Foto: Unsplash/ Marko Todorov / CROPIX7ilustracija

Surovi obračun špijuna u Zagrebu: Svi se žele dočepati jedne stvari

Autor: Tomislav Fumić/7dnevno

Zagreb je, uz Beč i Beograd, centar špijunaže u ovom dijelu Europe, a s približavanjem izbora u Hrvatskoj i susjednoj Srbiji aktivnosti obavještajaca su se još pojačale. Nije to više atmosfera iz filmova o Jamesu Bondu, nije to ni nalik na “Casablancu”, pomalo romantičnu slavnu filmsku priču, već je to surovi obračun špijuna koji se žele dočepati prave informacije. Posljednjih mjeseci ruski špijuni preplavili su Europu, ne prezaju ni od čega i računa se da njih 400 s diplomatskim putovnicama šara po zemljama jugoistoka Europe, među kojima je i Hrvatska. A ne miruju ni obavještajci velikih svjetskih sila niti oni koji rade za obavještajne službe zemalja u regiji, kako se voli reći.

A baš u vrijeme pojačanih aktivnosti obavještajaca svih profila, onih koji se kriju iza diplomacije i onih bez diplomatske putovnice, izbio je neobičan diplomatski skandal na relaciji Zagreba i Beograda. I pokazao da ni šefovi diplomacija dviju zemalja ne znaju baš striktna pravila u diplomaciji. Prvo su Srbi otkazali gostoprimstvo hrvatskom diplomatu u Beogradu Hrvoju Šnajderu, a onda su Hrvati, ekspresno, najurili srpskog diplomata Petra Novakovića iz Zagreba.

Kada jedan diplomat mora otići iz zemlje primateljice kao “persona non grata”, domaćin po diplomatskim pravilima ne mora reći razlog otkazivanja gostoprimstva. MVP Srbije samo je insinuirao da je Šnajder grubo narušio Bečku konvenciju i u provladinim medijima želio prikazati hrvatskog diplomata kao špijuna, a kada je stigla reakcija iz Hrvatske, Srbi su tražili da se kaže razlog zbog čega Novaković, koji je tek stigao na dužnost, mora otići.

Beograd živi nemirno – Foto: Tom Dubravec / CROPIX / ilustracija

 

Naravno da je taj potez Ivice Dačića na Zrinjevcu izazvao podsmijeh, jer “persona non grata” jednostavno je nepoželjna osoba i razlog otkazivanja gostoprimstva ne mora se reći. Dačić to možda zna, a možda i ne zna. A onda je, kao što je to već običaj, došlo do nesnalaženja hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana kada nije bio baš posve siguran tko je od prognanih diplomata bio na višem položaju, prvi tajnik hrvatskog veleposlanstva u Beogradu ili savjetnik u srpskom veleposlanstvu u Zagrebu.

Produžena ruka

Više od reakcija dvojice ministara cijela ova priča ima čudnu pozadinu. Očito, nešto se između Zagreba i Beograda događalo što javnost nije znala, jer oprezni i ozbiljni šef hrvatskih obavještajaca Daniel Markić dao je naslutiti da će se “nešto dogoditi”. Što, naravno, još više komplicira ionako komplicirane odnose dviju zemalja. Ne ulazeći u to je li Šnajder, koji je prije bio diplomat na Kosovu, bio u dosluhu s hrvatskom SOA-om, cijeli slučaj podignut je na tako visoku razinu očito proračunato, u pravi trenutak, uoči izbora u Srbiji. Zapravo, htjelo se poručiti svi nas špijuniraju, a produžena ruka stranih službi u Srbiji su hrvatski obavještajci.

“Nemojte smetnuti s uma, za Novu godinu i Božić Beograd je kao Casablanca, nema špijuna koji ne okupiraju naše hotele”, rekao je prije godinu dana srpski predsjednik Aleksandar Vučić, sugerirajući već tada da je Beograd “novi Beč”, gdje šaraju svi mogući špijuni. A izbor za protjerivanje, začudo, pao je na Hrvata, Šnajdera.




Foto: Tom Dubravec/CROPIX

 

Da se pod krinkom diplomacije obavlja i obavještajni rad, nije nikakva tajna. U svim diplomatskim misijama širom svijeta među profesionalnim, karijernim diplomatima sjede i obavještajci, nad kojima ni šefovi misija, veleposlanici, nemaju utjecaj. Oni su samostalni u radu, često ni veleposlanike ne obavještavaju o svemu što rade, a nastoje, koliko god je to moguće, da sve detalje o njihovim aktivnostima ne doznaju ni protušpijunske službe zemalja primateljica. Kada je riječ o velikim veleposlanstvima, gdje je puno ljudi, svakako je nešto lakše prikriti što pojedini “diplomati” ili diplomati rade.

Primjerice, Rusi u svom veleposlanstvu u Beču imaju 180 ljudi, a tko zna koliko je među njima špijuna. S druge strane, veleposlanstva nama susjednih zemalja, kao ona srpska ili naše u susjedstvu, imaju mnogo manje ljudi i domaćini dobro znaju kakvim se poslom oni bave. Ako su među diplomatima i obavještajci, to je poznato zemljama primateljicama od prvog dana njihova dolaska u Zagreb ili Beograd. Uostalom, mnogo je lakše pratiti rad takvih diplomata, od toga s kim se sastaju do toga što žele.




Pakleni plan

Isto tako, nije neuobičajeno, već je normalno da se diplomati sastaju s mnogim ljudima, slušaju i prate sve što se događa i izvješća šalju svojim ministarstvima. Pogotovo kada su izbori u nekoj od zemalja. To se radilo oduvijek, radi se i danas i radit će se u budućnosti. Međutim, vrlo rijetko je to povod da se protjera neki “diplomat” koji je u zemlji primateljici lažno prikazan kao diplomat. Mnogo češće svaka zemlja to tolerira i digne na višu razinu kada želi, svjesno i namjerno, zaoštriti odnose. Tako je bilo i ovaj put u Srbiji, gdje je Šnajderu, doduše preko medija, stavljen na dušu “pakleni plan” koji je trebao, gotovo, dovesti do toga da Hrvati odluče preko svojih špijunskih veza izbore u Srbiji.

Srbi, još od vremena diplomacije u Jugoslaviji, imaju značajno iskustvo s infiltriranjem špijuna u diplomaciju. Primjera je bezbroj, od angažiranja Rade Bulatovića, bivšeg šefa BIA-e, srpske Bezbednosne-informativne agencije, u diplomaciji, usprkos tomu što je Bulatović skrivao ratnog zločinca Radovana Karadžića. I u hrvatskoj diplomaciji angažiran je bivši šef SOA-e Josip Buljević, koji je postao uspješan veleposlanik.

Kaos unutar Europske unije protiv Plenkovića: Iz ruku mu oteli sve, vadi ga samo potez očajnika

A da su i zvučna imena u svjetskoj politici povezivana s obavještajnim radom potvrđuje i nikad dokazana tvrdnja da je Donald Trump “radio za Ruse”. Svako malo izbije špijunska afera od koje javnost sazna tek mrvice, kao nedavno kada je u Kijevu ubijen ukrajinski pregovarač Denis Kirijev za kojega se sumnjalo da odaje tajne Rusima. Prije nekoliko godina u Izraelu je uhićen i osuđen bivši ministar Gonen Segev, koji je priznao da je špijunirao za Iran. A u zatvoru je pronađen mrtav Robert Hanssen, agent FBI-a koji je nekada davno špijunirao za Moskvu i nanio ogromnu štetu američkoj agenciji. Za hrvatsku diplomaciju Sedma uprava u Ministarstvu vanjskih poslova bila je epicentar obavještajnih poslova. Dugo je ta misteriozna i tajna služba prikupljala povjerljive informacije, dok 2009. godine nije ukinuta te je postala “samo” odjel unutar Ministarstva.

Diplomatski špijuni

Nekoliko godina poslije Ministarstvo je “vratilo” sve na staro s Upravom za strateške i sigurnosne poslove, ali detalji nikada, jasno, nisu objavljeni. Navedeno je samo da je “Uprava za strateške i sigurnosne poslove nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva zadužena za poslove sigurnosti u službi vanjskih poslova, te obavlja i druge poslove iz svog djelokruga”. A ta formulacija o “drugim poslovima” nije objašnjena, već je sve proglašeno tajnim. SOA i VSOA nisu bile zadovoljne što se opet osniva neka služba koja bi njima bila “konkurencija”, pa je nekoliko puta došlo do stvaranja novih pravila koja vrijede i danas i daju SOA-i mnogo veći značaj.

A ti, diplomatski špijuni, kako se god zvali i pod kakvom god organizacijskom kapom djelovali, imali su i u prošlosti i danas važnu ulogu. Upravo je jedan djelatnik tadašnje famozne Sedme uprave otkucao Jakova Kitarovića dok je njegova supruga Kolinda bila hrvatska veleposlanica u Washingtonu da koristi automobil u privatne svrhe i izbila je ogromna afera. Spominjalo se da je to maslo Ive Sanadera koji se obratio Sedmoj upravi, koja je bila optužena i za špijuniranje diplomata bliskih bivšem predsjedniku Stipi Mesiću.

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

“Ne bavimo se špijunažom”, bio je logičan odgovor Ministarstva vanjskih poslova, kao što je i danas, u jeku aktualne afere između Hrvatske i Srbije. U novom ustroju Ministarstva Uprava za informacijsku sigurnost je na sedmome mjestu, iza Kabineta ministara i Uprave za Europu, a u podužem, suhoparno pisanom objašnjenju svih zadataka Ministarstva nikakva se potencijalna špijunaža, naravno, ne spominje.

Iskusni bivši diplomati s kojima smo često razgovarali i o toj temi uvjeravaju nas da aktivnosti koje se mogu svesti pod “obavještajne, špijunske” nisu na tako visokom nivou kod malih zemalja, prije svega onih na jugoistoku Europe. Pravi rat špijuna vodi se između velikih zemalja, prije svega Amerike, Rusije i Kine, a u tome svemu važnu ulogu imaju i “diplomati” iz Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Izraela, Južne Koreje i mnogih drugih zemalja.

Treći tajnik

Edward Snowden tvrdio je da je u veleposlanstvu Sjedinjenih Država u Zagrebu, u Buzetu, špijunska baza NSA-a i CIA-e i da je na jednom katu sofisticirana tehnika koja omogućuje prikupljanje svih mogućih podataka. Bruxelles je pun ruskih i kineskih špijuna s diplomatskom putovnicom, a prije sedam godina hrvatska je protjerala diplomata iz ruskog veleposlanstva u Zagrebu, nakon čega su Rusi odgovorili protjerivanjem naše savjetnice iz veleposlanstva Hrvatske u Moskvi.

Da diplomacija i obavještajni rad idu ruku pod ruku, jasno je svima, samo je pitanje gdje su i u tome granice. Ako je suditi po događajima kojima svjedočimo posljednjih godina, sve su zemlje pojačale aktivnosti na tom planu. Među nekoliko stotina zaposlenih u veleposlanstvima Amerike, Rusije ili Kine računa se da je svaki treći ili četvrti obavještajac i da se krije iza prvog, drugog, trećeg tajnika veleposlanstva ili savjetnika.

Opasna prijetnja upućena Amerikancima: Ovo bi značilo objavu rata

Kada bi se primijenio model koji su sada koristili Srbi u slučaju Šnajdera, tisuće diplomata moralo bi biti proglašeno nepoželjnima, a veleposlanstva širom svijeta bila bi svedena na mjesta gdje se samo priređuju prijmi s kavijarom na dane nacionalnih praznika. Ali to se neće dogoditi. Prije će biti da će u vremenima koja dolaze uz karijerne diplomate biti još više onih koji imaju diplomatske putovnice, a bave se sasvim drukčijim poslovima.

Autor:Tomislav Fumić/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.