Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX

SVE LAŽI BORISA PETKA: Nije napadnut zato što je Srbin!

Autor: Marin Vlahović / 7dnevno

Posljednjih tjedana u medijima traje najglasnija i zasad najopasnija kampanja o navodnoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj. Iako se svakog dana u zemlji dogodi stotine kaznenih i prekršajnih djela s elementima nasilja, čini se da pojedini mediji objavljuju isključivo vijesti u kojima su žrtve – Srbi. Ako u jednom danu, u čitavoj zemlji, stotinjak građana doživi neki oblik diskriminacije i fizičkog nasilja, statistički gledano, očekivano je da povremeno bude i slučajeva u kojima nastradaju i Srbi…

Međutim, u histeričnoj medijskoj kampanji, te se statističke činjenice potpuno ignoriraju. Time se stvara dojam kako su Srbi ugroženiji od drugih državljana ove zemlje, što jednostavno – nije istina. Dapače, u nekim područjima gdje Srbi predstavljaju većinsko stanovništvo, prisutna je diskriminacija Hrvata, što se nerijetko očituje i kroz verbalno i fizičko nasilje. Hrvate i Srbe, kao i sve ostale građane Republike Hrvatske, može zabrinjavati opća pravna nesigurnost, no to je posve druga tema.

Opet ‘ugroženi’ Srbi u Hrvatskoj

Kampanja o tobožnjoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj, stvorila je i svoju prvu zvijezdu. To je Boris Petko, vlasnik kafića iz Uzdolja pored Knina. Petko je dao izjave brojnim hrvatskim i regionalnim medijima u kojima nije ostavio nikakve sumnje da je organizirani napad maskiranih napadača na njegov kafić bio potaknut – nacionalnom mržnjom Hrvata prema Srbima. Njegova dramatična ispovijest, bez ikakvih dodatnih provjera, postala je glavna vijest u zemlji, što je dovelo i do reakcije Američkog veleposlanstva.

Međutim, nitko od novinara lijevih i liberalnih mainstream medija nije postavio Petku niti jedno legitimno istraživačko novinarsko pitanje. Na primjer – kako je moguće da skupina napadača nemilice udara šipkama, palicama i mačetom po njemu i njegovim gostima, a da samo petero ljudi završi s lakšim tjelesnim ozljedama? Isto tako, bilo bi korektno postaviti i nekoliko pitanja iz biografije, Borisa Petka, pa i pojasniti na kakvom je glasu njegov lokal, odnosno kojoj, ajmo reći supkulturi, pripada ta žrtva.

Bilo bi interesantno čuti i kako je 15 maskiranih napadača (što Petko tvrdi u razgovoru za Alternativnu tv) stalo u osobni automobil koji ih je vani čekao. Naravno, ta potraga za istinom bi mogla pokvariti opći dojam ugroženosti Srba, koje svakodnevno napadaju svirepi i povampireni ustaše, pa ih zato niti jedan novinar nije ni postavio. Ali, dok je Petko davao izjave za domaće i strane medije, uslijedio je odgovor…

Nategnuta priča Marija Vrbana

Na društvenoj mreži facebook, počela se dijeliti fotografija zloglasnog i pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Kapetana Dragana, u društvu mlađeg muškarca. Autor fotografije tvrdi da je drugi muškarac nitko drugi, nego upravo Boris Petko u mlađim danima. Mi nismo toliko sigurni. Nakon toga, opet na facebooku, stanoviti branitelj Mario Vrban, objavio je svoje fotografije iz Domovinskog rata i poručio Petku da ga se sjeća iz Kninskog zatvora. Optužio je Petka da ga je kao pripadnik krajiške paravojske ili milicije, ispitivao i tukao – ukupno deset puta.

U samo nekoliko sati, ova objava je preplavila Internet. Nama ju je poslao jedan čitatelj koji ju je vidio među objavama saborskog zastupnika HDZ-a, Steva Culeja. Kad smo posumnjali u vjerodostojnost objave, taj čitatelj nam je rekao da on vjeruje kako Culej to ne bi objavio, kada ne bi bio siguran da nije istina. Nazvali smo saborskog zastupnika Culeja koji nam je rekao da – ne zna Marija Vrbana.

Kako su prijatelji na facebooku, zamolili smo ga da proba stupiti s tom osobom u kontakt, jer želimo provjeriti njegove tvrdnje. Nešto kasnije, Culej nam je poslao broj gospodina Vrbana. U prvom razgovoru, Vrban je rezolutno potvrdio navode iz svog facebook statusa. Pokušali smo saznati više detalja, pa smo ga pitali – sjeća li se kojoj je postrojbi pripadao Boris Petko? Vrban je rekao kako je Petko prvo bio „martićevac“, a onda se kasnije „prebacio“ kod Kapetana Dragana.

Zvučao je dosta uvjerljivo i rekao da će nam poslati svu dokumentaciju o svom zarobljavanju. Zamolio je jedan dan radi pripreme traženih dokumenata i dokaza. Kad smo ga, prema ranije dogovoru, nazvali u nedjelju 25. kolovoza, Vrban je promijenio priču. Ponavljao je da nikad neće zaboraviti lice Borisa Petka. Kazao je da neće više davati izjave za novine, već da će pokrenuti – privatnu tužbu. Suočili smo ga s činjenicom da je Boris Petko rođen 1978. godine. Tada je ponovio priču koju je objavio jedan portal.

I neki drugi motivi incidenta…

Odjednom, Petko više nije bio martićevac, zatvorski čuvar ili pripadnik jedinice Kapetana Dragana, nego jedan od dječaka koje su četnici dovodili da muče zatočene hrvatske policajce. Čak i ako je to istina, Petko zbog svoje tadašnje dobi, ne podliježe nikakvoj kaznenoj i pravnoj odgovornosti. Kako god bilo, Mario Vrban je postupio vrlo neodgovorno. Iznio je iznimno teške optužbe i obećao da će ih potkrijepiti dokumentima i dokazima, a onda se povukao. Nama se izgovarao da je ionako sve uzalud, jer je na vlasti HDZ u koaliciji s Miloradom Pupovcem…

Dakle, od dvojbene teze o ugroženosti Srba, došli smo do jednako dvojbene teorije o ugroženim Hrvatima koji ne smiju niti prijaviti svoje mučitelje. Saborski zastupnik Stevo Culej, trebao bi razmisliti o prenošenju objava ljudi čiji mu ratni put nije poznat. Proglašavanjem, Borisa Petka, mučiteljem Hrvata, ovog se čovjeka stvarno ugrozilo. Što se tiče incidenta u kafiću, on najvjerojatnije, ipak, ima i neke druge motive.

Za stanovnike prostora između Knina i Drniša, nije nikakva tajna da Boris Petko, blago rečeno, koketira sa četništvom i da se u njegovom lokalu okupljaju bivši pripadnici vojske SAO Krajine, kao i da se na tom mjestu puštaju četničke pjesme. Sve je to više ili manje poznato kao folklor tog kraja u kojem dio Srba živi u vrlo zatvorenim zajednicama. Lokal posjećuju većinom Srbi, osim u vrijeme održavanja turnira u balotama, kada gostuju ekipe iz drugih dijelova Hrvatske.

Pupovac i Petko se poznaju…

Mjesto Uzdolje, pripada općini Biskupija. Najvažnije tvrtka je „Knauf“, koja je prisutna na hrvatskom tržištu više od 25 godina. Stotine stanovnika ovog kraja zaposleno je u „Knaufu“, pa posrednu korist ostvaruju mnoge obitelji. Prije dvije godine – 6. kolovoza 2017. – Srpsko narodno Vijeće i Milorad Pupovac, organizirali su komemoraciju žrtava Oluje. Kad su Milorad Pupovac i njegovi suradnici pohitali prema Uzdolju da se solidariziraju sa žrtvama napada, dobro su znali kamo, i kod koga idu.

Naime, spomenuta komemoracija se održala preko puta tvornice „Knauf“. Prema našim informacijama, zaposlenik „Knaufa“ je bio i Boris Petko. Istodobno je držao ugostiteljski objekt, a dodatnu zaradu ostvarivao je i preko poticaja Ministarstva poljoprivrede. Petko živi u tom kraju, ali naši izvori nam kažu da pojedini Srbi, koji stvarno žive u Srbiji, ostvaruju poticaje temeljem vlasništva nad velikim površinama poljoprivrednih zemljišta. Tim problemom, trebala bi se pozabaviti inspekcija Ministarstva poljoprivrede!

Što se tiče Borisa Petka, njegova je priča pomalo čudna, jer i on sam daje dosta oprečne izjave. Osim toga, u novije vrijeme, većina lokala ima sigurnosne kamere i velika je šteta da Petko, kojeg tako ugrožavaju Hrvati i napadaju iz čiste mržnje, nije već ranije poduzeo takve standardne sigurnosne mjere.

Razgovarali smo s jednim od njegovih bivših kolega iz „Knaufa“. On tvrdi da se Petko godinama sporio s tvrtkom „Knauf“ i tražio veliku otpremninu, koju su mu odbili isplatiti. Ovaj spor, uvjerava nas kolega Borisa Petka, doveo je, navodno, i do nekih osobnih zavada s osobama koje su bile povezane s tvrtkom „Knauf“. Kako do isplate otpremnine nije došlo, tvrdi zaposlenik „Knaufa“, Petko je otišao na bolovanje koje je trajalo više od godinu dana. Čitavo vrijeme na bolovanju, jahao je konja i odlazio u (krivo)lov sa svojim prijateljima, među kojima i s nekoliko policajaca PP Drniš (identitet policajaca poznat redakciji).

Samo istina i razumna analiza

Drugi, pak, izvor s istog područja navodi da Petko pripada skupini lokalnih Srba koji se bave švercanjem robe iz Srbije. Ta roba, u koju spada sve – od cigareta do auto-dijelova – preprodaje se na crnom tržištu. Pokušali smo saznati više detalja od same tvrtke „Knauf“, ali nitko nije odgovorio na naše pozive. Ranije smo zvali i samog Borisa Petka, no nitko se nije javljao na njegov registrirani broj.

Incident, odnosno napad na lokal Borisa Petka u Uzdolju, možda, nije izmišljen, niti insceniran, ali je svakako preuveličan, te ispolitiziran na poprilično banalan i opasan način. Dio Srba tamošnjeg kraja, čijem krugu prema svim raspoloživim informacijama pripada i Boris Petko, nikada nije prežalio pad – takozvane SAO Krajine.

Ako je netko napadnut zbog neprihvatljivih političkih stavova, čije bi javno izražavanje trebala sankcionirati država, onda se tu, ipak, ne radi o zločinu koji ima isključivi nacionalni predznak. Ili, kako nam je rekao još jedan sugovornik s tog područja – „…on zasigurno nije napadnut zato što je Srbin, nego zato što je – četnik.“

Pošto su svi mediji bez dodatnih informacija i rezultata istrage zaključili da je riječ o zločinu prema Srbima, smatramo da je sasvim legitimno, temeljem novih saznanja i ranije nepoznatih činjenica, spekulirati i o drugim motivima. Istina ne opravdava nasilje, nego ga objašnjava, a u ovom trenutku podizanja nacionalnih tenzija i ratnohuškačkih poruka, istina i razumna analiza su nam najpotrebniji za smirivanje strasti…

Dva pitanja Željku Cvrtilu: ‘Čelične šipke ne izazivaju ogrebotine, nego lome kosti’!

Za komentar slučaja „Petko“ zamolili smo poznatog kriminalistu i bivšeg visokog policijskog dužnosnika, Željka Cvrtilu. Prije svega, zanimalo nas je, može li se na osnovu javno dostupnih informacija ovaj događaj okarakterizirati kao – zločin iz mržnje?

Temeljem izjava koje su objavili mediji, kao i opisa događaja, ne mogu se donositi takvi zaključci. Sama činjenica da su napadnuti Srbi, ne znači da je to bio i motiv napada. Policija mora pronaći počinitelje i utvrditi njihove motive. Čak i ako su počinitelji druge nacionalnosti – Hrvati, Albanci, ili po nekim informacijama, Romi – motivi mogu biti različiti. U pitanju mogu biti ranije svađe, sukobi ili nesporazumi oko trgovine različitom robom…“

U policijskoj karijeri obavljali ste različite dužnosti i susretali se sa svim oblicima kriminala. Pretpostavljamo da imate iskustva i s karakterom ozljeda koje nastaju od udaraca čeličnom šipkom i(li) mačetom. Je li uobičajeno da osobe koju su udarane šipkama i palicama imaju samo lakše tjelesne ozljede i ogrebotine?

Udarac šipkom ostavlja masnice, a često i prijelome kostiju. Ako je 15 napadača udaralo šipkama po ljudima, onda bi se tu morale pojaviti i drukčije, znatno teže ozljede. Ovakav ishod postavlja i pitanje motiva. Ako su žrtve pretrpjele lakše ozljede, možda je cilj napada bila šteta u lokalu, što dodatno umanjuje vjerojatnost da je riječ o – zločinu iz mržnje.“

Autor:Marin Vlahović / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.