Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL

SPREMA LI PLENKOVIĆ ČISTKU U DALMACIJI? On više ne računa na Antu Sanadera kao budućeg šefa Splitsko-dalmatinskog HDZ-a

Autor: Željko Primorac / 7dnevno

Malo tko je vjerovao kako će uštogljeni briselski činovnik, koji je pozvan na čelo HDZ-a 2016. nakon odlaska Tomislava Karamarka, ikada zavladati HDZ-om, a kamoli svim segmentima političkog života u državi. Prvi ozbiljniji susret Andreja Plenkovića s HDZ-om bio je poziv tadašnje predsjednice HDZ-a i predsjednice Vlade Jadranke Kosor da joj bude zamjenik na unutarstranačkim izborima. Kosor se na tim izborima baš i nije proslavila, a mnogi su vjerovali kako je to i politički kraj Andreja Plenkovića koji je, ipak, ostvario iznenađujući rezultat u utrci za zamjenika predsjednika stranke, premda je poražen. Ipak, Plenković je, zahvaljujući ranijem diplomatskom iskustvu i poznavanju briselskih prilika, nekako opstao pri vrhu, iako ne na samom vrhu. Naime, HDZ-u je kronično nedostajalo novih, neokaljanih mladih europskih lica. I baš tu je svoj prostor pronašao Andrej Plenković, koji je na prvim izborima za EU parlament 2013. bio na drugome mjestu, da bi godinu dana poslije, 2014., već bio nositelj koalicijske liste HDZ-a na redovitim izborima za EU parlament. Briselska svjetla reflektora pomogla su u njegovanju imidža progresivnog, umjerenog, a opet nacionalno osviještenog političara. Bio je to kapital s kojim je Andrej Plenković suvereno ušao u prijevremene parlamentarne izbore 2016. i, mimo svih očekivanja, ostvario pobjedu.

Stranac bez uporišta

Plenković je HDZ preuzeo kao stranac. Bez uporišnih, izbornih, točaka u samoj stranci. Mnogi su na njega gledali kao na stranca jer nije prošao klasični put od temeljnog ogranka preko općinskih i gradskih odbora do županijskih i konačno državne razine. Mnogi su u HDZ-u tada mrmljali u bradu kako je postao predsjednik stranke a da nikada nije ni plakat zalijepio. Bez uporišta, vlastite infrastrukture u moćnim županijskim organizacijama, prevladavalo je mišljenje kako će to biti tek prolazni predsjednik stranke pod kontrolom stranačkih moćnika.

Naime, Plenković je stranku preuzeo uz blagoslov moćnih regionalnih šefova stranke te uz presudni utjecaj svemoćnoga nekadašnjeg glavnog tajnika HDZ-a Milijana Vase Brkića, čija je mreža na terenu dopirala do svakog temeljnog ogranka. Prvi mjeseci Plenkovićeve vladavine, sastavljanje vlade, odabir suradnika te kadrovska politika potvrđivali su tezu kako je odabran “kontrolirani” predsjednik. No, dok je Plenković svjesno pustio da se takva priča širi u javnosti, igrajući na taštinu pojedinaca, s druge strane je pažljivo gradio vlastitu infrastrukturu. Plenkovićevo preuzimanje HDZ-a nije se dogodilo preko noći i nije djelo nikakvog veleumnog majstora političke igre. Andrej Plenković je HDZ preuzimao u etapama, korak po korak, a pritom je nekoliko puta mogao izgubiti sve. Međutim, nije, pobijedio je jer je prozreo samu bit funkcioniranja HDZ-a.

Maraton iscrpljivanja

Prvo je shvatio kako za HDZ-ovce nitko nije nezamjenjiv i ma koliko se danas kleli u pojedinog šefa, sutra su ga se spremni odreći kao da nikada nije postojao, samo ako novi ponudi bolju sinekuru i veći utjecaj u stranci. Drugo, shvatio je kako mu formalna opozicija u stranci nije nimalo monolitna, već je riječ o ljudima među kojima vlada dubok antagonizam još iz prijašnjih vremena. Bila je to previše dobra prilika da bi je iskusan i pomno pripreman taktičar poput Plenkovića propustio. Spremno ih je poveo na maraton iscrpljivanja i kako je koji zaostajao na stazi, tako ga se rješavao. S tim da su oni koji su poslije došli na red čak aplaudirali smaknuću onih koji su ranije padali. Treće, Plenković je s pozicije predsjednika Vlade imao mogućnost anuliranja pojedinih protivnika putem zadovoljavanja njihovih interesnih apetita. Tu mogućnost Plenković je masovno koristio kako bi ostvario prodor u moćne županijske organizacije koje mu nisu bile sklone.

Od početka je jasno kako Plenković ima neku svoju viziju HDZ-a koja nema baš previše dodirnih točaka s načinom upravljanja HDZ-om na koji je stranačka vrhuška navikla. Prvi znakovi da Plenković nema namjeru igrati po zadanim pravilima pojavili su se kada je odlučio mijenjati ministre. Većinu ministara u svojoj prvoj vladi Andrej Plenković je naslijedio iz vlade Tihomira Oreškovića, odnosno iz ere Tomislava Karamarka. Upućeni tvrde kako nije bio sretan s izborom mnogih od njih, ali je bio svjestan da nije trenutak za veće rezove i otvaranje novih sukoba unutar stranke. Čekao je da oni koji se ne uklapaju u njegovu viziju Vlade i HDZ-a pokleknu na prvoj većoj aferi, a onda ih se nemilosrdno rješavao. Pritom je, zahvaljujući odličnim vezama u medijima, stvarao atmosferu o neizbježnosti njihove smjene i velikom opterećenju za daljnji rad Vlade. Jedan po jedan otpadali su nekadašnji ministri, a nitko nije dizao previše prašine.




Strpljen-spašen

Smjenom pojedinih ministara koji su bili jaki stranački ljudi u svojim izbornim jedinicama, Plenković je svjesno mijenjao i ravnotežu unutar HDZ-a. Tako je smjenom Tolušića pacificirao veliki dio Slavonije. Drugi dio Slavonije pokorio je pukim strpljenjem. Naime, Plenković nije upao u zamku i nije izbacio vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu iz HDZ-a, već je strpljivo čekao da ovaj sam izađe iz stranke. Nakon Penavina prelaska u Domovinski pokret Miroslava Škore Plenković je mogao konstatirati kako većih otpora unutar Slavonije nema. Izborne liste mogao je sastavljati prema vlastitom nahođenju, bez straha od bočnih udara.

Uz Slavoniju, Dalmacija predstavlja glavnu izbornu utvrdu Hrvatske demokratske zajednice. Međutim, za razliku od Slavonije, gdje su Plenkovićeve škare krojile od Požege (župan Alojz Tomašević) preko Virovitice do Vukovara, u Dalmaciji je, kad je riječ o HDZ-u, vrijeme stalo još od vremena Ive Sanadera. Plenković ovdje nije ništa mijenjao, barem ne još. Iz krugova bliskih vrhu stranke doznajemo kako prave turbulencije unutar dalmatinskih organizacija stranke tek treba očekivati.




“Plenković je već jednom želio provesti promjene unutar Splitsko–dalmatinskog HDZ-a, ali je razvoj događaja u vezi s usvajanjem Istanbulske konvencije stvari potpuno okrenuo u drugom smjeru. On je upoznat sa svim problemima organizacije na terenu i u kadrovskom sustavu koji je godinama razvijao predsjednik SD HDZ-a Ante Sanader. Posljednje afere u kojima se našao Sanader vezane uz kupnju zemljišta na izlazu iz budućeg tunela Kozjak te za razvoj situacije u domu za starije i nemoćne u Splitu buduće su odluke učinile neminovnim. Sama činjenica da je Sanader u ovom trenutku politički tajnik stranke ništa ne znači, i drugi su u jednom trenutku djelovali nezamjenjivo, a u idućem padali brzinom slobodnog pada”, kaže nam naš izvor iz središnjice HDZ-a.

Iako je HDZ u Dalmaciji na proteklim parlamentarnim izborima ostvario zapažen rezultat, u središnjici su svjesni kako pravi problemi tek predstoje i kako će kulminirati na lokalnim izborima. Sanaderu zamjeraju zapuštenost organizacija, zatvaranje unutar uskog kruga ljudi koji nemaju nimalo dobar imidž u javnosti.

“Pa pogledajte tko mu je u Predsjedništvu županijske organizacije – Vinko Zulim i Ivan Škaričić, kamo s tim ljudima”, pita se naš izvor.

Idealna prilika

Andrej Plenković u ovom trenutku kontrolira apsolutno sve konce unutar HDZ-a, više ne mora balansirati kako bi zadovoljio razne struje unutar Predsjedništva stranke u kojem je njegova opcija praktički bila manjina. Pred HDZ-om su odgođeni izbori u općinskim, gradskim i županijskim organizacijama. Naime, zbog pandemije koronavirusa izbori su provedeni samo u najnižim stranačkim organizacijama – temeljnim ograncima. Krug blizak predsjedniku HDZ-a smatra da je ovo idealna prilika da se HDZ do kraja pročisti i usmjeri prema modernoj stranci europske provenijencije. Kontrola koju Plenković ima nad Vladom i stankom omogućuje mu da na terenu izdigne one koji mu odgovaraju, a ukloni one koji se ne uklapaju u njegovu viziju. Ono što je sada sigurno jest da Plenković ne računa na Antu Sanadera kao budućeg predsjednika Splitsko-dalmatinskog HDZ-a. Međutim, Sanader je iskusan političar koji nikada nije istrčao i povukao pogrešan potez. Naši izvor tvrdi da je i sam svjestan kako nema “blagoslov” za novu kandidaturu, ali će učiniti sve da svoje najbliže suradnike gurne u prvi plan. To se prije svega odnosi na klan Mihanović koji je zauzeo brojne županijske i gradske institucije, a sada je bacio oko i na najviše stranačke pozicije u Splitu i županiji. No, u središnjici su svjesni kako izbor jednog od Mihanovića (Ante i Vice) ne jamči nikakav napredak u razvoju stranke na ovom području, već se tek svodi na kontinuitet Sanaderove politike, a to im nikako nije cilj.

Prema našim informacijama, u stranci su pomno analizirali broj glasova koje stranka u Dalmaciji dobiva od izbora do izbora i svjesni su kako se događa drastičan pad. Također, pažljivo prate i razvoj i jačanje novih političkih opcija na ovom području. Sve to zvoni na alarm da se nešto hitno poduzme jer u HDZ-u nikako nisu spremni odustati od svoje najjače izborne utvrde.

PRVI DONOSIMO POPIS SVIH 16 MINISTARA PLENKOVIĆEVE VLADE: Evo tko će upravljati pojedinim resorima iduće četiri godine!

 

Autor:Željko Primorac / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.