Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

SELAK RASPUDIĆ O KOLEGICAMA U SABORU: Cijenim strastvenost Sandre Benčić i izravnost Karoline Vidović Krišto

Autor: Tea Šojat

Na današnji dan, Međunarodni dan žena trebali bismo slaviti ekonomska, politička i društvena dostignuća, no umjesto toga, mi danas još uvijek pričamo o nejednakosti u društvu kad su u pitanju muškarci i žene.

S kojim se problemima susreće današnja žena, što se može zakonski poboljšati, a gdje stvarno zapinjemo komentirala je za portal Dnevno.hr nezavisna saborska zastupnia Marija Selak Raspudić.

Kako Vi gledate na dijeljenje cvijeća političara građankama?

Naravno da je važno da podrška nije samo deklarativna nego da je i ona konkretna. Od cvijeća veći utjecaj na živote žena imaju konkretne političke odluke i zalaganje tokom čitave godine. Kad to bude prisutno onda smatram da je lijepo i na ovoj simboličkoj razini darivati cvijećem. Bez previše ulaženja u dubinu, to je nešto što sigurno na ovaj sunčan dan vraća osmijeh na lica, a svima nam u ovo teško vrijeme pandemije treba malo radosti.

Kako gledate na današnji položaj žena u društvu? 

Mislim da se prvenstveno treba boriti za društvo jednakih mogućnosti. Nije idealno društvo ono društvo u kojem imamo identičan postotak žena na rukovodećim pozicijama. Idealno je ono društvo u kojem žene mogu izabrati hoće li biti na rukovodećoj poziciji ukoliko imaju kompetencije za to i da mogu normalno napredovati, ili na nekoj srednje rangiranoj poziciji, a da imaju dovoljnu društvenu prihvaćenost zbog svoje odluke i dovoljno kvalitetne materijalne uvjete u kojima će moći uskladiti privatno i poslovno. Idealno je ono društvo u kojem žena neće niti patiti zbog odluke o karijeri koju donese.

Treba biti pošten i reći da nije jedini smisao života imati savršenu karijeru ili biti lider na nekakvoj poziciji u bilo kojem sektoru. Smisao života je jedna individualna stvar i on je najčešće u balansu između privatnog i poslovnog i tu žene same trebaju imati priliku donijeti odluku gdje pronalaze taj balanas. Danas su žene pod imperativom da moraju biti nevjerojatno uspješne i pod velikim pritiskom da moraju sve ostvariti paralelno, poput ove direktorice Yahooa koja se nakon dva tjedna vratila s porodiljnog – pod takvim pritiskom one pucaju. Činjenica je da danas žene uvelike odgađaju majčinstvo zašto što pokušavaju ostvariti karijere i stvoriti materijalne preduvjete i onda dolaze u situaciju kada zbog biološke predispozicije to majčinstvo više nisu u mogućnosti ostvariti prirodnim putem ili uopće, a javlja im se želja za time




Postoji li rješenje, zakonski okvir, koji bi se ženama dala sigurnost da primjerice neće ostati bez posla u slučaju trudnoće ili da neće biti vraćena na slabije plaćenu poziciju nakon što se vrate s porodiljnog, što zna biti čest slučaj?

Zadnje istraživanje iz 2012. godine na tu temu je pokazalo da svaka druga žena nakon trudnoće dobije otkaz ili nekakav oblik srozavanja svojih radničkih prava , no to započinje mnogo ranije – na samim pitanjima prilikom intervjua za posao žene su pitane planiraju li djecu ili čak i ako se ne postavlja pitanja žene se u fertilnoj dobi gleda drugačije nego muškarce znajući da one možda neće biti dostupne u jednom trenutku kad će to tvrtkama trebati.

Ima nekih stvari koje se mogu zakonodavno popraviti. Može se implementirati direktiva EU iz 2019. godine o usklađivanju privatnog i poslovnog života i ono na što se osobno zalažem da uvedemo pravo na isključenje u naše radno pravo tako da se može, u situaciji koja je danas prisutna a bit će sve prisutnija ( puno rada od kuće), napraviti ravnoteža između privatnog i poslovnog, da se ljudi imaju pravo isključiti, ne bit dostupni svojim šefovima, a to je za žene osobito važno kad rade od kuće. To su dvije stvari koje se mogu zakonodavno




Meni se čini da je nama danas puno veći problem praksa, nego nekakav zakonodavni okvir jer u ovom  “zapadnom društvu” to je sve na papirima relativno dobro riješeno ili se ide prema tome da se usavrši  – znači nije da se neće, na papiru.  U praksi je širi problem  – od vrijednosti današnjeg života, tržišta rada, činjenice da je ono potrošno da konzumira ljude kao takve velikom brzinom i od njih očekuje tu stalnu dostupnost – to je širi problem koji utječe na sve ljude a njegove posljedice specifično osjećaju žene. Dok se taj okvir ne promijeni i tu “svjetski reset” nisam sigurna da će stvari u praski ići puno bolje.

Poruka na Dan žena

“Najveća je poruka ženama da njima ne trebaju poruke niti dociranja jer one misle svojom glavom.

Ono što nam uvijek ostaje kao pitanje je da su žene nosioci patrijarhata, ne da su one jedine odgovorne za probleme u kojima se nalazimo, ali vrlo često te neke stvari jedna prema drugoj reproduciramo, a treba nam samo srušiti neke barijere, ne mislim da je to urođeno, nego treba srušiti neke barijere, da bi si mogle međusobno pomagati.

Ako gledamo taj odnos prema ženi danas i način na koji reagiramo, možda bi vrijedilo razmisliti o tome je li doista činjenica da institucije sve češće javno reagiraju na bilo koju naznaku seksizma ženski uspjeh i ostvarenje borbe za naša prava ili je riječ o još jednom sustavnom tretiranju žena.

Podsjetit ću da se povijesno sustav bavio ženama, da su bile histerične itd, a sad su žrtve i ne dozvoljava im se individualan odnos prema nekom problemu niti činjenica da se same bore protiv seksizma ili bilo čega, nego opet sustav na neki način tu patronizira ženu.

Kako komentirate odluku o zastari za spolno uznemiravanje?

Bila sam jedna od onih u oporbi koje su protestirale protiv neprihvaćanja tog zakonskog prijedloga pogotovo s obzirom da će HDZ istu stvar predložiti za nekoliko mjeseci i sam je složan sa samim sadržajem.

Nažalost riječ je o političkoj utakmici i standardnoj političkoj praksi, nikakvoj iznimci, da se ne prihvaća niti jedan oporbeni prijedlog –  ne zbog neslaganja sa sadržajem, nego zbog političkog oportunizma, a ponajviše zbog činjenice da se ovdje radi o borbi za jedan simbolički kapital gdje se računa da onaj tko će biti nositelj osnaživanja položaja žrtve i prava žena će biti i pobjednik u tome. Zato sad HDZ želi te bodove za sebe. Ovdje bi oni prije pripali SDP-u jer je to bio njihov zakonski prijedlog, meni je to potpuno besmisleno ja sam to i rekla u govoru u Saboru kao nezavisna zastupnica, s obzirom da imam neku slobodu da više gledam na sadržaj nego da moram tražiti što ću politički zaraditi, uostalom doista nije bitno čiji je prijedlog. Stvar je vrlo jednostavna –  bolje da se to dogodi prije nego poslije.

Ovo je jedna lekcija toga da je politika oportunizam a ne idealizam i u ovoj situaciji sa potencijalno konkretnim posljedicama po žrtve koje se obeshrabruju u prijavljivanju, a možda im se to i onemogućuje.

Kakav je rad kolegica u Saboru, tko Vas se dojmio? Činjenica je da su žene u Saboru sve mnogobronije, ali i “glasnije”.

Cijenim strastvenost Sandre Benčić, cijenim ideološku dosljednost Katarine Peović, prihvaćam i angažiranost Dalije Orešković, razumljivost Anke Mrak Taritaš, artikuliranost Sabine Glasovac, pripremljenost Marije Jelkovac iz HDZ-a, izravnost Karoline Vidović Krišto, temeljitost Vesne Vučemilović, marljivost Rade Borić, upućenost Marijane Petir, borbenost Mirele Ahmetović, kao i posvećenost obrazovanju Vesne Bedeković.

Naravno da ne moram dijelit s nekim političke stavove niti sve ono o čemu govori a da i dalje mogu uviđati neke njegove kvalitete jer ono čemu se inače izrazito protivim je doživljavanje ljudi kao jednodimenzionalnih bića, znači ono “ako se ne slažem s njim, on je glup ili smeće” –  to je česta navada u našem političkom i javnom životu, a smatram to izvorom sveg zla. Stvarno ima žena koje vrijede i koje se trude, zaključila je Marija Selak Raspudić.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.