Stvarni vladari Amerike u strahu: Ovaj čovjek najveća je opasnost za Bidena

Sjedi, lezi, fuj to! Kako i zašto su se te tri naredbe ugurale na početak teksta kojem je cilj da čitatelju rasvijetli političku situaciju u najmoćnijoj državi na svijetu, objasnit će se vrlo brzo. Pa krenimo.
Tko je danas najveća opasnost za američku demokraciju? Trump? Putin? Kina?

Ni jedan od ta tri odgovora nije točan. Prema američkim medijima koji podržavaju Demokratsku stranku poput New York Timesa te televizija CNN, ABC, NBC i CBS, ta osoba trenutno je Robert Kennedy Jr., sin Roberta Kennedyja ubijenog 1968. te nećak također ubijenog Johna Kennedyja čije ubojstvo do danas nije rasvijetljeno.

Zlosretno obilježje najveće opasnosti za demokraciju demokrat Robert Kennedy Jr. dobio je u trenutku kada je 19. travnja 2023. objavio svoju predsjedničku kanditaturu. Sve dotad podjela na dobre i loše momke u SAD-u bila je jednostavna – dobri momci bili su predsjednik Joe Biden, državni tajnik Antony Blinken i ministar obrane Lloyd Austin.

Naravno, riječ je o njhovu statusu u navedenim medijima. Prvo mjesto negativaca čvrsto je držao bivši predsjednik Donald Trump, a iza njega bio je ruski predsjednik Vladimir Putin. Xi Jinping nije bio poimenice na listi valjda zato što ime kineskog predsjednika nije lako pamtljivo, a i mnogi ga novinari ne znaju izgovoriti pa je na listi opasnosti za demokraciju stavljena Kina kao lako pamtljiv pojam. Kako su navedeni mediji i njihove brojne međunarodne ekstenzije ključni izvor vijesti i u hrvatskim medijima, ista lista je, plus nekoliko lokalnih imena, zaživjela i ovdje. Amerika je daleko preko oceana pa je zanimljivo, kao pokazatelj snage amerčkih medijskih megakorporacija, kako je Donald Trump stao uz bok lokalnim lošim momcima u hrvatskim birtijskim i TV-raspravama.

Milanović uz Boyse: ‘Od prvog dana je jasno da se radi o političkoj svinjariji. Neka si to prevedu na grčki’

Veliki obrat

Robert Kennedy Jr. u hrvatskim medijima tek polako proviruje na tu listu opasnih za demokraciju. No to je i logično. Turistička je sezona pa su mediji aktivirali ljetnu koncepciju po kojoj se zna kad su na naslovnicama gužve na naplatnim kućicama autocesta, kad redovi za trajekte, a kad se intervjuira turiste na Stradunu.

Međutim, s one strane Atlantika politička zbivanja postaju sve zamršenija, a podjele i tenzije sve dublje. Kad Amerika kihne, Europa dobije gripu, a male zemlje poput Hrvatske upalu pluća. Stoga nije naodmet odmaknuti na trenutak pogled od redova za trajekte i pogledati što se trenutno zbiva s one strane Atlantika. Prije nego što detaljnije pogledamo zanimljivu situaciju kako američka Demokratska stranka i mediji koji je podržavaju doživljavaju demokrata Roberta Kennedyja kao najveću opasnost za demokraciju, valja reći nekoliko osnovnih činjenica o američkom dvostranačkom političkom sustavu te ustroju američkih medija, a
zatim pogledati istraživanja javnosti s Harvarda koja će nam pomoći da razumijemo splet politike i medija.

Od 1850. pa do danas na vlasti u SAD-u su Demokratska ili Republikanska stranka i svaki pokušaj ulaska treće stranke u arenu federalne vlasti završio je neuspjehom. U SAD-u postoje i druge stranke, no one su beznačajne, poput, recimo, hrvatskih stranaka HSLS ili ORAH, ako one još postoje. Posebnost SAD-a je da su od 19. stoljeća do danas Demokratska i Republikanska stranka napravile salto i zamijenile svoju glasačku bazu. Demokratska stranka u 19. stoljeću bila je stranka čija je glasačka baza bila u ruralnim sredinama u južnim državama. Zalagala se zadržavanje rasne segregacije, svih ograničenja za obojene, protivila se građanskim pravima u svim oblicima, bila je protiv velikih banaka, velikh poreza, bliska konzervativnim kršćanskim vrijednostima. Republikanska, popularno zvana GOP (Grand old party), nasuprot tome, bila je stranka malih poduzetnika, biznisa te oslobođenih crnaca nakon Građanskog rata.

Poštanski paketi nestaju, a ljudi negoduju: ‘Na telefon se ne javljaju, a na email ne odgovaraju’

Sredinom dvadesetog stoljeća dolazi do obrata. Demokratska stranka podržava velike korporacije i građanska prava, i to od položaja Afroamerikanaca pa sve do transseksualnih osoba, te je jaka u bogatim državama poput New Yorka i Kalifornije. Republikanska stranka preuzela je ranije vrijednosti Demokratske stranke, ali bez rasne segregacije, danas to ipak ne bi prošlo, i dominantna je u siromašnijim državama koje Amerikanci iz bogatih država u žargonu nazivaju “Fly over America”, čime se želi reći kako je to dio Amerike između atlantske i pacifičke obale koji je ekonomski zaostao, čvrsto vezan uz kršćanske vrijednosti.

Prva stepenica

Kad je riječ o predsjednčkim izborima i američkoj domaćoj politici, zanimljivo je kako je uvijek jedna od najvažnijih tema odnos kandidata prema pobačaju. Bez sumnje, to je važna tema, no u istraživanjima javnosti pobačaj se nikad ne pojavljuje na listi problema koji najviše zanimaju američke birače. Na prvome mjestu uvijek su financije, to jest životni standard. U predizbornim debatama koje organiziraju korporacijske medijske kuće pobačaj je uvijek tema, jednako kao na primjer homoseksualne i transseksualne, iako ni njih nema na listi tema koje zanimaju birače. Kako bilo, danas su te teme ključ po kojem se razlikuju Republikanska i Demokratska stranka.

Američki mediji u posljednjih tridesetak godina doživjeli su radikalne promjene pa je tako ono što je nekad bilo nezamislivo, poput toga da je novinar CNN-a Jake Tappe iskoristio priziv savjesti i odbio voditi intervju s predsjedničkim kandidatom Kennedyjem jer se ne slaže s njegovim stavovima, danas normalno.

Autor ovih redova imao je priliku upoznati osnivača CNN-a Teda Turnera kad je pokrenuto dopisništvo u Moskvi na čelu s poznatim novinarom Peterom Arnettom. Koliko je Ted Turner bio za današnje pojmove drugačiji, govori činjenica da je otputovao na Kubu, susreo se s neprijateljem Fidelom Castrom i nagovarao ga da dopusti CNN-u da osnuje dopisništvo u Havani. No Ted Turner davno je prestao biti vlasnik CNN-a koji je određivao uredničku filozofiju. Današnjim vlasnicima CNN-a očito nije ni na kraj pameti dati riječ nekomu tko ne zastupa njihove interese. CNN je danas dio gigantske korporacije i otkriti tko su krajnji vlasnici, ljudi s imenima i prezimenima, zamršenije je od kvantne fizike.

Oglasio se Putin, ima novu poruku za Zapad

Prva stepenica vlasništva je medijska korporacija Warner Bros. Najveći dioničari Warnera su investicijska tvrtka The Vanguard Group i jedan od najvećih investicijskih fondova na svijetu BlackRock. E, sad. Zanimljivo je kako je najznačajniji institucionalni dioničar BlackRocka – The Vanguard Group. Idemo dalje. Stepenicu više kad je riječ o tome tko je vlasnik CNN-a, tj. Warnera koji određuje njegovu politiku, korporacija je AT&T.

Teorije zavjera

Najveći institucionalni dioničari AT&T-a su, gle vraga, The Vanguard Group i BlackRock. Na ovoj stepenici potpisnik ovih redova odustao je od daljnjeg istraživanja po javno dostupnim podacima, što zbog osjećaja da se vrti u krugu u kojem dominiraju The Vanguard Group i BlackRock, a što da ne bude optužen kao kreator teorija zavjera. Ipak, jasno je kako je današnji CNN, za razliku od onoga koji je osnovao Ted Turner, glasnovornik zamršenog korporacijskog kapitala.

Razumljivo je stoga kako CNN, kao i drugi koji su pod istom korporacijskom kapom investicijskih mogula BlackRocka i The Vanguard Groupa, doživljava Roberta Kennedyja Jr-a stranim tijelom koje ugrožava postojeći korporacijski sustav od farmacije do naoružanja i medija. Posebno kad se uzme u obzir Kennedyjeva dugogodišnja pravnička karijera u sudskim procesima protiv korporacija. Sustav u kojem je obični američki građanin minorna pojava koju je snagom medija lako usmjeriti koje ime zaokružiti na glasačkom listiću na predsjedničkim izborima.

U trenutku kad je Kennedy Jr. objavio predsjedničku kandidaturu, korporacijski mediji CNN i drugi u početku su ga potpuno ignorirali. No kad je, zahvaljujući malim medijima poput The Hilla te podcastima i drugim internetskim medijima, njegova popularnost u odnosu na Bidena počela rasti, krenuli su korporativni mediji na njega svim uredničkim snagama. Od optužbi da je antivakaser, iako se Kennedy cijepio jednako kao i njegova djeca, koji je odgovoran za smrt tisuća ljudi koji su odbili cijepiti se, do toga da je antisemit, neonacist, pa sve do toga da širi opasne teorije zavjera. Posebno je neprihvatljiva Kennedyjeva izjava o spremnosti da pregovara s Rusijom o prekidu rata u Ukrajini s njegovom napomenom da to ni u kojem slučaju ne znači podršku Putinu. Pritom se poziva na primjer kubanske krize, kad je rat između velesila spriječen pregovorima.

U navodno širenje teorija zavjere uključeno je i njegovo dugogodišnje protivljenje službenoj verziji ubojstva njegova oca.

Robert Kennedy Jr., kad je riječ o prodemokratskim američkim medijima, trenutno je glavni neprijatelj američke demokracije. Trump je pao na drugo mjesto u medijima. Kennedy, naime, predstavlja veliku opasnost za reizbor predsjednika Bidena. No Kennedy nema šanse osvojiti stranačku predsjedničku nominaciju Demokratske stranke.

Zatrpani narudžbana

Stranačka stega ne funkciniora samo u Hrvatskoj nego i u SAD-u. Teoretski bi Kennedy mogao ići na izbore kao nezavisni, treći kandidat, što američki zakoni dopuštaju. Tako se Ross Perot 1992. kandidrao kao nezavisni kandidat uz Busha i Clintona te dobio više od 19 milijuna glasova. Analitičari CNN-a i drugih prodemokratskih medija smatraju da bi Robert Kennedy kao treći kandidat oduzeo glasove Bidenu, što bi ponovno dovelo Trumpa na vlast. Ugrožava li Kennedy zaista Bidena, vidjet ćemo u istraživanju javnosti Centra za političke studije sveučilišta Harvard, u čijim se posljednjim rezultatima krije odgovor na pitanje zašto su korporacijski mediji s takvom žestinom krenuli na Roberta Kennedyja Jr-a.

Pogledat ćemo prvo istraživanje iz siječnja ove godine prije nego što je Robert Kennedy Jr. objavio svoju kandidaturu, a zatim posljednje iz srpnja ove godine. U siječnju je 70 % ispitanika smatralo da SAD općenito ide u krivom smjeru, a 32 % smatralo je da je smjer dobar. Njih 71 % izjasnilo se kako su ekonomska kretanja negativna, 28 % kako su pozitivna. Za usporedbu, u veljači 2018., u vrijeme predsjednika Trumpa, 70 % ispitanika smatralo je da je američka ekomonija snažna, a u siječnju 2023. taj se postotak spustio na 37 %. Zanimljiv podatak s obzirom na to da je krajem 2022. i početkom 2023., pandemija koronavirusa završila, a američka vojna industrija bila zatrpana narudžbama zahvaljujući ratu u Ukrajini. Od protutenkovskih projektila Javelina do tenkova Abrams. Možda je uzrok što globalni poslovni uspjesi vojnoindustrijskih korporacija nemaju velik odraz na životni standard američkih birača.

Na pitanje o stanju osobnih financija u Trumpovoj 2018. 24 % ispitanika odgovorilo je kako se pogoršavaju, a u siječnju 2023. u Bidenovoj taj postotak je 54 %. U siječnju 2023. 42 %
odgovorilo je kako odobrava politiku predsjednika Bidena, 56 % kako ne odobrava. Na listi pozitivnih ličnosti u siječnju je Donald Trump s 45 %, a na šestom mjestu bio je predsjednik Biden s 40 %. Na listi negativnih Donald Trump je, pretpostavljam na čuđenje vanjskopolitičkih komentatora Jutarnjeg lista, bio na skromnom petom mjestu s 48 %. Ispred njega su bili na prvome mjestu Joe Biden s 54 %, a onda Nancy Pelosi s 53 %, te potpredsjednica
Kamala Harris i Hillary Clinton s 52 %.

Čvrsta ruka

U harvardskom istraživanju postoji zanimljiva kategorija – pozitivna institucija. Šteta što takve kategorije nema u hrvatskim istraživanjima koja se objavljuju. Ta je kategorija posebno
zanimljiva. Na prvome mjestu sa 78 % je američka vojska. Na drugome mjestu je Amazon sa 77 % glasova ispitanika. Na trećem mjestu je policija sa 67 % te na četvrtom mjestu Ukrajina s 57 %.
Autor ovih redova prilično se iznenadio vojskom kao institucijom u koju Amerikanci imaju najviše povjerenja. Naime, vojska je uobičajen pokazatelj populacije koja preferira politiku čvrste ruke koja se obično veže uz autoritarne države. Na listi omraženih institucija u siječnju ove godine na prvome mjestu bila je Rusija sa 71 %, druga Kina sa 66 %, a na trećem američki pokret Antifa s 50 %. Rusija i Kina vjerojatno bi bile na istim mjestima i u hrvatskim istraživanjima.

Antifa pak u Hrvatskoj nije jako razvijen pokret pa bi treće mjesto vjerojatno zauzela neka zemlja istočnije. U siječnju je 59 % ispitanika izrazilo sumnju u mentalnu sposobnost predsjednika Bidena da vodi SAD, a 65 % ih se izjasnilo kako je Biden prestar za funkciju predsjednika. U posljednjem istraživanju iz srpnja ove godine vidljive su promjene. Postotak ispitanika koji misle da SAD ide u krivom smjeru i dalje je visokih 61 %, dok je postotak onih koji misle da je ekonomija dobra ostao na 29 %. Situacija s osobnim financijama nešto je bolja pa je 47 % odgovorilo kako im je sve lošije. Podrška predsjedniku Bidenu ostala je u odnosu na siječanj ista, 55 % ispitanika ne odobrava njegovu politiku. A sad dolazi najveće iznenađenje istraživanja i vjerojatni uzrok medijskog napada na Roberta Kennedyja Jr-a. Na listi pozitivnih ličnosti na prvome mjestu Trumpa je zamijenio Robert Kennedy Jr. s 47 % glasova ispitanika. Na drugome mjestu je Donald Trump s 45 %, a na šestom mjestu predsjednik Joe Biden s 39 %. Na listi negativnih ličnosti na prvome mjestu je i dalje Joe Biden s 53 %, drugo mjesto drži Hillary Clinton s 52 %, treća je potpredsjednica Kamala Haris s 49 %, a tek na 17. mjestu na listi negativnih ličnosti s 26 % je Robert Kennedy Jr.

Oblikuju stvarnost

Amerikanci i u srpnju najviše vjeruju svojoj vojsci, policiji i Amazonu, a društvu najboljih pridružio se i Google. Ukrajina je na listi s obzirom na to da je i dalje prva vijest na CNN-u, ali je opet nema na listi ključnih problema Amerike u očima birača iako su Biden, Blinken i brojni članovi Kongresa izjavili kako se američka demokracija brani u Ukrajini. Stoga je pravo iznenađenje kako na listi institucija kojima se ne vjeruje Rusije više uopće nema. Na njoj je na prvome mjestu Kina sa 65 % glasova. Kineski pomak na prvo mjesto vjerojatno je rezultat afere s kineskim balonom iznad Amerike koji je po naredbi predsjednika Bidena oborio avion F-22 Raptor, krunski dragulj američke vojne avijacije, naprednim projektilom Aim-9X.

Potpisniku ovog teksta nameće se zaključak kako živimo u vremenu kad su moćne korporacije čiji mediji zapovijedima sjedi, lezi i fuj to! upravljaju i oblikuju stvarnost u kojoj živimo i kreiraju podjele u društvu, američkom i šire. Pojava Roberta Kennedyja u američkoj predsjedničkoj utrci i njezin rezultat, ako ništa drugo, odgovorit će na pitanje je li ovo doba kad je demokraciju zamijenila korporokracija.
I šećer na kraju. Autor ovih redaka ne može odoljeti a da ne istakne jednu zanimljivu činjenicu iz harvardskog istraživanja iz koje proizilazi kako smo mi, mali hrvatski narod, superiorni ne samo u nogometu u odnosu na tristo milijuna Amerikanaca nego i šire. Naime, na pitanje o povjerenju u NATO-savez čak 26 % američkih ispitanika odgovorilo je kako nema pojma što je to NATO. A, kod nas i vrapci na grani ne samo da znaju što je NATO nego se i ponose time kad u Irskoj traže posao.

Želim okončati ratove koji crpe našu državnu blagajnu

Doživotni sam demokrat. Ponosan sam na dugu povijest svoje obitelji u ovoj stranci. Zauzimam se za bezglasne i potlačene kad nitko drugi to ne čini. Želim okončati ratove koji crpe državnu blagajnu, čine naš svijet manje sigurnim, a našu radničku i srednju klasu manje dobrostojećom. Amerika je sada podijeljena kao nikad u povijesti. Obje strane kažu da su osnovni problem užasni ljudi s druge strane. Obje su strane u krivu. Problem je sama podjela. Američki duh iscrpljuje se u beskrajnim bitkama. Zato iscijelimo podjele. Kao predsjednik započet ću proces ukidanja imperija. Dovest ćemo trupe kući. Prestat ćemo gomilati neotplative dugove kako bismo vodili jedan rat za drugim. Vojska će se vratiti svojoj pravoj ulozi obrane naše zemlje. Okončat ćemo proxy ratove, kampanje bombardiranja, tajne operacije, državne udare, paravojske i sve ostalo što je postalo toliko normalno da većina ljudi ne zna da se događa. Ali to se događa, stalno crpi naše snage. Vrijeme je da se vratimo kući i obnovimo ovu zemlju – riječi su Roberta Kennedyja Jr-a.