PIXSELL

KRUCIJALNA TOČKA DRAMATIČNOG ZAPLETA: Evo tko je zaštićeni svjedok Krmpotić i zašto nipošto nije nebitan!

Autor:

Pritisci na svjedoke u slučaju Perković - Mustač se nastavljaju, na sramotu Hrvatske i zgražanje Njemačke.

Ivan Krmpotić, bivši inspektor u tadašnjem RSUP-u SRH, negdje je u Njemačkoj, u programu zaštite svjedoka. To je tek zadnji u dugom nizu svjedoka u tom slučaju koji su suočeni s prijetnjama, pritiscima na poslu, pa i sudskim tužbama koje su najednom niotkud iskrsle nakon što su odlučili svjedočiti na suđenju Perkoviću. U slučaju Krmpotića, radi se o tome da je, unatoč zastari, protiv njega pokrenut 20 godina stari kazneni postupak za krivotvorenje isprava neposredno nakon što je preuzeo poziv za svjedočenje. Pa ako se i može progutati kako su prijetnje u njegovom sandučiću ostavili “neki loši dečki o kojima policija nema saznanja”, ako se i može progutati priča kako policija nije reagirala na njegovih 11 prijava prijetnji koje je podnio Ostojiću, ako se može progutati da policija nema pojma tko je razbio nadzorne kamere kako bi mu neprimjetno ostavio poruku sadržaja: ”Prijatelju – glavnog akta u spisu nemaš! Pazi se! Probaj ga vidjeti još jednom” u noći s petka na subotu, nakon čega je odlučio zatražiti zaštitu od Nijemaca, ako se i mogu progutati nemušta priopćenja kako se na njegovu kći Gabrijelu Krmpotić-Kos, nije se vršio pritisak, nego je “vjerojatno zbog nepravilnosti u radu sama dala ostavku u Kulturno-informativnom centru”, kako tvrde iz KIC-a, (a usto napominju da je ostala raditi kao urednica kod njih, onako apologetski – ako su postojale nepravilnosti u radu valjda su joj trebali dati otkaz, zar ne), ako se može progutati rašomon oko toga je li njegova druga kćer, Helena, dobila ili ne otkaz na HRT-u, nitko ne može progutati da je taj postupak baš sad pokrenut slučajno, i da je ročište zakazano upravo za danas.

Iz vrlo jedostavnog razloga to nije moguće progutati: jer su i brojni drugi svjedoci prijavljivali slična šikaniranja od strane narodne milicije. Svjedokonja Jelena Vitezica je u veljači odustala od svjedočenja, odmah nakon uzimanja osobnih podataka od strane predsjedavajućeg sudskog vijeća dr. Manfreda Daustera. Dala je izjavu pred sudskim vijećem. U njoj je navela da je primila sudski poziv i da se pozivu odazvala jer to smatra svojom dužnošću, ali da nije u mogućnosti svjedočiti jer bi u tom slučaju bila izvrgnuta kaznenom progonu u Republici Hrvatskoj. Što neugodno podsjeća na slučaj Krmpotića. Vitezica je tada, uz očigledne i jasne znakove jake uznemirenosti i straha, opisala kako je u posljednje vrijeme tri puta pozivana u riječko državno odvjetništvo od strane državne odvjetnice Suzane Gracin, a radi svjedočenja u kaznenom postupku koji se vodi protiv Vinka Sindičića radi davanja lažnog iskaza na suđenju Krunoslavu Pratesu. Pravosuđe RH se naime trudi dokazati kako je Sindičić, koji je teško teretio Perkovića na suđenju 2008. koje je završilo doživotnom osudom njegovog doušnika Pratesa, lažno svjedočio, i očito ne preza ni od čega.

Opisala je kako je prilikom dolaska u DORH odvedena u susjednu prostoriju gdje su je primile dvije, kako je navela, državne odvjetnice koje su je ispitivale o detaljima njenog iskaza u svojstvu svjedoka na suđenju Krunoslavu Pratesu. Također, od nje su zatražile da napiše vlastoručnu izjavu u kojoj će opisati sve detalje svojeg iskaza pred Visokim zemaljskim sudom u Munchenu iz 2008. godine te detalje o svojem poznanstvu s Vinkom Sindičićem. Kada je to odbila, uslijedilo je dugotrajno i, po njenim riječima, vrlo neugodno ispitivanje. Na kraju ispitivanja, upozorena je da je predmet protiv Vinka Sindičića „zaštićen kao najviša državna tajna“ Republike Hrvatske i da će biti kazneno gonjena ako ikome bude bilo što rekla o detaljima svojeg iskaza u riječkom državnom odvjetništvu i općenito o tom predmetu. Slično je bilo i s Marom Rodriquens, talijanskom državljankom. Rodriquens je odmah nakon davanja podataka upozorila sud da je izložena telefonskim pozivima s prikrivenog broja i pozivima s telefonskih brojeva iz Republike Hrvatske te da takvi pozivi ne prestaju ni nakon promjene njenog telefonskog broja, ali i da ima ozbiljnih problema sa hrvatskim pravosuđem. Vše od sedam godina se vodi postupak po njenoj građanskoj tužbi, a od nje se traži da položi kauciju za troškove postupka u visini od čak 10.000 eura! Usto joj je zbog nekog minornog duga od 200 eura u ovršnom postupku oduzeta i uklonjena internetska stranica na kojoj je objavila detalje o odnosu Perkovića i Sindičića. Tijekom ispitivanja rekla je sudskom vijeću da je se pokušava spriječiti da svjedoči uporabom nekih “intimnih detalja iz njenog života”. Na kraju je, kao i Vitezica, odustala od svjedočenja,  jer drži da bi svjedočenjem sebe izvrgla opasnosti u Republici Hrvatskoj.

Prijetnjama i sudskim progonima je bio izložen i Bože Vukušić, bivši predsjednik saborske Komisije za istraživanje žrtava rata i poraća, protiv kog su kad je trebao svjedočiti dizane tužbe za djela iz 1983 (!) a svojevremeno je difamiran i Vice Vukojević time što je navodno u ratu silovao stanovitu bosansku državljanku, za što je istragom ustanovljeno da je čista laž i da žena koja se spominjala nikad nije niti postojala.

A i sam Vinko Sindičić, Udbin zloglasni ubojica koji je iz pištolja ubio devetogodišnju Rosemarie Ševo i njezine roditelje dok se vozio s njima u automobilu nakon što su ga, vjerujući da im je prijatelj, prihvatili u obiteljski krug, bio je izložen prijetnjama ako svjedoči. Podsjetimo, na njega se računalo kao na svjedoka, pa je potom potpisao izjavu kod talijanskog javnog bilježnika u kojoj je poručio sucu Dausteru da “povlači svoj raniji iskaz” dan na svjedočenju u slučaju Prates – usko povezanom s ovim, Prates je naime jedan od sudionika u ubojstvu – a tim “dokumentom” je Nobilo mahao tijekom postupka po europskom uhidbenom nalogu u Hrvatskoj. Naravno, to nije ostavilo dojam na sud, odmah su posumnjali da je Sindičić povukao raniji iskaz pod prijetnjama i zastrašivanjem. I stvarno, istražna sutkinja Dr. Yvonne Ott je  10. veljače 2014. godine saslušala Vinka Sindičića kao svjedoka i on je tada – bilo je to nakon famozne izjave koju je Perković od njega iznudio pred talijanskim javnim bilježnikom – u cijelosti ponovio sve svoje dotadašnje izjave koje ozbiljno terete Perkovića.

Za spornu izjavu o povlačenju svjedočenja protiv Perkovića, koju je potpisao pred talijanskim javnim bilježnikom, a koju je Perkovićev odvjetnik koristio, Vinko Sindičić je kazao da je to učinio pod pritiskom. Dr. Ott je ispričala je kako je Sindičić svjedočio kako se na njega vršio pritisak od strane Nobila i Perkovića da promijeni iskaz i kako se zbog toga protiv njega u Hrvatskoj vodi proces o lažnom iskazu. Sve to je koordinirano iz Zagreba od strane Mladena Bajića, kazao je Sindičić. Hoće li i kad Bajić zbog toga u Hrvatskoj završiti pred sudom? U normalnoj državi već bi, kao i svi njegovi ljudi u DORH-u!

“Lažni iskaz je tražio za sebe i Mustača. Rekao je, ‘već sutra može zatrebati i tebi, a onda ćemo mi pomoći tebi’” prepričao je Sindičič svoj razgovor s Perkovićem. Sindičić je napravio i jednu izjavu prije spomenutog povlačenja iskaza i jednu nakon tog iskaza, koje je sakrio radi svoje sigurnosti. Za to pismeno povlačenje iskaza dobio je 15 000 eura, prema vlastitom svjedočenju. No kad ga je sutkinja pitala je li to uradio zbog novca, Sindičić joj je pokazao skupocjeni sat, marku odijela, i cipela, kako bi joj dao do znanja da ima novaca i kako mu nije potreban. Dakle, očito se radi o zastrašivanju.

Kad se sve ovo uzme u obzir, onda i tvrdnje Ivana Krmpotića kako je jedna njegova kći suspendirana je na HTV-u uz riječi da reporteri nacionalisti nemaju što tražiti na HRT-u, a druga je smijenjena s čela zagrebačkog KIC-a uz prijetnju da bi joj moglo nastradati 3,5-godišnje dijete, dobivaju na težini. Njemački inspektor Roland Bruder potvrdio je prošlog tjedna u münchenskoj sudnici da je ona bezrazložno dobila otkaz zbog pritisaka na njezina oca.

Sam Krmpotić nije nebitan svjedok, kakvim ga Nobilova ekipa pokušava predstaviti. Kao inspektor u tadašnjem RSUP-u otkrio je kriminal prilikom gradnje srednje policijske škole za koju je odgovoran otac Zdravka Mustača, koji je bio direktor tvrtke koja ju je gradila. Nakon što je dokazao kako je ukradeno 88 milijuna tadašnjih dinara, bio je progonjen i zatvaran. A cijela srednja škola koštala je 22 milijuna dinara, što je značilo da su na svaki utrošen dinar ukradena još četiri! Tada dolazi u ruke Zdravku Mustaču, u stanici policije u Đorđićevoj, koji ga, ogorčen jer razotkriva kriminal njegovog oca, muči dva dana, podiže optužnicu protiv njega, a potom ga je UDBA okarakterizirala kao narodnog neprijatelja. Iako je kasnije tužio državu i dobio spor protiv SFRJ, u tadašnjem republičkom sekretarijatu za unutrašnje poslove postao je nepoželjan, nitko s njim više nije razgovarao, a iako je bio stručnjak za kriminalistiku s diplomom vraćen je na mjesto pozornika na Trešnjevci.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.