‘SKONČAO JE S DVA METKA U LEĐA I DVA U GLAVU!’ Proputovao je svijet prodajući svoje dizajne opasnim režimima: Zaboravljeni genijalac ‘oživljen’ je u Ukrajini

Kao što je rat u Ukrajini označio povratak industrijskog rata i konvencionalnog ratovanja velikih vojski, tako su iskustva masovne uporabe topništva obiju strana pokrenula novu etapu u razvoju topničkog oružja, i to u dva smjera – povećanju kalibra cijevnog topničkog oružja i povećanju dometa topničkih oružja. Novom utrkom u razvoju topničkog oružja u skladu s iskustvima topničkog ratovanja u Ukrajini na scenu se praktički vraća već zaboravljeno djelo kanadskog topničkog genija Geralda Bulla i njegovi supertopovi. Sjena njegovih supertopova u sklopu američko-kanadskog projekta razvijanih za ispaljivanje satelita u svemir ili onih znanih kao nikad dovršeni “Baby Babylon” i “Big Babylon”, kalibra čak 1000 milimetara, kreiranih i izgrađivanih za Sadama Huseina, nadvija se ponovno nad novim trendom razvoja topničkog oružja.

Iskustva masovne upotrebe topništva u ratu u Ukrajini pokrenula su dinamiku razvoja novih sredstava topničkog ratovanja. Kina je tako nedavno na službenoj internoj informacijskoj mreži za ugovaranje projektiranja i proizvodnje oružja i opreme za svoju vojsku raspisala poziv za razvoj i testiranje topništva kalibra 203 milimetra. To znatno premašuje sadašnje kalibre cijevnog topništva u naoružanju kineske vojske koji dosežu do 155 milimetara, što indicira napore da se kineska vojska naoruža topništvom puno većeg dometa i vatrene moći.

Većina vojski u prvoj polovici 20. stoljeća raspolagala je topovima i haubicama od 203 milimetra, no većina ih je potpuno izbacila iz upotrebe u korist cijevnih oružja od 155 milimetara. Danas su i jedini topovi u širokoj upotrebi kalibra 203 milimetra ruski 2S7Pion/2S7M Malka koji su se proizvodili između 1975. i 1990. godine, kao i stara američka samohodna haubica M110 koju su koristile američke vojne snage od 1963. do 1990-ih godina, nakon čega ostaju u službi nekoliko drugih država do današnjih dana.

Topnički dvoboji

Kina se već ranije okušala s topništvom od 203 milimetra tijekom kasnih 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je kineski proizvođač oružja Norinco angažirao kanadskog inženjera Geralda Bulla kojeg se smatra jednim od najvećih inovatora topništva u povijesti. Bull, čiji su se projekti razvijali u rasponu od topova osmišljenih da dosegnu svemir do iračkog projekta “supertopova Babylon”, proputovao je svijet prodajući svoje dizajne širokom krugu nepoželjnih i sankcioniranih režima, nerijetko uz tiho odobrenje američke vlade. Između ostalih, Bull je radio i za Kineze. Oni su ga prvotno angažirali na razvijanju topa kalibra 155 milimetara koji bi mogao parirati sovjetskom topništvu na spornim graničnim područjima, gdje su se nerijetko odvijali topnički dvoboji u kojima su Kinezi izvlačili deblji kraj. Kina je dotad raspolagala varijantama što licencno proizvedenog, što jednostavno prekopiranog ruskog topničkog oružja do kalibra 152 milimetra. Uz pomoć Geralda Bulla razvijena je kineska haubica PLL-01 poznata i kao WAC-021, kalibra 155 milimetara, koja je i danas u operativnoj uporabi kineske vojske. Bull i kineski Norinco nastavili su razvijati topnički sustav W-90, kalibra 203 milimetra, koji je bio potpuna kopija američke haubice M110 u istom kalibru, no projekt nikad nije napredovao dalje od faze prototipa, za što je nekoliko mogućih razloga, od tehnoloških problema proizvodnje odgovarajućeg čelika preko cijene proizvodnje i nemogućnosti većeg izvoza nakon zaustavljanja iračko-iranskog rata do Bullove nasilne smrti 1990. godine.

Kinesko obnovljeno zanimanje za topništvo većeg kalibra izravno je proizišlo iz iskustava rata u Ukrajini, gdje su obje strane koristile teško topništvo, uključujući i cijevna oružja 2S7M Malka kalibra 203 milimetra za stvaranje breše u neprijateljskom rasporedu, za vlastito napredovanje ili zaustavljanje neprijateljskih prodora. O kakvom je oružju riječ, govori činjenica da krater izazvan eksplozijom njegove granate može doseći i do pet metara u dubinu tla ili sravniti zgradu jednim jedinim hicem.

Razvoj novog metka

Iako je malo vjerojatno da bi topništvo igralo središnju ulogu u mogućem sukobu s Tajvanom, kineski stratezi ozbiljno shvaćaju iskustva iz rata u Ukrajini i ne žele propustiti utrku koja se već nazire za razvoj moćnijih i dalekometnijih topova koji služe uništavanju većih koncentracija neprijateljskih snaga, čišćenju terena u većem opsegu, vršenju udara na strateške mete ili pak uništavanju urbanih središta otpora i u konačnici teroriziranju neprijateljskog stanovništva, što ruske snage u Ukrajini obilato čine. Topnički sustavi većeg kalibra pružaju mogućnost ispaljivanja više eksploziva i čelika na veće udaljenosti, poboljšavaju sposobnost prodiranja topovskih zrna u fortifikacije i uništavanje utvrđenih ciljeva duboko u neprijateljskoj pozadini.

Nimalo slučajno, krajem ožujka je objavljeno da i američka vojska također na temelju iskustava iz rata u Ukrajini razvija nova topnička oružja koja bi omogućila veći domet u kalibru 155 milimetara. Prema raspoloživim izvještajima, prva testiranja nove granate od 155 milimetara tvrtke BAE Systems obavljena su na raketnom poligonu White Sands u Novom Meksiku, a tom prigodom pogođen je cilj na udaljenosti od čak 109 kilometara. Testiranje je izvršeno u prosincu 2022. godine, a razvoj novog metka od 155 milimetara čija su prva ispitivanja bila uspješna se nastavlja. Za usporedbu, standardna granata američke vojske od 155 milimetara ima domet od 25 kilometara, a sofisticirani metak Excalibur od 155 milimetara GPS vođenja koji je dizajnirao također BAE System zajedno sa Boforsom ima domet od oko 40 kilometara.
Novim topničkim metkom velikog dometa koji razvija BAE System američka bi vojska mogla gađati mete na velikim udaljenostima koje bi morale biti uništene korištenjem mnogo skupljih raketnih projektila. BAE System nije naveo pojedinačnu cijenu novoga metka, no Jim Miller, potpredsjednik tvrtke za razvoj poslovanja za sustave borbenih misija, izjavio je da bi cijena pojedinačnog metka mogla iznositi manje od 85 tisuća dolara. Za usporedbu, raketni projektil višecijevnog raketnog sustava MLRS američke vojske s dometom od oko 70 kilometara prema proračunskoj vrijednosti za 2023. godinu ima cijenu od 168 tisuća dolara po komadu.

Ključna uloga

Korištenje topničkih granata kao alternative mnogo skupljim raketnim projektilima nije novost, ali ih je razvoj topničkog oružja proteklog desetljeća zbog karaktera ratova koji su se vodili, uglavnom protiv tehnološki i brojčano slabijih protivnika i raznih paravojski u sklopu ratova protiv terora, u velikoj mjeri zanemario. Iskustvo rata u Ukrajini, gdje topništvo igra ključnu ulogu, promijenilo je tu paradigmu i vratilo na scenu ideje o stvaranju topničkih superoružja velikog kalibra i velikog dometa, a time i duh Geralda Bulla, suvremenog gurua teškog topništva.

Bull je svoju karijeru počeo graditi 1961. godine kada je radio na projektu američke i kanadske vlade High-Altitude Research Project (HARP). Jedan od ciljeva programa bilo je i osiguranje jeftinijeg lansiranja satelita u orbitu iz oruđa koje se može više puta koristiti i koje bi bilo isplativije od skupih raketnih sustava. No projekt je prekinut 1967. godine uglavnom zbog troškova sukoba u Vijetnamu prije nego što je bilo koji objekt lansiran u Zemljinu orbitu. Bull se, međutim, i dalje zanosio idejom smanjivanja troškova svemirskih lansiranja, no nije nailazio na interes države i privatnih financijera.

No zato je svoje znanje stavio na raspolaganje za novac stranim vladama, od kojih su mnoge bile pod sankcijama, kao što je Južna Afrika. Za tu državu Bull je tijekom 1977. i 1978. godine ilegalno pribavio 30 tisuća komada topničkog streljiva 155 milimetara, topničke cijevi i planove za kanadske haubice GC-45 na temelju kojih je južnoafrička industrija uz njegovu pomoć razvila i proizvela svoju haubicu G-5. S tim je oružjem mogla parirati kineskim intervencijskim trupama u Angoli koje su masivno koristile i dan-danas razorne sovjetske višecijevne raketne bacače BM-21. Tehnologija iskorištena za proizvodnju južnoafričke haubice G-5 najvjerojatnije je uz Bullovu pomoć transferirana i u Izrael, koji je na tom temelju razvio svoje haubice tvrtke Soltan. Bull je potom u SAD-u uhićen zbog svojih aktivnosti iako je iza njih prešutno stajala i američka vlada te je osuđen i neko je vrijeme proveo u zatvoru. Nakon puštanja iz zatvora napustio je SAD i u Bruxellesu osnovao vlastitu tvrtku preko koje je nastavio svoju djelatnost razvoja topničke tehnologije za strane vlade.

Dva metka u glavu

Nakon angažmana u Kini, gdje je pomogao razvoju njihova topa od 155 milimetara, angažirala ga je iračka vlada kada je ministar obrane bio Sadam Husein. Iračanima je pomogao razviti haubicu od 155 milimetara Al-Majnoonan koja je bila usavršena verzija haubice G-5 i koja je Iračanima pomogla da uspostave paritet prema opasnom i učinkovitom iranskom topništvu za vrijeme iranskog-iračkoga rata. Započeo je i razvoj haubice 210 milimetara Al-Fao, dometa oko 60 kilometara, također za iračku vojsku, a potom se na zahtjev iračke vlade posvetio razvoju supertopova Babylon.

Karijera topničkog genija, a s njom i razvoja supertopova, okončana je 22. ožujka 1990. godine s tri metka u leđa i dva metka u glavu koje je dobio dok je otključavao ulazna vrata svoga stana u Bruxellesu. Ubojica nikada nije otkriven. Mjesecima prije nekoliko je puta provaljeno u Bullov stan, najvjerojatnije kao upozorenje. Kada je policija stigla na mjesto događaja, ključ ulaznih vrata stana bio je u bravi, u stan nitko nije ulazio, a uz tijelo Geralda Bulla nalazila se na tlu aktovka u kojoj je bilo 20 tisuća američkih dolara u gotovini. Do danas se nagađa koja je obavještajna služba i za čiji račun odradila Bullovo ubojstvo. S njegovim odlaskom zaboravljeni su i supertopovi, a interes za njih ponovno su pobudile borbe na ukrajinskom ratištu.