Screenshot/Ilustracija

SEKSUALNI PREODGOJ MIGRANATA: Što Mohammed mora znati kada pozove Brunhildu na čaj…?

Autor: dr. sc. Sanja Vujačić/ 7dnevno

«Ujedinjeni u poštivanju sigurnosti» – promotivni je slogan za europsku edukativnu kampanju namijenjenu njemačkim imigrantima, koja je počela 28. lipnja 2019. u Berlinu (vijest AFP, Schwartz, 31.7.19.). Suprotno očekivanjima, nije riječ o svemirskoj sigurnosti (sinergija između civilnih i obrambenih aktivnosti) koju je Europska unija najavila kao prioritet, nego o sigurnosti europskih žena, čiju izloženost seksualnim napadima, povećava prisustvo stotina tisuća muškaraca-samaca koje u EU postupno donose snažni imigracijski valovi.

Norveška udruga «Hero», u domovima za izbjeglice u Njemačkoj kojima upravlja, provodi svoj edukativni program za prevenciju seksualnog nasilja. Radi se o edukaciji koju su, između 2013. i 2015., bili dužni slijediti norveški imigranti, nakon nekoliko jezovitih slučajeva silovanja Norvežanki, te nakon što je 22. srpnja 2011., norveški desničar Anders Behring Breivik, izvršio bombaški napad u blizini sjedišta vlade u Oslu i potom masovnu likvidaciju, uglavnom adolescenata – polaznika ljetnog kampa norveške radničke stranke na otoku Utoya. Breivik je ubio 77 osoba, ranjena je bila 151 osoba, sve kako bi promovirao svoj ultranacionalistički manifest kojim je pozivao na – islamofobiju, anticionizam, antifeminizam i antimarksizam, uime – «bjelačkog nacionalizma».

Njemačko-norveška suradnja

Naime, od sredine ‘90-ih, Norveška je, više nego druge europske države, davala utočište stotinama tisuća imigranata s područja sukoba, poput Somalije, Kurdistana, Libije… Tako se broj Norvežana s imigrantskim podrijetlom, udvostručio u samo petnaest godina. Oni danas čine gotovo 10% stanovništva. Riječ je o bogatoj državi u kojoj problem nije nezaposlenost, tako da se tenzije između starosjedilaca i došljaka nisu pojavile na tržištu rada, već unutar društva.

Npr., za izbora 2009., počeli su pljuštati zahtijevi poput halal hrane u zatvoru, novih vjerskih državnih praznika, odvojene sportske kulture za muškarce i žene, a već 2010., u Oslu je najčešće ime bilo – Mohammed (‘Le Figaro’). Jasno artikulirani zahtjevi imigranata za pretakanje vjerske posebnosti u zakone, izazvali su negodovanje starosjedilaca, koje se izrazilo u masovnoj podršci norveškoj desnoj populističkoj političkoj opciji. Plavokosa predsjednica Stranke napretka, Siv Jensen, tako je, denunciranjem «puzeće islamizacije» društva  i promoviranjem njegova «velikog čišćenja», svoju populističku formaciju, u rekordnom vremenu, dovela u poziciju druge stranke po jačini u državi.


I Anders Behring Breivik bio je član Stranke napretka od 2002. do 2006. godine – kada ju je napustio, zaključivši da je – «premekana». Za teški zločin osuđen je 2012. na maksimalnu kaznu zatvora, a 2013. pristupilo se edukaciji imigranata radi njihove bolje integracije u norveško društvo.

Između 2015. i 2018., Njemačka je postala najveći prihvatni centar za imigrante iz ratom zahvaćenih prostora. To se odrazilo na rast od 15% broja zločina i seksualnih delikata koje su počinili strani državljani, u tom razdoblju. Već je doček Nove 2015. godine u Kölnu, bio obilježen seksualnim nasrtajima izbjeglica (uglavnom državljana Magreba), a nakon okrutnog silovanja i ubojstva mlade Nijemice, koje je počinio afganistanski izbjeglica u Frieburgu 2018., rad udruga koje skrbe o njemačkim imigrantima našao se pod – povećalom javnosti. Tako je norveška udruga «Hero» dobila priliku upoznati i njemačke izbjeglice sa svojom edukativnom metodom. U čemu se ona sastoji ?

Dvosmislenost ‘poziva na čaj…’

Nakon projekcije videoradova u kojima su simulirani mogući nesporazumi u odnosu muškarac-žena, a koji proizlaze iz duhovnog habitusa imigranata koji je često korijenito različit od europskog, edukatori su s imigrantima razvijali raspravu oko pitanja: «Kako dokučiti, odgovara li europska žena pozitivno na njihovo udvaranje?» Koje savjete, dakle, daju edukatori imigrantima koji dolaze iz zemalja u kojima se djevojke i dječaci školuju u odvojenim institucijama, gdje je izražavanje nježnosti u javnosti zabranjeno, a silovanje partnerice se ne smatra kaznenim djelom?

Specifičnost norveške metode nalazi se u načinu na koji se imigrantima predočava razlika između konsenzualnog seksa i silovanja. Dakle, pomoću pitalice: «Želite li šalicu čaja?» Ako Europljanka odgovori: «Da, želim jednu šalicu…», onda to znači da ona uistinu želi popiti šalicu čaja. Ako upitana žena oklijeva, izbjeglici se sugerira da skuha čaj, pa da ju ponovno pita, želi li popiti šalicu toplog napitka. Međutim, kada Europljanka kaže: «Ne, hvala…», izbjeglici se savjetuje da ne priprema čaj i da se ne ljuti zbog odbijanja.

Tom je metodom, dakle, poziv na seks banaliziran, izjednačen s pozivom na čaj, pa ne bilo čudno da imigranti počnu pozivati Europljanke na čaj, a misleći na seks. Jer možda one, kada pričaju o čaju, ustvari – misle na seks. Kako sami tvrde, imigranti iz zadnjih valova migranata, navikli su na uobičajnu i zakonsku dvosmislenost, jer u njihovim domovinama – ili vlada bezakonje, ili dvozakonje – u kojem su obiteljsko-klanovski zakoni jači od onih državnih.

Nijemci ponavljaju pogreške Francuza

Bit problema prilagodbe izbjeglica iz Magreba, Bliskog istoka i Afganistana europskim civilizacijskim normama, leži upravo u činjenici da ti došljaci u državu koja ih je prihvatila, unose vlastite obiteljsko-klanovske zakone za koje vjeruju da su svuda iznad onih državnih.

Njemačka je, za Prvog svjetskoga rata, zavidjela Francuskoj na kolonijama iz kojih je na europsku bojišnicu dovodila ubojite ratnike. Danas, jer se povode za europskim tradicionalnim kolonijalnim silama, Nijemci ponavljaju pogreške svojih susjeda, umjesto da ih ispravljaju. Tako je u Berlinu, kao proteklog stoljeća u Parizu, na djelu – getoizacija. Za očekivati je da, npr. u berlinskom kvartu Marzahn (jednom od najsiromašnijih), u  dogledno vrijeme, žive u autarhiji isključivo izbjeglice s obiteljima koje će se, neminovno, formirati dovođenjem bračnih družica, roditelja i rodbine iz domovine, a putem zakonom predviđenih mehanizama «obiteljskog spajanja».

Kvartom bi postupno mogli ovladati obiteljsko-klanovski zakoni doseljenika, neprihvatljivi domorodačkom stanovništvu koje će se odseliti. Stvorit će se nova zona bezakonja, odnosno dvozakonja, čije će se stanovništvo otvoreno protiviti domorodačkim običajima i, poglavito – predstavnicima zakona države u kojoj žive.

Stimuliranje propagiranja vehabizma

Dakle, temeljni preduvjeti za sprječavanje svakog, pa i seksualnog nasilja imigranata su: sprječavanje neželjene imigracije i uspješna integracija imigranata koji se već nalaze na europskom tlu. Jedini učinkoviti alat za sprječavanje neželjene imigracije je koherentna, autonomna europska vanjska politika i ovladavanje humanitarnim businessom, koji je premrežen kriminalnim organizacijama i koji finaciraju filantropi – čelnici multinacionalnih tvrtki, čiji profit raste sukladno padu cijene rada, kojem, pak, pridonosi – imigracija.

Kada EU, zahvaljujući autonomnoj vanjskoj politici, ne bi bio i sam impliciran u politiku nametanja demokracije oružjem (Libija),  ne bi morao prihvaćati funkciju skloništa za sve one koji bježe od bijede koja vlada – od Afganistana i Iraka do Sirije – nakon američkih vojnih intervencija. Evidentno je da potreba za uspostavom demokratskog poretka i poštivanja ljudskih prava, poglavito prava žena, nije bila veća u Siriji, nego u Saudijskoj Arabiji.

Tom distorzijom vlastitih načela zaštite ljudskih prava – prava žena – EU stimulira propagiranje vehabizma unutar vlastitih granica. Tako Saudijka, koja ispod teškog crnog pokrivala nosi najskuplje modele najvećih svjetskih kreatora, a koje smije vidjeti samo njezin muž, postaje modna ikona i uzor ženama u prenapučenim europskim velegradovima u kojima kraljuje nasilje.

Pozitivni zakoni i institucije protiv muškog nasilja

Uspješna integracija imigranata, koji se već nalaze na europskom tlu, moguća je jedino priključivanjem manjih skupina došljaka većinskim starosjedilačkim zajednicama. Zakonu starosjedilačke većine, koja je sposobna štititi njihova prava, tada bi se rado priklonile i imigrantkinje. Ne bi se trebale, usred Europe (u periferijama velegradova), jednako kao u islamskim državama (saveznicama Amerike i EU-a), zamotavati raznobojnim plahtama kako bi se zaštitile od seksualnog nasilja, u predatorskom okružju u kojem većina muškaraca ne poštuje ustavni poredak koji nameće ravnopravnost u odnosu muškarac-žena.

Kada bi boravak na europskom tlu imigrantima bio uvjetovan prihvaćanjem jednakopravnosti sloboda žene i muškarca i u duhovnom i svjetovnom pogledu, pa i u vestimentarnom označju, ne bi imigrantima trebalo prikazivati Europljanke kao žene kojima je poziv na seks isto što i – poziv na čaj. Dovoljno bi bilo upozoriti ih da je u Europi svim ženama zabranjeno na sebe navlačiti plahte, kako bi se zaštitile od seksualnog nasilja, jer su za njihovu efikasnu zaštitu od muškog nasilja, zaduženi pozitivni zakoni i institucije države.

In fine, da je borba protiv nasilja nad ženama u Europi uistinu efikasna, ne bi, npr. u Francuskoj, svaki treći dan jedna žena trebala izdahnuti pod udarcima svog partnera (najčešće izvornog Francuza), dok istodobno svakih 14,5 dana jednom muškarcu život uspije oduzeti osvetnička ženska ruka (najčešće izvorne Francuskinje). Jasno je da imigracija nije izvorište nasilja nad ženama u EU-u, nego aditiv koji uspješno proširuje raspon razloga za nasilništvo.

Norveški tečajevi za seksualni preodgoj imigranata nenamjerno su među te razloge uvrstili i poziv na čaj Europljankama.

Autor:dr. sc. Sanja Vujačić/ 7dnevno
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.