Slavonac vidio priču o mladom Slavoncu kojem se Hrvatska ‘zgadila’ pa mu podijelio lekciju

Nakon što je pročitao priču mladog Slavonca, rođenog 90-ih godina, koji je poručio kako mu se “život u Hrvatskoj potpuno zgadio”, javio nam se drugi, nešto stariji, Slavonac.

Taj je u poduljem pismu poslao odgovor svom mlađem zemljaku, a njega su posebno zasmetale tvrdnje o “dedama i babama” koje je mlađi naveo kao jedne od krivaca zbog kojih razmišlja o odlasku u inozemstvo. Istini za volju, naveo je on još i niske plaće, nemogućnost napredovanja ako nisi HDZ/SDP, nedostatak sadržaja za mlade te nadobudne kretene i proste seljačine kao razloge da spakuje kofere.

“To što je ovaj gradić natrpan nekim babama, dedama i mladim idiotima kojima je glavna svrha života znati sve što netko drugi radi u svome životu. Ne mogu više u Konzum kupiti salamu bez da netko komentira moj ukus, odjeću, obitelj ili posao. Pa jel’ vam toliko život dosadan? Ja nikad ne pitam, prosto mi se je*e za tuđe živote i što di, kako kupuje u kojoj odjeći i u kojem autu”, napisao je među ostalim, mladi Slavonac. (Cijelu objavu pročitajte ovdje)

‘Moja supruga i ja smo jedni od tih deda i baba’

Stariji Slavonac mu je u pismu ispričao priču o svojoj djeci koja žive u inozemstvu, a koja bi trebala zorno posvjedočiti kao ni vani nije sve divno i krasno. Naprotiv…

“Čitam danas ovog dečka iz Slavonije kojem se sve zgadilo, a posebno ‘dede i babe’. Koliko nezadovoljstva u njegovom pismu… Strašno i normalno, svi su mu krivi (krkani i seljačine), samo eto, on je tu jadan i bijedan te ne zna što će. Moja supruga i ja smo, eto, jedni od tih ‘deda i baba’ o kojima on priča, izravno pogođeni izazvanim valom odlazaka van RH u obećane zemlje EU gdje teče med i mlijeko.

Hrvatu pukao film i pakira kofere za van: ‘Kad dođeš u trenirci, seljačine te gledaju kao zadnje smeće’

Naša djeca su otišla u famoznu Njemačku, sin i snaha su živjeli s nama na katu obiteljske kuće u svom trosobnom stanu. Oboje su radili, a mi smo čuvali djecu, tj. bili baka servis, skuhano, oprano, mi gledali svoja posla. No nešto nije bilo dobro…i eto odoše.

Kći otišla jednu godinu prije, ona i dečko. Sad su muž i žena i imaju dvoje male djece.

‘Kad sve zbroje na kraju mjeseca – nula bodova’

I eto tamo daleko, u obećanoj zemlji Njemačkoj im je baš onako kako su htjeli, pa da pojasnim malo na primjeru života sina i snahe u Njemačkoj: sin i snaha rade od jutra do sutra, a prvo što su napravili kad su se smjestili je da su kupili auto na kredit. Morali su jer rade 15 kilometara od stana.

Tu u RH su zajedno imali oko dvije tisuće eura neto dohodak, dva auta. Tamo u obećanoj zemlji zajedno oko četiri tisuće eura neto i opet dva auta.

No kad sve zbroje na kraju mjeseca nula bodova, ne ostane ništa, ama baš ništa. Stanarina 1.100 eura, režije, telefoni, internet 700 eura, krediti za auto 400, osiguranje 150, gorivo 450 eura. Da ne brojim oni dok su namještali stan – o’šlo 15.000 eura koje sad moraš vraćati.

Znači, četveročlana obitelj mora useliti u stan minimalno 80 kvadrata. Ostalo ode na život svakodnevni i hranu…i to je to. Društveni život nula bodova. U 6 sati popodne do jutra nema nikoga vani, nikoga, ni psa, toliko je dobro.

‘Mama i tata, pošaljite kobaje, šunke, slanine…’

Useljenička politika je napravila svoje, ti kao stranac u Njemačkoj osjećaš se još ‘stranije’ jer etničke skupine se međusobno druže, nikog ne trebaju osim njemačke socijalne pomoći koju ti puniš, sveprisutni su. Tvoje dijete ne ide u vrtić jer eto, oni imaju prednost.

Foto: Neja Markicevic / CROPIX/Ilustracija

Hrana, tamo, eto kao hrana ništa ne valja. Ništa, svega ima ali sve bljak. Mama i tata, pošaljite kobaje, šunke, slanine, ovdje toga nema, nema keksa Domaćice, Jadra, kava je užas živi, šaljite…. Mama,tata, baba, deda šalji…šalji.

A onda nakon nekog vremena: ‘E, jel moš doć na par dana pričuvat djecu?’

I tako krenusmo mi na put u Njemačku da budemo baka servis. Da skratim, u ovih 8 godina, 15 puta smo bili. Sad smo u zadnje dvije godine po pola godine dolje, pola tu u ‘gadnoj i ružnoj’, a meni tako lijepoj domovini. Nitko nam ne plaća put, osim nas samih, nitko ni ne pita za to. Mi u mirovini, imamo koliko hoćeš.

‘Neće biti seljačina i krkana, baba i deda, bit će useljenih migranata ko u priči’

Eto, dragi moj ‘lega’, želim ti dobar život u Njemačkoj ili bilo kojoj zemlji EU s plaćom od 2.500 eura neto (još ti uzmu porez za samce) te kad platiš stan (600 do 800 eura za samce) režije, autić i sve ostalo, ostat će ti jako, jako puno.

No, eto, neće biti seljačina i krkana, baba i deda, bit će useljenih migranata k’o u priči, kao da si u Siriji ili na Arapskom poluotoku (bez da ikog vrijeđam). Jedva čekaju da te zagrle. Pa sretno ti bilo lega, kao i svim ostalim ‘legama i legicama’ kojima je tu u Slavoniji i u Hrvatskoj ‘nedobro’.

PS. Ovo nije propaganda za ‘ostanimo ovdje’ , ovo je surova istina, od riječi do riječi.

PSS. Sretan sam da nisu u Irskoj, ili možda nisam”, napisao je Slavonac.