Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

ŠOK! MESIĆ POPLJUVAO HRVATSKU ZA STRANI LIST! ‘Srbi su najveće žrtve rata u Hrvatskoj’: Intervju trese regiju!

Autor: Dnevno

raBivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić izjavio je da su Srbi najveće žrtve rata u Hrvatskoj, uključujući one koji su bili lojalni toj zemlji, radili svoj posao ili je branili. Rekao je to u razgovoru za Vesti.online.

Poručio je međuostalim kako bi se Hrvati i Srbi trebali ugledati na Francuze i Nijemce koji su unatoč brojnim ratovima i ogromnim žrtvama ostvarili normalan suživot u miru.

Govorio je međuostalim i dogovoru u Karađorđevu te početku rata u Jugoslaviji. U razgovoru za „Vesti“, Stjepan Mesić ocjenjuje da bi Europska unija što bržim prihvaćanjem novih članica sa Balkana ne samo završila „milenijski poduhvat“, već i spriječila buduće ratove i prekrajanja granica na svom kontinentu.

Istovremeno, bivši predsednik Hrvatske kaže da je mržnja i dalje najveći problem u regiji, a da se Srbi i Hrvati trebaju okrenuti budućnosti na isti način na koji su to učinili Francuzi i Nijemci.

Da li je odlazak Borisa Miloševića na proslavu „Oluje“ u Knin zaista prekretnica u hrvatsko-srpskim odnosima?

Ne bih rekao da je prekretnica, ali jest pozitivan korak koji vodi ka tome da više ne dijelimo žrtve, da iskazujemo pijetet prema svim nevinim žrtavama. Međutim, svi daljni koraci u obnavljanju i popravljanju odnosa dva naroda ovisit će isključivo od političke volje političkih elita kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji. Što budu bili bolji odnosi između Srbije i Hrvatske, to će biti i više razumijevanja i za srpske žrtve u Hrvatskoj. Zato treba pozdraviti svaki pokušaj koji ide u tom pravcu. Moramo shvatiti da su se svi ratovi u ljudskoj povijesti na kraju završavali mirom, pa tako i ovaj rat za nama na kraju treba završiti tako.

Gdje su danas Srbi u Hrvatskoj?




Srbi su najveća žrtva ovog posljednjeg rata, pa čak i oni koji su bili lojalni Hrvatskoj, radili svoj posao ili je branili. Stvorena je atmosfera da su najveći neprijatelji Hrvatske svi Srbi. Mislim da se takva atmosfera pomalo mijenja nabolje, a nadam se i da će ovaj korak koji je napravio Boris Milošević pomoći Hrvatima da shvate da niti su Srbi problem, niti opasnost za Hrvatsku. Ali, da bi se u tome uspjelo, Hrvatska se mora dodatno otvoriti i to prije svega prema Srbiji. Ona to treba napraviti bez zadnjih namjera, bez kalkulacija. Potrebno je shvatiti da smo na prostoru na kojem jesmo i da ne možemo mijenjati susjede, ali možemo napraviti nešto drugo. Možemo surađivati kao razumni ljudi i shvatiti da, ako su Francuzi i Nijemci poslije tri velika rata u samo 130 godina, poslije silnih žrtava i razaranja, poslije velike mržnje, sjeli i dogovorili se da stvaraju novu Europu koja neće zatvarati, već otvarati granice i gdje više neće biti alibija da se napadaju susjedi, već da štite svoje nacionalne manjine, onda to valjda mogu učiniti i Hrvati i Srbi. Danas je Francuzu potpuno nevažno s koje strane granice živi, kao i Nijemcu. Isto tako to treba  postati nevažno i jednom Srbinu, Hrvatu, Albancu ili Bošnjaku. Ovakva, ujedinjena Europa je milenijski poduhvat koji današnja generacija mora završiti kako bi Europa postala veliki igrač, svjetski igrač u ekonomskom smislu. U političkom smislu taj koncept isključuje bilo kakvu mogućnost da dođe do novog rata na ovom kontinentu. A rat ćemo isključiti kao opciju tako što će se omogućiti svakom narodu da se razvija u svom ukupnom kulturnom korpusu bez obzira na granice.

Umjetno stvorena mržnja

Važite za jednog od najvećih protivnika revizionizma u Hrvatskoj. Čini se da se tu stvari ipak ne mijenjaju nabolje. Poslije „Oluje“ su opet zabilježeni incidenti u kojima su napadani Srbi. Pritom, te incidente rade mladi koji nisu čak ni rođeni u vrijeme rata?




To je samo dokaz da nema dovoljno političke volje, ali i dokaz da školstvo nije na visini zadatka. Umjesto da pomaže da nove generacije europski razmišljaju, školstvo se uklapa u te nacionalne torove koji svima donose samo štetu. Ispričat ću  vam jedan slučaj, dok sam još bio predsjednik Hrvatske. Došla mi je delegacija međunarodne fondacije sa sjajnim predlogom da u Vukovaru otvore vrtić. Oni bi financirali izgradnju, plaćali zaposlene, a imali su samo jedan uvjet: da u taj vrtić idu sva djeca, bez obzira na nacionalnost, i da se program odvija isključivo na engleskom jeziku. Odmah mi se ta ideja dopala i upitah zašto o tome nisu razgovarali sa gradonačelnikom Vukovara, a tada je bio Vladimir Štengel. Kažu mi da su bili i da nije prihvatio prijedlog. Pozovem ga i on mi potvrdi da se takvo nešto u Vukovaru ne može izvesti i da je i on protiv toga. Vidite li dokle je to otišlo kada se ni djeci ne dozvoljava da se druže, da pjevaju iste pjesmice. Kasnije sam pročitao da je u Vukovaru otvorena srednja škola koja je prazna zato što se ne mogu dogovoriti po kojem sistemu će funkcionirati. Poslije Drugog svjetskog rata, nitko nije pitao da li si Srbin, Hrvat ili Mađar.

Takvi podaci ne ulivaju nadu da će se hrvatsko-srpski odnosi popraviti u skorije vreme?

To je zato što se na umjetni način održava mržnja. Ta mržnja dolazi do izražaja i u hrvatskom Saboru i to su onda pozivi drugima da joj se priključe kako bi se održavala. Ne znam kako je sada situacija u srpskom parlamentu, ali mržnja je uvijek rezultat rata. Ali, kada ratovi prestanu treba raditi na razvijanju suradnje među ljudima, posebno među ekonomijama. I Srbija i Hrvatska imaju kompatibilnu privredu. Možemo zajedno napraviti puno toga ako dobro surađujemo. Ali, da bismo u tome uspjeli potrebna je politička volja. U tome je cijela stvar.

Autor:Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.