Foto: Zvonimir Barisin / CROPIX, Ilsutracija

SIN DROGERAŠ ČUVAO TAJNU OCA MONSTRUMA! Ivan je zvjerski ubio suprugu i susjeda: ‘Tom se rutom vozim s grčom u želucu’

Autor: Robert Valdec

Samo na Dnevno.hr pratite serijal Roberta Valdeca! Nestali: Misteriji nestanka ljudi – činjenice i zablude (4)

‘Nema tijela – nema dijela!’, stara je izreka kojom se ponekad asocira na, takozvana, ‘savršena ubojstva’ – zločine za koje se bez tijela žrtve ne može nikoga optužiti. I to upravo zbog te vječne nade bližnjih kako je nestala osoba ipak negdje. Živa.

Nedavna šokantna afera u susjednoj Srbiji koja je otkrila monstruozne zločine koje su počinili pripadnici bande na čijem je čelu, bar formalno, bio okorjeli kriminalac Veljko Belivuk zvan ‘Velja Nevolja’ zaprepastila je sve. Kriminalci su ubijali konkurente, ali i pripadnike vlastite bande u čiju bi lojalnost posumnjali, a njihovih su se tijela rješavali na izuzetno svirep način – ubijene, koje su prethodno teško mučili, raskomadali bi sjekirama i noževima, pa potom komade tijela mljeli u industrijskoj mašini za mljevenje mesa. Ostatke bi razbacali. Tako se niti danas ne zna koliko su ljudi, zapravo, ubili. Ipak, nakon što je policija razbila bandu, u njihovom skrovištu su forenzičari uspjeli iz stroja za mljevenje mesa izdvojiti DNK nekih od žrtava.

‘Otputovala’ u Njemačku

Ali, vratimo se Hrvatskoj – koliko je, između stotina, tisuća imena nestalih na web stranici MUP-a žrtava ‘savršenih ubojstava’? Princip: ‘Nema tijela – nema dijela’ počiniteljima ipak ne upali uvijek. Na nekim sam slučajevima novinarski radio i došao do šokantnih otkrića.
Nakon jednog obrađenog slučaja svaki put dok prolazim autocestom, na potezu Zaprešić – Gubaševo, vozim s grčom u želucu. Naime, po svoj prilici, negdje ispod asfalta na toj cestovnoj dionici je zatrpano mrtvo tijelo Nataše Sokolčić.

Foto: Nestali.gov.hr

Koncem 1989. godine tada 32-godišnja Nataša Sokolčić viđena posljednji put proglašena je ‘nestalom’. Njen je nestanak prijavio suprug Ivan Sokolčić. Policiji je ispričao kako je Nataša otputovala u Njemačku kako bi od nekog rođaka posudila novac koji je trebala vratiti majci koja je također živjela u Njemačkoj. Sokolčićevu je priču potvrdio i njegov sin rekavši kako je osobno ispratio očevu ženu na Zagrebački željeznički kolodvor 29. prosinca. Kako se ona nije vraćala niti javila, ‘nestanak’ je prijavio policiji. I od onda, njeno je ime i fotografija na popisu nestalih. S tom razlikom da uz datum nestanka stoji opaska ‘Osoba je proglašena mrtvom’.

Ubio i nesretnog susjeda

Iza svega stoji stravična priča koju smo, na temelju policijskih zapisnika, sudskih spisa i nekih svjedočenja rekonstruirali. I to nakon što je, 15-ak godina od ‘nestanka’ za Natašino ubojstvo osuđen njen suprug Ivan Sokolčić. Iako njeno tijelo nikada nije pronađeno, a on sam ubojstvo iz koristoljublja, za koje je osuđen, nikada nije priznao. Ne samo njeno. Sokolčić je, desetak godina kasnije, također iz koristoljublja, ubio svog susjeda Franju Vrčkovića. I njegovog se tijela riješio po svoj prilici na sličan način kao i tijela svoje supruge Nataše.

Ivan Sokolčić bio je relativno uspješan građevinski poduzetnik, sa svojim je kamionom-kiperom, kao kooperant bio angažiran tih kasnih 80-ih i početkom 90-ih na izgradnji te cestovne dionice. Iz šoderica kod Rakitja prevozio je šoder i istovarivao ga diljem trase buduće autoceste. Natašu, koju je svirepo ubio kod kuće, uz pomoć sina, teškog narkomana čiju je ovisnost financirao, nesretnu je ženu prebacio u kamion i s tonama šodera istovario negdje na trasi. Znajući da će i nakon njega još stotine i tisuće tona šljunka, kamenja, pijeska…, biti istovareno, gigantski valjci sve će poravnavati, a na koncu će sve biti prekriveno i s nekoliko slojeva asfalta. Je li i tijelo nesretnog Franje Vrčkovića završelo ugrađeno u neku cestu ili temelje, također nikada vjerojatno nećemo saznati.




Sin je čuvao tajnu

Ivan Sokolčić možda je mogao proći i nekažnjeno. No ključni svjedok, ali i suučesnik, njegov sin, tajnu je čuvao dok je bilo novca za financiranje njegove ovisnosti. Ali Ivanu su poslovi krenuli nizbrdo, dugovi se gomilali, novac nije pristizao i odnosi oca i sina postajali su sve lošiji. Sin se odselio kod majke u Švedsku, no naposlijetku, više nije mogao izdržati.

Vratio se i sve ispričao policiji. Na temelju brojnih indicija, sinovljevog svjedočenja koje se podudaralo s nekim tragovima, te procjene samog okrivljenika, dana 16. svibnja 2005. godine Ivan Sokolčić osuđen je na 33 godine robije za dva ubojstva, a Vrhovni mu je sud kaznu povećao za još 4 godine, tako da će zacijelo i umrijeti u zatvoru.

A imena i fotografije ubijenih Nataše i Franje i danas se nalaze na stranicama nestalih budući da im tijela nikada nisu pronađena.




*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.

‘POSJEĆIVALA JE OPSJENARE I PROPADALA’ Valdec godinama traga za istinom o tragediji koja mu je obilježila život: ‘Istraga je bila labava’

Autor:Robert Valdec
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.