‘SOCIJALNI RADNICI NISU KRIVI’! Doktorica obiteljskog prava otkriva: ‘Evo tko je pravi krivac za smrt djevojčice!’

Krajem veljače 2019. rastrrojeni 54-godišnji otac na Pagu je bacio četvero svoje djece s prvog kata kuće. Djeca su zahvaljujući hitnoj medicinskoj intervenciji preživjela, a nakon slučaja koji se šokirao Hrvatsku tražila se ne samo ostavka ministrice Nade Murganić, nego i reforma sustava socijalne skrbi.

Kako je obitelj je bila pod nadzorom zadarskog Centra za socijalnu skrb odgovornost se tražila i unutar sustava, daleko ispod ministarske razine, što su i dvije Murganićke inspekcije i potvrdile.

Na koncu je odgovornost snosila tek ravnateljica zadarskog centra za socijalnu skrb koja je izgubila fotelju. Tražile su se i reforme, a Murganić je izvukla asa iz  rukava: protokol postupanja institucija u slučajevima nasilja koje je nazvala “akcijskim planom”.

Isti scenarij s Aladrovićem

S gotovo identičnim scenarijem suočio se i ministar Josip Aladrović. Dobro, za razliku od Murganić od njega ne traže ostavku, no sve drugo je ‘već viđeno’. Inspekcija ide na teren, smijenjuje se ravnatelj područnog centra za socijalnu skrb, a zaziva se akcijski plan koji podržava i ministar.

No, primjeru onoga što je uslijedilo nakon Paga pokazalo se kako se sve nakon nekog vremena zaboravi i splasne. I stoga, kad dr. Branka Rešetar, jedan od ponajvećih autoriteta na području obiteljskog prava i socijalnog rada, kaže da je “država kriva za smrt curice” (“ne država u mandatu jedne vlade, već u kontinuitetu”, pojašnjava), jasno je gdje treba tražiti odgovornost.

Socijalni radnici nisu krivi

Rešetar je još dodala da socijalne radnike ne treba kriviti jer ne mogu biti na “stotinu mjesta istovremeno”, a još je dodala kako ” većina njih radi svoj posao stručno i koliko mogu s obzirom na to da ih nema dovoljno za kvalitetan rad”.

I tu se možemo vratiti dvije godine unatrag pa podsjetiti da je ministrica Vesna Bedeković – ona je naslijedila Murganić, a prethodila Aladroviću – najavila zapošljavanje novih socijalnih radnika – upravo zato jer je nedopustivo da jedan radi pokriva 300 obitelji.

Najavljivalo se to na sva zvona do veljače 2020. godine da bi onda krenula pandemija, a s njom je većina obećanja zaboravljeno, pa tako i ovo i ponovno smo došli u situaciju s početka priče.

Nakon tragedije dođe do smjene na nižoj razini i uslijedi akcijski plan. A jedan socijalni radnik ostane na 300 obitelji.