Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Sjećate li se što je Milanović napravio čim je došao na vlast? To je otvorilo put desnici

Autor: Tomislav Fumić/7dnevno

Počelo je u Italiji, slijedilo u Finskoj i Grčkoj, a sada je možda na redu Španjolska. Europa se okreće udesno, u to nema sumnje. Pitanje je što slijedi i u Njemačkoj, jer se tradicionalno desne stranke udružuju s ekstremno desnim strankama ili desnijim od desnih da bi došle na vlast. To je jednostavno realnost. Pritom je europska ljevica dezorijentirana, bez pravog programa, bez vizije i u mnogočemu se uopće ne razlikuje od desnog centra.

Po nekim stvarima je i konzervativnija od tradicionalne desnice, koja je na vrijeme shvatila da se treba mijenjati. A ljevica niti ima koncept niti ima snagu za zaokrete. U Hrvatskoj je ista situacija, možda još dramatičnije izražena nego u drugim europskim zemljama. Od Ivice Račana ljevica nije imala pravog lidera, ako se Zoran Milanović ne računa. A ne računa se jer nije bio istinski lijevi političar, već spreman na koketiranja s desnicom, što se pokazalo dobrim za njegovu osobnu karijeru kao političara, ali lošim za SDP.

Urušavanje ljevice zapravo je počelo njegovim dolaskom na vlast, kada je vodio SDP bez prave vizije i bio je, bez sumnje, jedan od grobara te stranke. Na Davora Bernardića i posebno Peđu Grbina ne treba trošiti ni vrijeme ni riječi jer oni nikad nisu bili istinski lideri. Doveli su ljevicu tu gdje je sada, zbunjenu, razočaranu, bez perspektive. Sličan trend, ako je za utjehu, može se vidjeti i u drugim europskim državama. I socijaldemokrati njemačkog kancelara Olafa Scholza muku muče da izađu na kraj s Alternativom za Njemačku, koja inspiraciju traži i u crnoj prošlosti Nijemaca, onoj nacističkoj.

Foto: Tomislav Kristo / CROPIX

Učvršćivanje vlasti

Slično je i u Italiji, gdje je i počeo trend tvrde desnice koji je doveo na vlast premijerku Giorgiu Meloni. Po klasičnom receptu desna talijanska vlada poduzela je korake da učvrsti vlast, “osvojila” RAI, postavila svoje ljude na istaknuta mjesta u zemlji, a sve se češće čuju tonovi iz vremena fašizma, kada se svojatao teritorij drugih zemalja, u ovom slučaju Istre i dijela Dalmacije.
“Došlo je do konvergencije desnog centra i krajnje desnice tijekom proteklih desetak godina”, smatra Hans Kundnani, politički analitičar koji prati trendove u Europi.

Tvrdi da to može dovesti do velikih promjena i ostaviti duboke posljedice na Europsku uniju. Koje će se vidjeti već na ovim europskim izborima, kada se očekuje trijumf krajnje desnih stranaka i pojedinaca. U tijelima EU-a već se to osjeća, otkako je za stol došao Petteri Orpo, novi finski premijer, koji vodi Nacionalnu koalicijsku stranku.

Uspio je smijeniti Sannu Marin, miljenicu Europe u jednom trenutku, mladu političarku koja je uspjela privući pozornost izvan Finske. Ali nije izdržala na čelu peterostranačke koalicijske vlade i tako je najdesnija vlada u Finskoj promijenila stanje u zemlji naviknutoj na liberalne poglede.


Na fotografiji: Andrej Plenkovic, Donald Tusk.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Desni centar

I u Grčkoj je pobjedu uzeo Kyriakos Mitsotakis, čelnik desnog centra, koji ima ugled u europskoj politici, a smatraju da je iskoristio “efekt Meloni”. Jednostavno je biračima ponudio mješavinu konzervativizma i tradicionalizma, dozu populizma i viziju moderne Grčke koja je privukla i one koji nisu skloni desnici. U tom je desnom društvu i Švedska, gdje se okuplja desni centar i krajnje desničarska stranka Švedski demokrati, a u Finskoj jača populistička Finska stranka.




Ni u Poljskoj se desnica ne može zaustaviti, bez obzira na to što je Donald Tusk preuzeo osjetljiv posao da neutralizira efekte dugogodišnje vlasti Zakona i pravde. Ankete prije europskih izbora pokazuju da će upravo ta stranka pobijediti pa će to biti i signal mogućih promjena u zemlji. Slovačka je s Robertom Ficom već krenula u drastične promjene, a neizvjesno je i u Irskoj i Litvi. “Populisti su u usponu već nekoliko desetljeća. Naravno, istaknutost stranaka i pokreta koji spadaju u ovu kategoriju varira tijekom vremena. Neočekivani izborni uspjesi ponekad su praćeni iznenadnim i nepredvidljivim neuspjesima zbog kojih se takvi pomaci odmah čine pukim grozničavim ispadima.

Istina je da se suvremeni populizam ukorijenio u većini europskih društava, rušeći stranačke sustave i mijenjajući temelje naših demokracija”, smatra Marc Lazar, koji proučava odnose lijevih i desnih pokreta i stranaka. “Populizam je politički fenomen koji poprima oblik pokreta i vođa koji proglašavaju veliki raskol između navodno ujedinjenog, dobrog i čestitog naroda i homogene, perverzne elite koja trajno spletkari protiv prvih. Posljedično, populisti zastupaju bezgranični suverenitet naroda, koji se mora izraziti kroz neograničene referendume i intrinzičnu superiornost izravne demokracije nad onim što smatraju zastarjelim oblicima liberalne i reprezentativne demokracije.”

Foto: Bozidar Vukicevic / CROPIX

Zastarjeli oblici

U svojoj analizi Lazar ide dalje i tvrdi da desničarski populisti imaju mnogo toga zajedničkog. Odbacuju sve vladajuće elite i druge političke stranke, koje optužuju za otmicu demokracije. Nepovjerljivi prema globalizaciji u različitim stupnjevima, ističu potrebu za snažnim nacionalnim suverenitetom iznad svega i nacionalne interese. Njihova ideja nacije temelji se na etnicitetu i identitetu, čime odbijaju strance i useljenike. “Ne ustručavaju se napuhati brojke o prisutnosti ovih skupina na svome tlu, pa čak ni uzbuniti o navodnoj ‘velikoj zamjeni’.




Gotovo svi osuđuju islam kao prijetnju cjelokupnom kulturnom nasljeđu svoje zemlje, koje preoblikuju prema vlastitoj slici. Obećavaju da će biti odlučni branitelji protiv ‘multikulturalizma’ kojeg se gnušaju. Konačno, oni se predstavljaju kao najbolji mogući jamac sigurnosti i autoriteta pred delinkvencijom, kriminalom i prijetnjom propadanja.” S druge strane, ljevičari nemaju odgovore na pitanja koja zaokupljaju većinu europskih građana. Nude fraze, mire se s postupcima koji su često i protivni stavu većine, bez obzira na političku obojenost. Zaokupljeni su temama homoseksualne zajednice, što, iskreno, ne zanima baš previše ljudi i što nije prvorazredno pitanje za budućnost Europe.

Europska ljevica dugo je u krizi, primjerice u Francuskoj je prije dvije godine socijalistički kandidat na predsjedničkim izborima dobio samo 2 posto glasova, što je bio i najlošiji rezultat u povijesti stranke. Ako je prije ljevica osvajala oko 40 posto glasova širom Europe, to je sada spalo na skromnih 20 posto. Mainsteream stranke ljevice propadaju, životare na starim floskulama, a sve je manje i mladih koji ih podržavaju. Razloga je mnogo, a u analizi The Guardiana piše: “Jedna je od pogrešnih tvrdnji da je ljevica nepopularna zbog toga što nije orijentirana na radničku klasu. Ovo pogrešno tumačenje ima korijene u zastarjelim predodžbama o socijalnom sastavu biračkog tijela progresivnih stranaka.”

Nekontrolirano bogaćenje

“Istina, socioekonomska struktura u zapadnoj Europi danas je vrlo različita od one koja je podupirala zlatno doba socijaldemokracije u poslijeratnim godinama 20. stoljeća. Tradicionalno lijevo biračko tijelo – industrijski radnici – postali su manjina u većini zapadnoeuropskih demokracija. Međutim, pad industrijske radne snage ne označava propast progresivne politike iz dva razloga. Radnička klasa se promijenila: radnici u uslužnom sektoru, posebice u uslugama skrbi, osobnim i rekreacijskim uslugama, danas su u najnepovoljnijem položaju.

Razlikuju se od industrijske radničke klase po tome što su uglavnom žene i imigranti. Drugo, birači iz obrazovane srednje klase, često zaposleni u uslugama ili javnom sektoru, postali su najveće i najvjernije biračko tijelo ljevice, bilo da je riječ o socijaldemokratskim, socijalističkim, zelenim ili lijevo-libertarijanskim strankama.” Grabežljivi kapitalizam odnosi pobjedu nad ljevicom. Sve važne institucije, uostalom, pod utjecajem su desnice koja do posljednje kapi krvi brani sustav koji je izgrađen na načelu nekontroliranog bogaćenja. To je jednostavno realnost pa ljevici preostaje da galami da je sve to nepravedno, ali od toga nema koristi. Tako je i nikako drukčije. Dok je do jučer ljevica imala snažno uporište u intelektualcima, kritičnima i borbenima, to više nije tako. I intelektualci su se pomirili s time da je ljevica sve nemoćnija da provede promjene u društvima pa su, silom prilika, stali uz konzervativne stranke ili ih barem ne napadaju.

“U zapadnoj Europi politička se ljevica jednoobrazno i kontinuirano povezivala s progresivnim politikama ne samo u gospodarskoj domeni nego i u neekonomskim pitanjima kao što su okoliš, prava žena i prava manjina – etničkih i spolnih. Pomalo paradoksalno, uspjeh ljevice ubrzao je njezinu propast na dijalektički način. Prvo, emancipacija radničke klase – prije svega proširenje pristupa visokom obrazovanju – promijenila je radničku klasu i njezinu ovisnost o lijevim supkulturama i organizacijama. Drugo, ljevičarsko omogućavanje potrage za pravima omogućilo je mlađim generacijama da traže osobno oslobađanje od tradicionalnih hijerarhija, uključujući i one ljevice”, smatra znanstvenik Jan Rovny.

Milanović raspisao izbore za Europski parlament: Zna se datum

Nezaustavljivi pohod

Sve prognoze ukazuju na to da će na europskim izborima biti zabilježen veliki pomak udesno u mnogim zemljama, pri čemu će populističke i često radikalne desničarske stranke dobiti glasove i mjesta širom EU-a, a stranke lijevog centra i zelene izgubit će glasove i mjesta. Antieuropski populisti vjerojatno će biti uspješni u devet država članica (Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Mađarska, Italija, Nizozemska, Poljska i Slovačka) i biti drugi ili treći u još devet zemalja (Bugarska, Estonija, Finska, Njemačka, Latvija, Portugal, Rumunjska, Španjolska i Švedska). Prognoze ukazuju na to da će polovicu mjesta imati zastupnici izvan tradicionalno jakih stranaka, pučana, socijalista i liberala i zelenih.

Unutar Europskog parlamenta, populistička desna koalicija demokršćana, konzervativaca i radikalnih desničara mogla bi se pojaviti s većinom prvi put. Rezultati anketa pokazuju da će Europski parlament vjerojatno napraviti nagli zaokret udesno nakon lipnja 2024. Iako parlament nije najznačajnija institucija EU-a kada je riječ o vanjskoj politici, način na koji se političke skupine slažu nakon izbora i utjecaj koji ovi izbori imaju na nacionalne rasprave u državama članicama imat će značajne implikacije na sposobnost Europske komisije i Vijeća da donose vanjskopolitičke odluke, ponajviše u provedbi sljedeće faze Europskog zelenog dogovora.

Zapravo, to ne iznenađuje. Ipak, najveći problem je odnos prema zaposlenima, pitanje plaća, beneficija, stambeno pitanje, školovanje. Dok tradicionalno desne stranke, koje pripadaju europskim pučanima, imaju rješenja za teme koje dominiraju u svim europskim zemljama, ljevica se u tome pogubila. Najbolji je primjer hrvatska ljevica, dezorijentirana gotovo u svemu. Nije zaboravljeno da je navodno lijeva vlada Zorana Milanovića, čim je preuzela vlast, donijela niz nepopularnih mjera za žene koje su rodile, za osjetljive skupine i zapravo za sve koji rade i zarađuju za život. Sve pod motom “sređivanja stvari”, a na kraju je rezultat bio porazan. To je i otvorilo put da se desnica vrati na vlast, kao što je sadašnja ljevica potpuno nezrela da se suprotstavi radikalnijoj desnici.

Foto: Josip Bandic / CROPIX

Sređivanje stvari

Slično je i u drugim europskim zemljama, samo s tom razlikom da tako blijede političare kao što su Grbin, Ahmetović ili Hajdaš Dončić europska ljevica nema. Ipak je riječ o ozbiljnijim političarima u Europi, koji se, doduše, “traže”, a što će na kraju ispasti, velika je enigma. Kada je riječ o hrvatskoj ljevici, ona će tonuti sve dublje i dublje, udaljena od vlasti i svih sinekura koje vlast donosi. Ostat će na podršci od 15 do 20 posto, što bi bio i dobar rezultat.

Pesimistična je varijanta da će otići do samog ruba opstanka, kako se već jednom dogodilo u Hrvatskoj. Očito, nema ljudi iz tog kruga koji bi mogli ponuditi nešto više od vikanja “dosta korupcije”, dok im sva mjesta gdje bi konkretno mogli pokazati da su “drukčiji” izmiču. Taj nezaustavljivi ples između desnice i ljevice sada dobiva drugu sliku jer su desne od desnijih stranaka u nezaustavljivom jurišu. Što će to značiti za Europu, ali i za Hrvatsku, uskoro će se vidjeti. Ali u svakom slučaju brojne promjene slijede i nitko ih više ne može zaustaviti.

Više nikomu ne smeta fašistička prošlost

I mnoge liberalne sredine, kao što je na primjer Amsterdam, multikulturalni grad biciklista, tolerante politike prema drogama, snažne ljevice, otvorio je vrata desnom populizmu. Što je omogućilo da Nizozemsku zauzme desnica. Većina Talijana desno je orijentirana, naklonjena tradicijama. Nakon dugih godina vladavine lijevih stranaka desnica se učvrstila u vlasti. “Potpuno sam užasnut. Osjećam da su se Trumpova doktrina i Brexit spojili u jedno”, reakcija je jednog građana.

Foto: Guliver Image

Nakon smrti Silvija Berlusconija Naprijed Italija više nije snažna stranka, a Berlusconi nije brana između desnog centra i krajnje desnice. Braća Italije suvereno vladaju talijanskom političkom scenom i gotovo nikomu ne smeta fašistička prošlost mnogih lidera tog pokreta. Lijeve stranke se dijele, posvađane su, dok desne čvrsto stoje u uvjerenju da je vlast najvažnija i da je treba po svaku cijenu očuvati. “Bog, domovina, obitelj” ukorijenjeni su u stranci aktualne premijerke Meloni, a snažni se korijeni vuku iz vremena fašizma. Iako je Meloni sklona suradnji Italije u EU-u, mnoge se razlike osjećaju, a osjetit će se još više nakon europskih izbora.

Stav prema migrantima ključno je pitanje europskih izbora

Europa ima zaista velike probleme i pred njima ne treba zatvarati oči. Kada se netko glasno protivi nekontroliranoj imigraciji, odmah ga se proglasi desničarom ili radikalnim desničarom, a lijeve stranke bez ograničenja podržavaju da rijeke imigranata dolaze u Europu. Potrebno je mnogo više nijansi da se progovori o ovoj vrućoj ideji, jer nema sumnje da je Europa, na ovaj ili onaj način, ugrožena dok su joj granice propusne. Tu nije riječ o slobodama, poštovanju ljudskih prava i svemu onom na što se pozivaju ljevičari. Riječ je o mnogo krupnijim stvarima, jer svima je valjda jasno da nekontrolirana imigracija vodi kaosu.

Foto: Guliver/AP Photo/Jens Meyer)

Čak je i Angela Merkel, koja je podržavala imigrantske valove, shvatila da tomu treba stati na kraj, a sada Europa ima velikih problema s brojnim imigrantima koji se jednostavno ne mogu uklopiti u život i običaje država u koje su došli. Žele, kao što je pokazao posljednji alarmantni slučaj u Njemačkoj, provesti “revolucije” po mjeri zemalja iz kojih su došli, nametnuti svoje viđenje kako bi europska društva trebala izgledati i jasno da se stvara otpor prema tome. Nije to pitanje desnice i ljevice, to je mnogo važnije pitanje koje nadilazi ideološke podijeljenosti stranaka.

S druge strane, desne stranke žele nametnuti često radikalne stavove prema manjinama, položaju žena i ugroziti dostignuća koja su postignuta u demokratskim sredinama. To naravno nailazi na otpor ne samo ljevice nego i onih koji imaju liberalni stav u mnogim pitanjima, a ne pripadaju ni jednoj stranci ili pokretu. Oko tih pitanja vodi se ogorčena bitka i polemika, a očito je desnica lukavija i sposobnija predlagati rješenja od ljevice.

 

Autor:Tomislav Fumić/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.