fbpx

Kopti – jesmo li ih zaboravili

Autor: Ivan Brodić

Možda, no osim nekih periodičnih objava u ponekom mediju, vrlo se rijetko susrećemo s ovom zajednicom koja nije tek grupa inatljivih protivnika samointegracije. U trenutcima bilo kakvih globalnih trzavica kršćana i muslimana egipatski Kopti postaju nešto više od grupe. Tada oni postaju ljudi od krvi i mesa, ljudi za kojima žale rođaci i prijatelji.

Prosvijećeni vladar, doktrina “čistih” teritorija, srednjovjekovna ideologija, nekoliko bogatih obitelji na vrhu hranidbenog lanca, dolazak na vlast uz pomoć američkih saveznika…..! Prevarili ste se, nije ovo opis situacije neke od jugoistočnih država Europe ranih devedesetih, radi se o Egiptu godinu i nešto više dana nakon tzv. Arapskog proljeća.

Sinaj je potrebno očistiti od kršćana, predlaže Muslimansko bratstvo, ta to je važno mjesto Kurana, ne mogu oni koji nemaju puninu objave trovati sveto tlo, prenose mediji. Dio je to, kako pišu cijele buke oko ovog filma o Islamu koji je producirao amerikanac koptskoga podrijetla, a koji iole normalniji čovjek ne može ne smatrati infantilnim, Izlizana tema? Možda, no osim nekih periodičnih objava u ponekom mediju, vrlo se rijetko susrećemo s ovom zajednicom koja nije tek grupa inatljivih protivnika samointegracije. U trenutcima bilo kakvih globalnih trzavica kršćana i muslimana egipatski Kopti postaju nešto više od grupe. Tada oni postaju ljudi od krvi i mesa, ljudi za kojima žale rođaci i prijatelji. Ulaze u našu percepciju kao ljudska bića. Nekako je pravedno pisati o tomu u trenutcima kada UN slavi svoju obljetnicu jer jedan od temeljnih akata ove institucije jest i Opća deklaracija o ljudskim pravima.

Tek prigodno, kada iz ekrana dopire slika crkve u plamenu, održi se kakva sinoda koje zapadne crkve ili je obljetnica spomenute deklaracije, tek tada se sjetimo kako postoje tamo neki Kopti. Kažem tamo neki jer Europljani, naviknuti živjeti u sekularnim državama malo poznaju kršćanske zajednice izvan Europe, vrlo im je teško pojmiti kako bilo koja vjerska zajednica ovisi o hirovima vlasti. Poglavito kršćanske denominacije u zemljama gdje prevladava islam. Malo o tome znaju i oni religijski obrazovaniji. Kopti su, dakle, za nas manje obrazovane, kršćanska zajednica koja prenosi tradiciju od svoga osnivača apostola i evanđelista Marka, a sjedište te zajednice u vrijeme osnivanja bio je jedan od tri najveća grada antike Aleksandrija.


Zašto bi se nas zapadnih vjernika to trebalo ticati? Osim što, eto, prigodno na pojedinim sinodama šaljemo urbi et orbi priopćenja kako smo zabrinuti za stanje ove zajednice kojoj pripada oko osam milijuna ljudi, osim što su Kopti naši subaštinici prema onome što je 2006. godine u Regensburgu rekao Benedikt XVI, kada je obznanio kako kršćani baštine plodove susreta antičkoga orijenta, grčke filozofije i latinskoga duha, morali bi nas se ticati i zbog onoga što su kršćani preživjeli, kao neprivilegirani sloj društva, u područjima pod osmanskom vlašću pogotovo sada kada je dio vlasti ideologija vrlo bliska tom razdoblju. Tarik Kulenović u svojoj knjizi Politički islam objašnjava kako u političkom smislu islam kasni za kršćanstvom po prilici interval od reformacije do danas no ako je tada u srednjemu vijeku bilo prihvatljivo ekonomski i vjerski postaviti u neravnopravan položaj zajednice koje ne pripadaju zajednici kojoj pripada vladar, danas to ne bi trebalo biti tako. Ako hoćete, to ne bi smjelo biti prihvatljivo niti zbog duge povijesti neprivilegiranosti židovske vjerske zajednice na područjima s kršćanskom većinom koja je svoj vrhunac doživjela u Holokaustu koji su provodile duboko antikršćanske snage.

Danas u nas, zabavljamo se prigodničarskim priopćenjima o stanju ljudskih prava u Egiptu i drugim muslimanskim zemljama, bivši nam predsjednik s njima bez ikakve ograde i otvoreno prijateljuje, zabavlja nas i hvale vrijedna molitva Pape za bolji položaj Kopta, ali i zahtijevanje za promjene u tome smjeru, no nisam primijetio kako kršćanske denominacije molitvom slijede priopćenja i Papin primjer. Nisam primijetio kako je i jedna Molitvena osmina za jedinstvo kršćana bila posvećena ovome problemu. Sve dok tome ne bude tako o težnji za jedinstvom kršćana teško možemo govoriti.

Autor:Ivan Brodić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.