof. Kornelija Pejčinović) s talijanskog je analiza istintih  događaja u Ukrajini gledana iz talijanske perspektive za koju možemo reći da je kao i naša. O tim istinitim  događajima ni riječi u hrvatskim medijima, nego hrvatska ministrica vanjskih poslova, Pusić izvještava da će Hrvatska liječiti ukrajinske ranjenike koji vrše etničko čisćenje Rusa u Ukrajini najokrutnijim sredstvima, a iz donjeg teksta će vam biti jasno i zašto. Pa pročitajte ono što niste znali o sukobu u Ukrajini da vidite koliko se udaljila istina iz Hrvatske otkako smo postali članica NATO-a. Nismo svjesni strahovite opasnosti  od III. Svjetskog rata u koji smo zagazili. Nudi nam se za predsjedničkog kandidata  žena koja je zamjenica glavnog tajnika NATO-a i članica Trilateralne tajne svjetske vlade u sjeni.

Kako NATO izaziva 3. svjetski rat – Poljska u ratu s Rusijom!

Dana 4. listopada dogodila se protestna manifestacija ispred parlamenta u Varšavi. Prosvjedovalo se protiv upletenosti poljske vlade u događaje na strani režima u Kijevu. Demonstranti su nosili transparente s natpisima: “Ne Bandera, “Ne s banderistima”. To je bila aluzija na Stjepana Banderu (1909 -1959 ) koji je bio na čelu ekstremne desnice čija je oružana banda – “Orhaniztsiya Ukrayins kykh Natsionalistiv” –ili “OYH” – za vrijeme nacističke okupacije Ukrajine provela etničko čisćenje poljske manjine u Galiciji i Volinii s nezamislivom okrutnošću.

Banderom su inspirirane razne neonacističke grupe, stranke “Pravi Sektor” koja je zastupljena u kijevskoj vladi i sastavni je dio kaznenih bataljona usmjerenih prema Rusima Donecka.




Nije bilo nikakvog protesta u glavnim europskim gradovima  zbog činjenice da je Poljska, članica NATO-a, slijedeći američku volju- stavila u pogibelj ostale članice Saveza svojim oružanim provokacijama Rusije.

Poljska vlada je organizirala naoružavanje (to su službeno poljski plaćenici ) za borbe u Donbasu. Organizirali su jednu internacionističku poljsko – litvansko – ukrajinsku brigadu od 4500 tisuće ljudi koje su u Lublinu obučavali Amerikanci 173. brigade koja je zračnim transportom aterirala u Poljskoj. To je čista “manifestacija neprijateljskih namjera” kako je izjavio ruski ministar obrane Vladimir Titov.

Poznato je, a o tome su pisali i poljski mediji, da su devedesetak  članova “Pravoga sektora” obučeni 2013. u centru za obuku varšavske policije. Ta obuka je podrazumjevala vježbe za sukobe na trgovima, obučavanje snajperista. “Snajperisti koji su pobili sudionike protestnih manifestacija na Maidanu bili su obučeni u Poljskoj” izjavio je zastupnik Janusz Korwin-Mikke na poljskoj TV.




Kao što “ne” zna javno mijenje u Italiji (naši mediji su prešutjeli ovaj najstrašniji delikt), 20. veljače 2013., na trgu Maidan su snajperisti ubijali i demonstrante anti –Yanukovič i  Yanukovičeve policajce (Pronađeni su isti projektili ispaljeni iz istog oružja) da bi se podgrijala žestina protesta na trgu.

16. lipnja 2013. odmetnici u Donbasu srušili su ukrajinske snage. U avionu su našli dokumente na poljskom koji su pripadali četrdesetorici Poljaka i Litvanaca koji su očito bili poslani u velikoj žurbi u Luhansk gdje su se vodile zešstoke borbe.

Poslije deset dana – 26. lipnja – ubijen je jedan poljski snajperist kod Saur Mgila. Ono što je posebno je to, da je to bila mlada žena s karabinom američke preciznosti i to posljednji model.

U noći, 12. srpnja, na jednom utvrđenom položaju kijevskog režima koje je uništeno blizu Ilovaiska, ubijeni vojnici nosili su poljske vojne oznake.

Dana 2. rujna, u tijeku žestoke bitke za aerodrom u Donecku “odmetnici” su zarobili grupu poljskih plaćenika, neki među njima nacionalisti s putovnicom SAD-a. Ti Amerikanci poljskog porijekla na zlu su glasu po svojoj okrutnosti. To je sudjelovanje u građanskom ratu koje jedna američka komentatorica, Daeana Strayker, u svom blogu “Ep Ed News” od lipnja, nazvala prljavim. “Službeno nema poljskih jedinica na terenu” objavila je Stryker, ali je sudjelovanje Poljaka u porastu.”

Nije samo Varšava obučavala teroriste koji su krivci za kaos na Euro – Maidanu, ali je poslala plaćenike da udare na prosvjednike filoruse u istočnoj Ukrajini. To dokazuje fotografija Jerzy Dziewulskog, bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost i bivšeg poljskog predsjednika Aleksandra Kwasniewskog koja je nedavno snimljena u Slaviansku.

Uz njega je prijelazni ukrainski predsjednik Turchynov. Na fotografijama ovjavljenim u Poljskoj se vide bivši predsjednik i njegov savjetnik Dziewulski sa šljemom na glavi i zaštitnoj neprobojnoj jakni kako sjede uza zid za vrijeme antiterorističke akcije u Slaviansku.

Dziewulski se hvalio da raspolaže jedinicom snajperista koje je obučena od strane specijalne poljske jedinice Grom.
Zanimljivo je da je bivši predsjednik Poljske, Kwasniewski, predstavnik u administrativnom dijelu “Burisma Holdinga”, glavnog proizvođača plina u Ukrajini.

U istoj tvrtki “Burisma Holding” u upravljački krug su ušli Robert H. Biden, sin podpredsjednika SAD-a Joe Biden-a, Devon Archer i prijatelj državnog tajnika John Kerry-a. Svi su ušli u tvrku u travnju malo prije nego je krenula kaznena ekspedicija protiv Donbasa. “Burisma Holding”, osnažena ovim Amerikancima ima zadaću eksploatacije ogromnih slojeva plina iz skriljevca kojima je, kako izgleda, najbogatije područje ugljenokopa  u Donecku – Dnepropetrovsk; a posebno su bacili oko na polja zvana Yuzov.

7800 kvadratnih kilometara koja  podrazumjevaju Slaviansk, Kramatorsk, Krasny Luch i Svyatogorsk donecki, ali i Blalkleu i Isym u oblasti Harkova. Zato se razumije zašto je najvažnije pitanje istrebljenje pobunjenika i uništenje stanovništva u tom području i to tim više jer su ugovori već potpisani s anglo-nizozemskim “Royal Dutch Shell” kompanijom kako prikazuje mapa koju su odmetnici iscrtali.

U lipnju je Shell potvrdio program koji će se početi realizirati čim se smiri situacija. Projekt treba izbušiti 80 do 100 bušotina na plodnoj crnici koja je bila od antike žitnica Europe, a koja nakon realizacije programa ostaje neupotrebljiva za poljoprivredu. U ugovoru članak 37. red, 2. paragraf, kievski režim obvezuje se eksportirati bilo koje zemljište i zgrade od zakonitih vlasnika ako to zahtijeva Shell.

Ruskoj pažnji nisu izbjegle isporuke oružja Kijevu od strane Poljske.

Već 16 lipnja brodovi su iskrcali u Odesi 12 strašnih bacaća plamena VZ-77, 157 milimetara, dometa 20 kilometara ( česki proizvod) izvučeni iz poljskih arsenala zajedno s bojnim kolima i transporterima za prijevoz trupa. Čitav taj vojni materijal pripada prema oznakama Prvoj poljskoj artiljerijskoj brigadi Mazuri.

Dana 13. rujna, svojim očima posvjedočili su stanovnici zapadne Ukrajine, 34 tenka Leopard njemačke proizvodnje kako prelaze poljsku granicu i šalju se prema istoku koji je u plamenu.

Dana 19. rujna Varšava je najavila s velikom pompom stvaranje poljsko-litvansko-ukrajinske brigade (LITPOLUKRBRIG) i navod je bio oduševljeno pozdravljen u poljskim medijima kao Mini NATO przeciwko Rosji ossia – doslovce – Mini NATO protiv Rusije.

Bilo bi interesantno znati kako to drugi članovi, stariji članovi saveza, onog pravog NATO, među kojima i Italija, nemaju nikakve primjedbe na takav kriminalni poljski avanturizam koji je očigledno pokriven i potican od Washingtona. Dovoljni su međunarodna buka i prijetnja istog NATO-a da je Moskva prodrla s trupama i opremom u Donbas što do sada nisu ničim mogli dokumentirati.

Ova poljska intervencija u Ukrajini s poljskim oružanim snagama, pod poljskom komandom u šljemovima i teškim poljskim naoružanjem su očigledni i dobro dokumentirani. I same odvratne figure u Varšavi se hvale da će ih usmjeriti prema Rusiji, a na to ostali dio Saveza šuti, jer je očito sudionik.

Radi se o najtežoj agresiji koja je poduzeta u jednoj stranoj državi u građanskom ratu od strane, strane države. Radi se o međunarodnoj delikvenciji.  Je li se ovo analiziralo u nekom sjedištu NATO-a? Jesu li ostali članovi Saveza imali priliku izraziti svoje mišljenje? Pristanak ili odbijanje?

Drugim riječima rečeno Poljska nas uvlači u rat protiv Rusije. Je li moguće se suprostaviti tomu?

Već i primanje Poljske u NATO je bilo čin ludosti. Poznato je da se poljski teritorij ne može braniti u slučaju rata kako to i pokazuje povijest te države, koja je bila povremeno okupirana i od Istoka i od Zapada i podjeljena od susjednih sila. Situacija bi bila manje teška da su odnosi Europe s Moskvom srdačni. Ali sada, za kratko vrijeme, zbog problematične samovolje američkog gazde, razrušili smo odnose koji su za nas od povijesne važnosti. Sudjelujemo u nametanju sankcija jednoj naciji koja je do jučer bila prijatelj i od koje nas nisu dijelili nikakvi interesi. Sami  smo si  nametnuli štete i troškove i to trajne zarad američke volje da provede razdor među Europljanima s obzirom na Moskvu i da proširi provaliju koja malo po malo postaje nepovratna. U toj situaciji  mi (Italija) koja je povijesni član NATO-a imamo pravo da se distanciramo s obzirom na provokacije neodgovornog režima u Varšavi i sprem njihovog gusarskog ekstremizma hranjenog naftnom pohlepom?

Inače smo mi, Italija, nedorasli članovi NATO-a i imamo obvezu služiti štiteći novu članicu, Poljsku, koja je ušla poljednja, koja je neodgovorni provokator u jednoj državi koju smo držali prijateljskom?

Bojim se da svatko moze odgovoriti za sebe. Naša ministrica vanjskih poslova, Mogherini, koja je izabrana kao “lady riba” u Europi, morala je položiti teški ispit pred istim eurokratskim parlamentom i pred Poljacima i onim s Baltika. Morala je pokazati da nije “filoruša”, to znači da je zanijemila zauvijek.

Sada bih htio da si zamislimo situacije u koje smo se doveli sami potvrđujući se u svojoj servilnosti prema Savezu koji je proširen zbog interesa SAD-a i Istoka. Možda svi ne shvaćaju da se zloupotrebljava mudrost i promišljenost Putina i Lavrova.

Zamislimo nezamislivo

Ova rezerva mudrosti i umjerenosti ne moze biti vječna. Putin je u raznim prilikama pojasnio da apsolutni gubitak Ukrajine, Rusija apsolutno neće tolerirati. Nedavno je podsjetio da je Rusija prvorazredna nuklearna sila koja je na međunarodnoj sceni ismijavana od strane zapadnih političara i medija kao činom oholosti i očajničkog traganja za priznatim statusom.

I upravo je ovaj stav opasniji i nesvjestan: prijezir protivnika može dovesti do produbljivanja provokacija do točke da se protivnik osjeti stisnut leđima uza zid, pod prijetnjom za sigurnost vlastite egzistencije i prisiljen da odgovori vojno.

Na toj točki pokušajte zamisliti nezamislivo: Da se NATO sa svojim članovima bez kriterija nađe u ratu s Moskvom. Što mislite sto bi se dogodilo? Varšava bi bila okupirana za manje od 32 sata i bilo bi samo pitanje dana kada bi krstareći kroz Europu kao nožem kroz maslac poslovićni kozaci na oklopnjacima stigli do fontana na trgu Sv. Petra napajati svoje konje. Neka bude svima jasno da mi (u Italiji) nemamo svoje oružane snage. Imamo ih razaste po svijetu kako je to htio  američki avanturista i njegov ljubljeni globalistički sustav: u Afgnistanu, Libanu, Kosovu, Iraku …

Mogu nam se dogoditi Rusi u Italiji kao neprijatelji i garantiram vam da nisu ugodni neprijatelji. Na tom mjestu, prisiljena na ratnu opciju Moskva ne bi mogla planirati pobjedu kao finu pljčcku neprijatelja, debelih Europljana punih lijepih stvari i bogatstava, nego kao  naplatu troškova pohoda.

Uvod napisala i tekst prevela s talijanskog: prof. Kornelija Pejčinović

Autor:Zrinka K.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.