EPA/SERGEI CHIRIKOV

Američka veleposlanica otkriva: SAD stoji iza bacanja Agrokora lešinarima i prebacivanja dugova na porezne obveznike!

Autor: Marcel Holjevac

Veleposlanica SAD Julietta Valls Noyes dala je intervju za T-portal, u povodu svojega odlaska iz Hrvatske, prije isteka mandata: Trump je prvo uklonio sve od strane Obame politički imenovane diplomate, a nastavio s onima karijernim imenovanim u mandatu svojeg prethodnika. Valls Noyes spada u potonje: karijerni se diplomati obično šalju u manje važne zemlje, tako da je promjena tu dobrodošla – zamijenit će je bankar i nekretninski magnat Robert Kohorst, blizak Trumpu. Ona je u Hrvatskoj od rujna 2015., i ostala je zapamćena uglavnom po dvije stvari: jedna je guranje projekta LNG terminala i posjet Banskim dvorima uoči izglasavanja Lex Agrokora. LNG terminal politički je projekt koji bi se, bude li sagrađen, lako mogao pretvoriti u novi Obrovac za Hrvatsku – taj projekt nema nikakvu ekonomsku logiku, samo političku. I to ne za nas, mi od toga ne bismo imali nikakve političke koristi, ali SAD bi, jer se ruska geopolitička moć temelji na opskrbi Europe plinom, što SAD pod svaku cijenu želi minirati.

Druga je stvar zanimljivija, a u medijima je prošla gotovo nezapaženo. Dana 31. ožujka ove godine snimljena je kako ulazi u Banske dvore, gdje se upravo izglasavao i dogovarao Lex Agrokor. Tada sam napisao tekst naslovljen “Američka veleposlanica došla u Banske dvore narediti vazalima da preuzmu dugove Agrokora“.  To se pokazalo točnim: Uskoro je izglasan Lex Agrokor, kojim je Hrvatska uradila upravo to – iako je danas Predsjednica u Moskvi papagajila Plenkovićevu mantru kako “Agrokor nije nacionaliziran” i kako hrvatski porezni obveznici neće vratiti niti jednu kunu Agrokorovog duga. Na što se Putin vjerojatno grohotom nasmijao. Naime, jasno je da je u ovom trenutku, uz sve ostalo, Agrokor ključna točka spoticanja u odnosima između RH i Rusije. Ruse u vezi Agrokora nije izigrao samo Todorić, nego i hrvatska vlada, koja od Račana na dalje njeguje striktno vazalni odnos spram Bruxellesa i Buzina.

Ona u tom intervjuu hvali Hrvatsku i Hrvate, kako je kod diplomata i običaj, kaže  kako će joj ostati u sjećanju ova divna zemlja i toplina hrvatskih ljudi, njihova velikodušnost i gostoprimstvo. “Vaš prijateljski duh zaista je dirljiv, kao što je velik ponos na spektakularne ljepote ove zemlje”, kaže ona, što bi se moglo protumačiti i kao “stvarno je dirljivo koji ste vi naivci”. Na pitanje zašto je zapravo smijenjena rekla je, zbog smjene vlasti u SAD, no ona je kao karijerni diplomat vjerojatno mogla zadržati svoje mjesto da se nije malo previše slizala s  NGO-ima i Pupovcem što ju je po svoj prilici koštalo lagodnog i ležernog mandata, a iduća misija bi joj mogao biti Afganistan. Naime, ona je, posve nediplomatski, odlučila ove godine sudjelovati na paralelnoj, neslužbenoj komemoraciji u Jasenovcu koju su organizirali Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske i Srpsko narodno vijeće. Ali ne i na službenoj državnoj komemoraciji gdje je poslala nekog otpravnika poslova.

No ono što je posebno zanimljivo i razotkrivajuće odgovor je na pitanje kako komentira eskalaciju krize u Agrokoru i ocjene analitičara da je taj koncern postao bojno polje za američke i ruske kreditore:

“Svakako mislim da je Agrokor puno više od kreditora. Priča o Agrokoru priča je o njegovim zaposlenicima, o kupcima, dobavljačima, pa onda naravno i o kreditorima. Više od toga, kriza u Agrokoru priča je o povjerenju u Hrvatsku kao mjestu za ulaganje, stoga bilo koje rješenje ili analiza situacije u Agrokoru trebaju sve navedene faktore uzeti u obzir. Ponosna sam na to što su američki ulagači prepoznali trajnu vrijednost u Agrokoru i dijelovima kompanije u koje su spremni uložiti i više novca, osigurati tehničku ekspertizu i podršku restrukturiranju kompanije, jer oni prepoznaju važnost zaštite zaposlenika i dobavljača. Tu nije riječ samo o dugu, već i o svim ostalim aspektima Agrokora i uistinu sam veoma ponosna na činjenicu što grupa američkih investitora pruža podršku Agrokoru kada je kompaniji ta podrška najpotrebnija. Oni su ovdje kako bi zaštitili vrijednost i sve aspekte Agrokora te u suradnji s izvanrednom upravom tvrtke, hrvatskom Vladom, radnicima i dobavljačima spasili tvrtku koja je važna i izvan granica Hrvatske.”

Bravo Julietta! Znači, SAD stoji – kako je uostalom bilo razvidno i iz njenog posjeta Banskim dvorima – iza Lex Agrokora. Kako sam i napisao prije nego što je taj zakon donesen, a sad je to posve jasno: radilo se o tipičnoj diverziji, ne pokušaju spašavanja Agrokora, jer ga Ramljak spasiti ne može, ako je to netko mogao bio je to Alvarez poduprt od financijski moćne Sberbanke. Radi se o partizanskoj filozofiji “spaljene zemlje”, filozofiji “ni zrna žita mrskom (ruskom) neprijatelju. Neustavnim i nezakonitim manevrom, protivnim svim zakonima, običajima, trgovačkom pravu i međunarodnim trgovinskim ugovorima koje je RH potpisala, Lexom je spriječeno da Rusi uđu u svoje vlasništvo i da se pokušaju naplatiti kroz bilo vlasnički udjel, bilo preuzimanje kontrole nad poljuljanom korporacijom. A grupa “američkih investitora koja pruža podršku Agrokora” je jedan od najgorih lešinarskih fondova na planeti! Zašto, kad im je već toliko stalo da se Rusi ne domognu maloprodaje i proizvodnje hrane u regiji, nisu poslali normalne ulagače, banke? Izgovor bi mogao biti što regularne banke ne smiju, po zakonima i internim bankarskim propisima, ulagati u bankrotirane kompanije. A Agrokor je de facto u stečaju: u SAD-u se to zove stečaj s preustrojem, po poglavlju 11, a u Hrvatskoj predstečajna nagodba. No prodavati priču da je netko “prepoznao vrijednost Agrokora” taman nakon što je propao je pravljenje ljudi budalama i uvreda za svačiju inteligenciju.

Ona je ponosna što su američki ulagači “prepoznali trajnu vrijednost” u Agrokoru i uložili novac? Amerika je spremna i dalje ulagati u kompaniju? Gdje su bili dvadeset godina, dok su Rusi ulagali?! U što su ikad uložili, osim u NGO-e i obojene revolucije? Ako nas tako vole, što nisu ulagali u Agrokor, nego su eto dopustili “zlom kepecu Putinu” da državna ruska banka godinama kreditira Agrokor, a onda kad je zaprijetilo da će ga preuzeti, brže-bolje s Martinom Dalić napisali nakaradu od zakona kojim se oduzima imovina Rusima i dodjeljuje lešinarskom američkom fondu? Nije teško vidjeti da je panika u Buzinu i Banskim dvorima izbila s dolaskom Alvareza, i nije teško rekonstruirati što se dogodilo: Valls Noyes je izdala naređenje da se ne smije dozvoliti da Rusi preuzmu kontrolu nad korporacijom, Vlada je pitala što nudite kao alternativu, Valls Noyes je rekla “naši fondovi će preuzeti financiranje” i poslala najgore lešinare. A Rusi su bijesni, i imaju pravo biti.




I kakve su to priče o “Hrvatskoj kao mjestu za ulaganja”, kako protumačiti izjavu “‘Kriza u Agrokoru priča je o povjerenju u Hrvatsku kao mjestu za ulaganje”, pa upravo je ta kriza pokazala sve suprotno! Pokazala je da ovdje država može dekretom jednostavno poništiti potraživanja ne samo Sberbanke, nego i domaćih vjerovnika, od koji će neki poput zaštitarske firme koja je osiguravala Agrokor u stečaj! U normalnom svijetu, vi sami snosite rizik za ono što ste uložili, ali isto tako imate pravo dužniku poslati mjenicu, naplatiti se iz njegove imovine! Ovdje je donesen zakon kojim su jednostavno jednostrano poništena sva potraživanja, a onda kompanija dodatno zadužena i to s prvenstvom naplate onima koji su došli zadnji, lešinarima! Ta njena izjava je nečuveni cinizam!

Istina je suprotna, ovdje nitko ne želi kupiti ništa jer nigdje ne postoji takav mentalitet “našizma”, “sve smo prodali strancima”! Nismo strancima prodali ni 10% onog što su Amerikanci prodali Japancima, Kinezi Amerikancima, Šveđani Kinezima! Nigdje u središnjoj Europi nema manje stranih ulaganja! Pa ulagači tjeraju Matu Rimca da izmjesti sjedište korporacije iz Hrvatske jer ne žele ulagati u državu gdje je pravna sigurnost bila nula i prije “Lex Agrokora”, a ako vlada pomaže domaćoj privatnoj kompaniji, kao što svaka normalna vlada radi, to se smatra zločinom!

Dok su režimski mediji s veseljem i oduševljenjem pisali o spasu Agrokora preko lešinara i Lex Agrokora, naveo sam, prije izglasavanja samog zakona, kako je problem dodatna kvaka po kojoj će povjerenik vlade će uz suglasnost vjerovničkog vijeća moći podići kredit, kojim bi se namirila potraživanja dobavljača nastala prije pokretanja postupka. “Vraćanje tog kredita imalo bi prednost pred ostalima. Jasno je da se tu radi o tome da bi taj kredit, odnosno dugove Agrokora dobavljačima, vraćali ni krivi ni dužni hrvatski porezni obveznici, i da bi Rusi u tom slučaju odustali od dodatnih investiranja u spas Agrokora, a cijeli dug koncerna plus nove dugove bi vratili porezni obveznici. … No, direktiva je očito da moramo opstruirati Ruse pod svaku cijenu i spriječiti ih da spase Agrokor, pa i propasti države. Naravno, čitava stvar ne bi bila problem kad bi američke banke svojim novcem isplatile dug Agrokora prema Rusima i svima ostalima, pa onda preuzele upravljanje njime, na to bi imali puno pravo. No tražiti da se iz razloga moralno – političke nepodobnosti izbaci iz igre nekog tko je uložio milijarde dolara svog novca u privatnu kompaniju – ruske banke – i da se ta kompanija nacionalizira je posve nelegalno i nelegitimno, usto krajnje nemoralno kad se traži da ceh plate hrvatski porezni obveznici koji niti su ulagali u Agrokor niti su ga doveli u dugove”, napisao sam u ožujku ove godine. A napisao sam i da se radi o pljački koja krši sve norme slobodnog tržišta, diplomatskih odnosa, moralnih normi, i zdravog razuma te citirao profesora Smerdla koji je rekao da je taj zakon totalni sumrak bilo kakvog prava, ne samo ustavnog koje jamči nepovredivost privatne imovine, te da se u Hrvatskoj “događa krah konstitucionalizma i potonuće ustavnih nada.”




A danas smo iz Moskve doznali da taj scenarij nije nipošto bio precrn. Rusi su jasni: Hrvatska mora vratiti sav novac Sberbanci, oni neće pristati na kompromis i otpis 70% svog duga mirno gledajući kako američki lešinari odnose njihove novce i k tome ih izbacuju iz igre oko Agrokora. Sad je jasno i da je bila laž da je Cvitan išao u Moskvu radi potpisivanja nekog marginalnog sporazuma o suradnji, on je uhićenjem Todorića neposredno pred put Predsjednice u Rusiju pokušao udobrovoljiti Ruse! No to neće proći, Ruse ne zanima Todorić, zanima ih njihov novac.

Šef Sberbanke Gref je, piše danas Kommersant, objasnio Putinu i Grabar-Kitarović poziciju Sberbanka u sporu s Agrokorom, a o tome je novinare kasnije izvijestio Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov. “Hrvatska je predsjednica naglasila važnost zadržavanja pogodne investicijske klime za strane tvrtke, a u ovom slučaju za stvaranje ugodnih uvjeta poslovanja za Sberbank i VTB”, rekao je Peskov, prema ruskoj novinskoj agencija Tass. Peskov je dodao da je na sastanku bio i glavni hrvatski državni tužitelj koji je izvijestio da se u Agrokoru provode istražne radnje te da postoje sumnje u nezakonitosti. “U svakom slučaju, kao jedan od glavnih (Agrokorovih) kreditora, Sberbank će štititi svoje interese. Naravno, ruska će država u tome podupirati naše kompanije”, rekao je Peskov.

Hrvatska, naravno, nije štitila interese svoje kompanije, nego interese američkog saveznika, i tako sebe svela na razinu bušmanske gubernije, ostavši bez najveće korporacije u zemlji. Gref je rekao i kako će Sberbank “u svakom slučaju vratiti određeni dio sredstava iz svojeg kredita Agrokoru, neovisno o tome kako se situacija bude razvijala. Naravno, mi bismo željeli maksimalan povrat našeg novca”, dodao je.

Dakle, naslovi režimskih medija o ruskoj daljoj zainteresiranosti za spas Agrokora i dalja ulaganja u njega su laž kao što su bili i u travnju, uostalom upozoravao sam tada da bi bilo suludo da Rusi dalje ulažu u njega nakon što im ga je Hrvatska vlada maznula pred nosom i dala ga lešinarskom fondu iz SAD. Grefovu izjavu treba tumačiti kao, “naplatit ćemo i zadnji cent duga od hrvatskih poreznih obveznika, vaše priče o tome da Agrokor nije nacionaliziran nas ne zanimaju, kao ni uhićenje Todorića, uzeli ste što je naše i to morate platiti. Na nagodbu kojom bismo se odrekli 70 % duga kakvu vi predlažete nećemo pristati”.

Dakle, možemo zasad slobodno reći da je osnovni cilj posjeta – spriječiti tužbe Rusa pred međunarodnim arbitražnim sudovima i diplomatske akcije kojima će Hrvatska biti kažnjena zbog Lex Agrokora – propao. Ako se ne dogodi čudo. Hrvatska se, istina, uzda u to da nas štiti američka strana – no to može trajati samo dotle dok “deep state” u SAD uspijeva spriječiti Trumpa da zatopli odnose s Putinom. Svaka fašistička falanga treba vanjskog neprijatelja, tako i “deep state” u SAD, a to su Rusi, koji su ostali jedina brana potpunoj američkoj globalnoj dominaciji. RKC je pokleknula izborom Bergoglia i priklonila se američkoj kulturnoj dominaciji, “političkoj korektnosti” kao novoj vjeri koju SAD izvoze nakon što se demokracija više nema gdje izvoziti. Kinezi za sad prodaju đinđe i klone se politike koliko mogu. No što ako jednog dana odnosi zatople, Trump sjedne s Putinom i dogovore se o svemu dok im miss Krima u tangicama donosi piće? A čak i bez toga, situacija oko Agrokora jako je loša za Hrvatsku.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.