fbpx
Foto: Goran Mehkek / CROPIX

SVI VUČIČEVI SKANDALI: Otac ministra policije šverca oružje, brat otvara sumnjive tvrtke, stric mu je bio ustaša…

Autor: Zoran Milanović/7dnevno

I dok u Srbiji mediji koji nisu pod Vučićevim patronatom, ali i neovisne udruge, i dalje uporno inzistiraju na aferi Krušik u koju je, prema pisanju tih medija, umiješan Branko Stefanović, otac srpskoga ministra unutarnjih poslova Nebojše Stefanovića, predsjednik Srbije i vođa Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandar Vučić trenutno je više zaokupljen pitanjem hoće li otputovati u Zagreb na kongres Europske pučke stranke (EPP), oko čega se, kako je ocijenio, pojavila histerija u dijelu hrvatske javnosti. Naravno da Vučiću u ovom trenutku više odgovara medijske reflektore otkloniti od afere u kojoj se izravno optužuje otac ministra policije i uperiti ih na opravdane negativne reakcije hrvatskih građana, većine stranačkih čelnika i sveukupne javnosti na njegov dolazak u Zagreb na kongres Europske pučke stranke, pogotovo u kontekstu Vučićeva eventualnog govora u glavnome gradu Hrvatske, i to baš u vrijeme obilježavanja 28. godišnjice pada herojskog Vukovara (koji je u međuvremenu otkazao). No, koliko god se Vučić trudio prebaciti interes javnosti na svoj dolazak u Zagreb, toliko pojedini, malobrojni mediji koje Vučić nije uspio kupiti, ali i neovisne udruge, sve više rasplamsavaju aferu o sudjelovanju oca tamošnjega ministra policije u aferi Krušik. Aferu otkriva BIRN Srbija, nevladina, neprofitna organizacija sa sjedištem u Beogradu, koja je još u studenome 2018. godine objavila da je otac ministra policije, kao predstavnik kompanije GIM iz Beograda, posredovao između Krušika i kupaca oružja iz Saudijske Arabije. Kompanija GIM, koja se dovodi u vezu s Brankom Stefanovićem, kupovala je naoružanje po povlaštenim cijenama od Krušika iz Valjeva.

Foto: Emica Elvedji / CROPIX

Brat u švercu

BIRN nadalje otkriva da Krušik GIM-u nije prodao 267 tisuća mina, kao što stoji u demantiju rukovodstva tvornice, nego čak 487 tisuća mina i 210 tisuća ručnih bombi. Ukupna vrijednost ugovora je gotovo 43 milijuna dolara, navodi se u tekstu na portalu javno.rs. Poslovna dokumentacija tvornice Krušik, koju je medijima dostavio Aleksandar Obradović, zaposlenik te tvornice, zbog čega su ga srpske vlasti bile i uhitile, ukazuje na to da je privatna kompanija GIM kupovala oružje od Krušika po znatno nižim cijenama od drugih Krušikovih kupaca. Prema navodima portala Arms Watch koji se poziva na službene dokumente tvornice Krušik, cijena po kojoj je privatna kompanija GIM kupovala oružje znatno je niža čak i od cijene koju je za istu robu plaćala državna firma Jugoimport SDPR. Krušik je na taj način oštećen za stotine tisuća američkih dolara u korist privatne kompanije GIM. Dokumenti do kojih je došao Obradović, a koje su objavili mediji, ukazuju i na nepobitne veze Branka Stefanovića, oca ministra unutarnjih poslova Srbije Nebojše Stefanovića, s GIM-om. U pismu te kompanije od 27. travnja 2017. upućenom tvornici Krušik navedena su imena trojice predstavnika GIM-a i trojice predstavnika saudijske kompanije Raniad Al Jazira koji su posjetili tvornicu kako bi obavili inspekciju naručene robe. Među predstavnicima kompanije GIM u tom dokumentu naveden je Branko Stefanović.


Vučićev brat

U svojoj izjavi od 15. listopada 2019. za BIRN Aleksandar Obradović je rekao da ništa nije slagao ni falsificirao.

Ovo su činjenice – i to samo dio činjenica – o poslovanju Krušika. Tvrdim da je u pitanju sistematsko državno isisavanje novca iz ove firme. Mene su zanimali samo dokumenti koji se tiču korupcije, izjavio je tada Obradović. No, ma koliko aktualna srpska vlast na čelu s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem pokušava cijelu aferu prikazati kao izmišljenu, pouzdani izvori tvrde da se afera Krušik, u koju je do grla upleten otac ministra policije, više ne može zataškavati jer se po Beogradu već naveliko počelo prepričavati da aerodrom u Nišu praktički samo služi za šverc oružja, pa je većinom zatvoren kako bi se omogućila nesmetana isporuka golemih količina oružja. Naravno da je ta afera uzdrmala vlast u Srbiji, a ponajviše predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je odmah stao u obranu oca ministra unutarnjih poslova te je cijelu aferu nazvao izmišljenom, baš kao što je svojedobno srčano branio svoga brata Andreja kada je predsjednik Nove stranke Zoran Živković javno rekao da iza jedne od fantomskih firmi za pranje novca, Asomacum, stoji premijerov brat Andrej Vučić. On je tvrdio da je ta firma u blokadi zbog 22 milijuna duga i da je to omogućila tada uhićena djelatnica Porezne uprave. Ime ove firme u medijima se pojavilo krajem lipnja 2011., kada je viša porezna inspektorica Porezne uprave uhićena zbog sumnje da je u dogovoru s nekoliko fantomskih poduzeća oštetila budžet za oko 30 milijuna dinara. Aleksandar Vučić tada je javno ponudio ostavku ako se Živkovićeve tvrdnje pokažu točnima, zatraživši, u slučaju obrnutog ishoda, isto od njega. Zaplet u ovoj priči uslijedio je nakon što je tadašnji zamjenik direktora Porezne uprave izjavio da je premijerov brat žrtva prevare i da je tvrtka Asomacum osnovana njegovom falsificiranom osobnom iskaznicom. U jeku afere, Andrej Vučić je podnio tužbu Privrednom sudu u Beogradu zahtijevajući da se proglasi ništavnom odluka o osnivanju firme Asomacum. Zanimljivo je da je tužba u kojoj se tvrdi da je firma osnovana falsifikatom osobne iskaznice upućena tek četiri godine nakon njezina osnivanja. Inače neki mediji u Srbiji, ali i u regiji, Andreja Vučića su okarakterizirali kao uličnog nasilnika s fantomskim firmama i bogatom poviješću privrednih prijestupa.

Laži o Jasenovcu

No, tu ne prestaju muke po obitelji srpskoga predsjednika Aleksandra Vučića. Sjetimo se samo kako je u tamošnjoj javnosti bila dočekana knjiga Haške muke srpskoga radikala Ljubiše Petkovića koja je ponudila objašnjenje zašto nitko iz Vučićeve obitelji nije stradao u Jasenovcu.

Rođeni stric Aleksandra Vučića je istaknuti ustaša, ekskluzivno je u spomenutoj knjizi napisao Ljubiša Petković, bivši potpredsjednik Srpske radikalne stranke. Zato na spomen-ploči u Jasenovcu nema niti jednog Vučića, tvrdi Petković te dodaje: Naravno da ih nema kada se dobro zna da je obitelj Vučić promijenila vjeru za večeru i da su svi preživjeli Drugi svjetski rat. A kako i ne bi kada je obitelj Vučić bila tijesno povezana s ustaškom organizacijom. Naime, Aleksandrov stric Braco bio je oženjen kćeri iz poznate ustaške obitelji Tomas, piše Ljubiša Petković u knjizi koja je svojedobno izazvala veliko zanimanje, ali i brojne kontroverzije u Srbiji. Tim prije što aktualni srpski predsjednik Aleksandar Vučić gotovo puna dva desetljeća ponavlja kako su tijekom Drugoga svjetskog rata ustaše izvršile pokolj nad Vučićima, te da je više od 20 članova njegove obitelji ubijeno u Jasenovcu. No, tu tragičnu Vučićevu priču demantira Ljubiša Petković.




Rimokatolici Vučići

Nitko iz porodice Vučić nije stradao u Jasenovcu. Posjedujem dokument od 19. rujna 1941. iz kojeg se vidi da su se Vučići izjašnjavali kao rimokatolička obitelj. Porodice Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su iz pravoslavne u rimokatoličku vjeru u rujnu 1941. Glava porodice bio je Anđelko Vučić, Aleksandrov deda. O Anđelkovoj supruzi nemam mnogo podataka jer je u relativno kratkom roku nakon pristupanja rimokatoličkoj vjeri napustila Bugojno i preselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Anđelko stariji imao je četvero djece, piše Petković. Najstariji sin Antonije imao je nadimak Braco, drugi po starosti bio je Kojo, a najmlađi Anđelko. Stari Anđelko bio je jedina žrtva Vučića u Drugome svjetskom ratu, ali ni on nije stradao od ustaša. Naime, djed Aleksandra Vučića umro je od zadobivenih rana nakon jedne kavanske tučnjave u Banjaluci. Bavio se švercom. Kako je bio u stalnim dugovima, osnovano se sumnja da je u pitanju osveta za nenaplaćena potraživanja, piše Petković u svojoj knjizi. Antonije je umro u Beogradu 1991. godine od posljedica upale čira. Drugi stric aktualnoga srpskog premijera Aleksandra Vučića, Kojo, umro je u Bugojnu od posljedica notornog alkoholizma. Vučićeva teta umrla je krajem osamdesetih prirodnom smrću.

No, svojedobno su i neki mediji, predvođeni makedonskim portalom Lokalno.mk načeli i priču o Vučićevu ocu za kojeg se tvrdilo da nije Anđelko Vučić, nego albanski novinar Fahri Musliu, dugogodišnji kolega Aleksandrove majke s kojom je kao novinar radio za Tanjug. Mediji su o tome imali različite teorije, no u jednom su bili posebno složni: Albanac Fahri Musliu je Vučićeva slika i prilika. Zbog pritiska medija koji su sve više istraživali taj slučaj, ali i javnosti koja je već donijela zaključak kako je Vučićev otac Albanac, oglasio se i Fahri Musliu: Ne poznajem Aleksandra Vučića. Njegova majka bila mi je kolegica, no nikada nismo imali ništa više osim činjenice da smo radili zajedno i bili kolege. Ova tvrdnja je samo spekulacija, izjavio je.




Autor:Zoran Milanović/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.