Foto: Guliver image/MPLA und UNITA Quibala Kwanza Sul Angola

DOK SU SVE OČI UPRTE U UKRAJINU, DOGAĐA SE NEŠTO MRAČNO! Život u svom najgorem obliku pokazao lice: U ovim zemljama više ništa nije normalno

Autor: Lucija Brailo

Otkad je Rusija 24. veljače izvršila invaziju na Ukrajinu te time utjecala na čitav svijet, pogotovo ekonomski, te sebi priskrbila izolaciju, ništa više nije isto kao prije tog datuma. Zemlje svijeta, gledajući vlastite interese, uzimaju strane u sukobu Rusije i Zapada, koji podupire Ukrajinu.

Osim toga, napetosti su se javile i na Dalekom istoku, gdje Kina polaže prava na Tajvan, smatrajući ga svojim, čemu se oštro protivi SAD, pa posljednjih dana svjedočimo “zveckanju oružjem” i u tom dijelu svijeta, potaknuto posjetom Tajvanu Nancy Pelosi, predsjednice Zatupničkog doma Sjedinjenih Država te jedne od najvećih kritičarki Kine. Šalju se ratni brodovi, nosači aviona s obiju strana, a nitko ne zna hoće li uistinu doći do još jednog sukoba.

Međutim, dok su oči svijeta uprte većinom u Ukrajinu gdje mjesecima traju ogromna razaranja i stradanja te dok svjetska ekonomska kriza nezaustavljivo galopira, nitko zapravo ne gleda u katastrofu koja se upravo događa na ‘crnom kontinentu’. Osim što stanovnicima Afrike prijeti do sada neviđena glad, budući je dovedeno u pitanje dopremanje neophodnih količina žitarica koje stižu iz Ukrajine, diljem kontinenta tinjaju brojni sukobi i neriješena politička pitanja koja su afričke zemlje dovele na korak do apsolutne katastrofe međusobnih sukoba i građanskih ratova.

Libija

Iako je 2020. godine okončan posljednji veći sukob, od ustanka protiv Moamera Gadafija i njegova svrgavanja s vlasti 2011. godine Libiju potresaju sukobi različitog intenziteta.

Država je i dalje podijeljena s dvije različite vlade sa sjedištima u Tobruku i Tripoliju, kao i libijsko društvo, zbog čega nisu ni održani planirani izbori u prosincu 2021. godine.

Vladu sa sjedištem u Tripoliju vodi međunarodno priznati privremeni premijer Abdulhamid Dbeibah, dok uz podršku parlamenta u Tobruku i vojnog lidera Khalifa Haftara, Fathi Bashagha vodi vladu sa sjedištem u Tobruku. Ipak, postoje određene naznake da između Haftara i Bashagha ne vladaju idilični odnosi i da bi moglo doći do određenog sporazuma između Dbeibaha i Haftara koji bi približio dva dijela države.

Početkom srpnja u Tripoliju, Misrati i Sebhi došlo je do velikih prosvjeda u kojima su građani zahtijevali nova politička lica, izbore te prestanak drastičnih redukcija struje. U tijeku demonstracija, prosvjednici su ušli u nekoliko vladinih zgrada, a neke su čak i zapalili.




Somalija

Somalija je jedna od država koja se često koristi pri opisivanju pojma “propala država”. Na sjeveru postoji međunarodno nepriznata ali nezavisna država Somaliland, dok se na ostatku teritorija Somalije odvijaju stalni sukobi između snaga odanih centralnoj vlasti i terorističke organizacije Al-Shabaab.

Najveći problem s kojim se Somalija trenutačno susreće jest glad koja vlada u ovoj državi, osobito sada kada se više od 90 posto žitarica u Somaliju uvozi iz Rusije i Ukrajine, a nezapamćena suša uništava domaću poljoprivrednu proizvodnju.

Prema podacima UN-a oko 7 milijuna Somalijaca, gotovo polovina stanovništva države, suočava se s akutnim razinama nesigurnosti u snabdijevanju hranom, dok se 250 tisuća ljudi nalazi u opasnosti da umre od gladi.




Zbog suše je u ovoj državi umrlo više od tri milijuna grla stoke, dok je 805 tisuća ljudi moralo izbjeći iz zemlje. Usto, politička nesigurnost uz prirodne nepogode ne pruža nadu da će se u ovoj zemlji stanje uskoro značajnije popraviti.

Kongo i Ruanda

U lipnju ove godine došlo je do obnove sukoba između pobunjeničke skupine M23 i vojske Konga u regiji Sjeverni Kivu u istočnom Kongu. M23 nosi ime po sporazumu koji je sklopljen 23. ožujka 2019. godine i dio su manjinske etničke skupine Tutsi i usko su povezani s Tutsijima u Ruandi.

DR Kongo je optužio Ruandu da koristi pobunjeničku skupinu, koja je prošlog mjeseca zauzela ključni pogranični grad Bunagana kao svoju produženu ruku, ali je Ruanda odbacila ove navode, dok Kongo optužuje Ruandu da je rasporedila prerušene specijalne jedinice u regiji Sjeverni Kivu.

Ruanda je na optužbe odgovorila kontraoptužbama da Kongo podržava “Demokratske snage za oslobođenje Ruande” koje sačinjavaju Huti odbjegli nakon genocida 1994. godine i optuženi za zločine za vrijeme provođenja genocida.

Početkom lipnja Ruanda i Kongo su se pod posredništvom predsjednika Angole Joaoa Lourencoa složili da započnu proces deeskalacije. Ipak, ovaj sporazum nije bio dugo na snazi jer su iz M23 skupine poručili da ih ovakav sporazum ne obvezuje.

Srednjoafrička republika

U Srednjoafričkoj republici koja broji nešto više od 3,6 milijuna stanovnika, njih čak 2,4 milijuna je u akutnoj opasnosti od gladi. Situaciju je posebno pogoršao rat u Ukrajini, budući ova država ovisi o uvozu žitarica.

U proteklim mjesecima cijena brašna je porasla za 50 posto, a od lipnja do srpnja cijena mesa je porasla za čak 30 posto. Čak 63 posto stanovnika ove države prijeko je potrebna humanitarna pomoć i podrška.

Osim toga, aktivnosti ruske skupine Wagner u ovoj državi dovele su do niza zločina.

Sudan i Etiopija

Krajem lipnja došlo je i do sukoba između Etiopije i Sudana. Sudan je optužio Etiopiju za pogubljenje sedam njegovih vojnika, dok je Etiopija odgovornost za taj čin prebacivala na pripadnike lokalnih milicija.

Nakon masivnih artiljerijskih napada Sudan je zauzeo podučje Jabal Kala al-Laban, a do sukoba je došlo i u regiji al-Fashaqa u području oko kojeg se sudanski i etiopski farmeri spore već desetljećima.

Odnosi između Etiopije i Sudana zategnuti su i zbog etiopskog projekta velike brane na Plavom Nilu koja bi mogla ugroziti stabilnost Sudana i Egipta.

Ipak, kako je priopćeno, Sudan i Etiopija su pristali na medijaciju pod posredovanjem Južnog Sudana, ali još nije postignut dogovor o obliku i načinu pregovora.

Građanski rat u Etiopiji

Još jedan sukob koji potresa Afriku je građanski rat u Etiopiji između Tigrajskog narodnog oslobodilačkog fronta (TPLF) s jedne i etiopske vojske s druge strane kojoj pomoć pruža Eritreja.

Sukob je počeo krajem 2020. godine, nakon što su se regionalne vlasti u Tigraju pobunile protiv premijera Abij Ahmeda koji je na vlast u Etiopiji došao 2018. godine. Dolazak Ahmeda na vlast je značio i izbacivanje iz vlasti TPLF-a koji je gotovo 30 godina bio okosnica etiopske vlade.

U ratu koji je uslijedio obje strane su optužene za ratne zločine, ali je u ožujku 2022. godine postignuto primirje. Obje strane su imenovale pregovaračke timove, ali postoje brojne nesuglasice oko posrednika u pregovaranju i još uvijek nije održan nijedan pregovarački sastanak.

Osim toga, nadu u uspjeh pregovora podrivaju i izjave dužnosnika, pa je tako glasnogovornik pobunjenika zaključio da status Zapadnog Tigraja ne može biti predmetom pregovaranja, a to je jedna od spornih zona koja je trenutačno okupirana od strane snaga iz regije Amhara koja podržava centralnu vlast.

Kamerun

U lipnju je Kamerun rasporedio na stotine svojih vojnika na granici s Nigerijom nakon napada Boko Harama koji su prouzročili protjerivanje više od 40 tisuća stanovnika iz sela.

Vojni izvještaji potvrdili su da su se upadi terorista Boko Harama u sjevernu kamerunsku proviniciju Mayo Tsanaga intenzivirali od travnja. Prema izvještajima vojske, teroristi su svakodnevno upadali na teritorij Kameruna, napadali stanovnike i krali stoku, što je dovelo do prosvjeda stanovnika koji su pred zgradama uprave tražili od države da im osigura sigurnost.

Osim ovih problema na granici sa Nigerijom, u Kamerunu se od 2017. godine vodi građanski rat između centralnih vlasti i separatista iz regije Ambazonia gdje se za razliku od ostatka Kameruna govori engleski jezik. Separatisti zahtijevaju neovisnost bivše britanske kolonije Južni Kamerun koja je dio Kameruna od 1961. godine.

Problemi u ostalim državama

Osim u navedenim državama, sukobi različitog intenziteta vode se i u nizu drugih država u Africi.

Tako su odnosi između Maroka i Alžira prilično zategnuti zbog odnosa Maroka s Izraelom i prema Zapadnoj Sahari koju Maroko smatra svojom teritorijom, dok Alžir pruža podršku Polisario frontu koji se bori za neovisnost ovog teritorija.

Vojna hunta koja je preuzela vlast u Maliju u svibnju 2021. godine zabranila je rotaciju vojnika misije UN-a koji su se u ovoj državi suprotstavljali terorističkim aktivnostima. Polovicom srpnja su zabranili 50 pripadnika vojske Obale Bjelokosti da napuste ovu državu, a zatim su zabranili i osmorici pripadnika njemačke vojske da napuste Mali. Vojne vlasti Malija održavaju bliske veze s Rusijom.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.