fbpx
Foto: Guliver/ Xinhua Mustafa Kaya

‘NATO TREBA UNIŠTITI DA SE SPASI!’ Oštrije ne može: ‘Mislite da bi Erdogan slao svoje trupe da Rusija napadne Baltik?’

Autor: Dnevno.hr

Na kraju sastanka na vrhu, koji su čelnici diljem Zapada u četvrtak nazvali “povijesnim”, a koji je uključivao večere u raskošnoj kraljevskoj palači španjolske prijestolnice i spektakularnom muzeju Prado, superlativi su letjeli brzo i žestoko.

Nazvavši summit “transformativnim” i “dalekosežnim”, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg predvidio je na kraju trodnevnih događanja da će odluke tamo “osigurati da naš Savez nastavi čuvati mir, sprječava sukobe i štiti naše ljudi i naše vrijednosti.”

Međutim, pogledajmo dalje od tapšanja po leđima, dobrodušnosti u Madridu, i može se vidjeti da, iako je jedinstvo saveza možda široko, ono je nije toliko duboko; kolektivni osjećaj svrhe varira kao i njegovih 30 članica, piše u velikoj analizi Politico.


Počinju s trenutnim pitanjem: to što su čelnici uspjeli proglasiti Rusiju — koja prijeti europskoj sigurnosti od najmanje 2007. — „najznačajnijom i najizravnijom prijetnjom” sigurnosti, miru i stabilnosti u euroatlantskom području više je od znaka da su majstori očite, a ne velike strategije.

Vjeruje li itko da će Erdogan slati trupe u pomoć Baltiku?

Drugo značajno postignuće koje je naveo Stoltenberg bio je mnogo najavljivani dogovor o dovođenju Švedske i Finske. To je manje bio rezultat visoke diplomacije i uzajamne obrane nego onoga što bi se pristojno moglo nazvati iznuđivanjem od strane Recepa Tayyipa Erdoğana. Turski predsjednik držao je pridruživanje ovog para taocima svoje želje da kupi nove lovce F-16 od SAD-a – i dobio je što je želio, navode.

Takve zakulisne makinacije čine da NATO izgleda više kao reket za zaštitu nego kao zajednica vrijednosti. I za što? Erdoğanovo ratoborno postupanje prema saveznicima potaknulo je Sjedinjene Države da razmotre napuštanje strateške zračne baze Incirlik u južnoj Turskoj prije manje od dvije godine. Vjeruje li itko doista da se na njega može računati da će poslati trupe u pomoć Baltiku u slučaju ruske invazije? Jedva.

Članstvo u savezu budućeg sultana i mađarskog moćnika Viktora Orbána ne potkopava samo tvrdnju NATO-a da je zajednica liberalnih vrijednosti, iz toga ispada ismijavanje.

I oni nisu jedini koji podrivaju legitimitet NATO-a.

Francuska i Njemačka uvijek maštale o autonomiji Europe. Do 24. veljače

Sve do ruskog napada na Ukrajinu 24. veljače, Francuska i Njemačka još uvijek su maštale o “strateškoj autonomiji” – ideji da bi se Europa trebala osloboditi američkih sigurnosnih jamstava koja su omogućila kontinentu procvat u poslijeratnoj eri, i umjesto toga preuzeti uzde europske sigurnosti na sebe.




Doista, samo nekoliko tjedana prije ruske invazije, istaknuti njemački političari, uključujući Annalenu Baerbock, sadašnju ministricu vanjskih poslova, zahtijevali su da SAD povuče sve svoje nuklearne bojeve glave s njemačkog tla.

Kao i uvijek, Rusija je u konačnici imala veći utjecaj na razmišljanje Njemačke nego Washington. Što god mislili o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, on je uvjerio Njemačku da promijeni stav. Preko noći, isti njemački čelnici koji su godinama ignorirali zahtjeve SAD-a da prestanu uskraćivati ​​resurse njemačkoj vojsci i počnu više doprinositi obrani NATO-a, preobrazili su se u istinske vjernike.

Dok su svi vojni savezi u različitim stupnjevima stvoreni iz straha, NATO je postao opsjednut njime. Ljepilo koje ga veže nije jedinstvo vizije, već instinkt da se krije pod američkim nuklearnim kišobranom. To nije dovoljno da se održi na okupu – pogotovo ako Washington počne sumnjati da mu je prepušten najveći dio teškog posla.




U analizi navode odgovor na Putinov rat protiv Ukrajine. Moglo bi se pomisliti da će savez utemeljen na obećanju “očuvati slobodu, zajedničko nasljeđe i civilizaciju svojih naroda” imati malo problema u stvaranju zajedničkog pristupa najvećoj prijetnji tom idealu od Drugog svjetskog rata.

Ako Ukrajina nastavi gubiti teritorij, odgovornost leži na NATO-u

Umjesto toga, velik dio europske javnosti ostaje podijeljen oko toga koliko daleko ići u suočavanju s Putinom, djelomično zato što su vlastite vlade izbjegavale priznati stupanj do kojeg je cijeli kontinent ugrožen.

Dok su neke zemlje, posebice Poljska, Baltik, SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, bile posebno velikodušne, druge nisu isporučile ni blizu onoga što su mogle, posebno u smislu tenkova i drugog teškog naoružanja. Ako Ukrajina nastavi gubiti teritorij i živote jer se ne može ispravno braniti, odgovornost za neuspjeh leži izravno pod nogama NATO saveza.

Takav ishod ne bi bio dobar znak za budućnost saveza – posebno u Washingtonu, gdje je izvan Bijele kuće frustracija pretjeranim oslanjanjem NATO saveznika na američka sigurnosna jamstva i dalje opipljiva.

Nakon četiri godine života u tihom teroru pod američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, Europljani su se uljuljkali u lažni osjećaj sigurnosti pod Joeom Bidenom. Doživotni ‘transatlantik’, američki predsjednik došao je na dužnost s namjerom da preokrene ratoborniji pristup prema saveznicima koji je obilježio mandat njegova prethodnika.

Biden bi mogao biti veći ‘odmetnik’ od Trumpa

Rizik je u tome što bi Biden, čiji se izgledi za drugi mandat doimaju sve nesigurniji, mogao na kraju biti veći odmetnik u Europi od Trumpa.

SAD troši oko 3,5 posto svog BDP-a na obranu, više nego dvostruko više od stope većine članica NATO-a. Uz obećanje SAD-a da će poslati još više vojnika i resursa u Europu, američki će čelnici biti pod golemim pritiskom da javnosti opravdaju trošak, osobito ako, kao što mnogi predviđaju, zemlja sklizne u recesiju. Bez obzira na to tko naslijedi Bidena na mjestu američkog predsjednika, malo je vjerojatno da ta osoba dijeli njegovu slabost prema Europi.

Dani maženja s europskim saveznicima mogli bi biti stvar prošlosti

To ne znači da će se Washington vjerojatno povući iz NATO-a, kao što je prijetio Trump. Ali kako izazovi s kojima se SAD suočava s Kinom postaju sve akutniji, dani maženja s europskim saveznicima morat će doći kraju.

Zato NATO-u nije potrebno samo preispitivanje koje najavljuju ljudi poput Stoltenberga. Treba se potpuno preporoditi.

Umjesto davanja nejasnih obećanja kao što je učinio ovaj tjedan da će “pravično podijeliti odgovornosti i rizike za našu obranu i sigurnost”, za NATO bi bilo mudro da nastavi s radikalnijom reformom. To ne znači samo manje oslanjanje na SAD, već i redefiniranje onoga što NATO jest, a što nije i prakticiranje onoga što propovijeda.

Jednostavno rečeno, ako se članovi ne pridržavaju osnovnih demokratskih normi, treba ih izbaciti. Slično, one koji nisu voljni pridonijeti vlastitoj obrani treba poticati da potraže svoja jamstva sigurnosti negdje drugdje.

U vojnim krugovima kontroverzna je taktika “uništenja grada da bi se spasio”. U slučaju NATO-a, nema druge opcije, zaključuje Politico.

Autor:Dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.