Foto: Goran Mehkek / CROPIX

ŠANSU IMA SAMO AMERIČKI IGRAČ! Plenković svjestan velikog problema: Povlači ručnu uoči izazova života

Autor: Tomislav Fumić/7dnevno

Postoji zlatno pravilo u svjetskoj visokoj politici – nitko ne može doći na istaknuto mjesto u NATO-u bez podrške Amerike, ni u Europskoj uniji a da se ne slože Nijemci i Francuzi. Mijenjali su se državnici, ali to je ostalo. Amerikanci u pravilu sami biraju čelnog čovjeka vojnog saveza i odgovaraju im političari sa sjevera Europe na koje mogu imati dominantan utjecaj. Europljani se dugo i naporno dogovaraju iza kulisa, a dosad je glavni utjecaj imala Europska pučka stranka koja je i pobjeđivala na europskim izborima.

Tako, otprilike, izgleda i sadašnja realnost prije važnih izbora i u NATO-u i EU-u. Andrej Plenković se spominje kao mogući kandidat za razne funkcije, ali, realno, još je prerano govoriti, i da hoće “otići” iz Hrvatske, što bi mogao “dobiti”. “Premijer u užem krugu ne pokazuje nikakve ambicije da ode iz Hrvatske. Sada mu je prioritet pobijediti na parlamentarnim izborima i osvojiti treći premijerski mandat, a ja mislim da ga želi odraditi do kraja”, kaže nam jedan političar blizak hrvatskom premijeru.

Mali signal

U njegovoj stranci većina ne zna koje su Plenkovićeve ambicije. Svi nešto nagađaju, ali je disciplina svojstvena HDZ-u, na visini, što ukazuje na to da iskusni lisci ne osjećaju da slijedi veliki transfer šefa u svjetsku politiku. Kada je riječ o NATO-u, ionako šansu ima samo “američki igrač”, a Plenković je bez sumnje europski. S Amerikancima ima korektan odnos, ali nikako prisan. Hrvatska se ionako odlučila za francuske borbene zrakoplove, što je bio još jedan mali signal da igra za europsku, a ne američku stranu.

“Već su u medijima objavljene stotine nagađanja da će se Plenković vratiti u Bruxelles, a spominjala su se razna mjesta – od predsjednika Europske komisije do šefa europske diplomacije, pa čak i Europskog parlamenta. Ali nitko nije postavio pitanje za milijun dolara ili eura, kako hoćete, a to je kako će pučani proći na izborima. I kako će HDZ proći na domaćem terenu. A bez uspjeha pučana i HDZ-a nema otvorenih vrata za europsku karijeru. Dakle, zec je još duboko u šumi”, kaže naš sugovornik.

Nešto više će se osjetiti poslije ljeta, kada će i početi jača lobiranja i za NATO i za EU. Moguće je da su Amerikanci već sada donijeli odluku za NATO, ali otvorena je i mogućnost da se Jensu Stoltenbergu još jedanput produlji mandat ako se ne pronađe prava osoba. Jedno je sigurno, Kolinda Grabar Kitarović, usprkos tomu što je bila spominjana u svjetskim medijima, nije imala nikakvu šansu za NATO. Njezin predsjednički mandat u Hrvatskoj umanjio je svaku mogućnost izbora, a nije joj na ruku išlo ni to što se sastajala s Vladimirom Putinom u Sočiju.

Plenković je oprezan, javno ne govori o planovima, a na izravna pitanja ne odgovara. Uostalom, pitati takvo što i nije korektno jer ni jedan političar ne iznosi svoje planove. Ali ako se značajnije nakon ljeta ne angažira u EU-u i ne započne lobiranje među članicama, onda su njegove šanse za vodeće pozicije umanjene ili nikakve. Trebaju ga, barem na papiru, podržati svi, a to znači unaprijed mnogima obećavati.

Ne ide mu na ruku ni najnovija afera s pučanima, kada je belgijska policija upala u sjedište Europske pučke stranke u potrazi za dokumentima koji su povezani sa sumnjama u korupciju na posljednjim izborima.




Uostalom, specifičnu težinu u Europi i svijetu od hrvatskih političara malo je tko imao. Ivo Sanader i Andrej Plenković u EU-u i Kolinda Grabar Kitarović u NATO-u jer je na mjesto pomoćnice glavnog tajnika došla izravnim američkim izborima. Čak ni hrvatska vlast, s tadašnjom premijerkom Jadrankom Kosor, nije znala da veleposlanica u Washingtonu, Kolinda, pregovara za transfer u Bruxelles. Od “sitnijih” imenovanja tu je i izbor Marije Pejčinović Burić na mjesto glavne tajnice Vijeća Europe, ali osim visoke plaće, potpuno nevažan. Najviše je u Europi dogurala Dubravka Šuica, do mjesta potpredsjednice Europske komisije, ali s nejasnim zadacima da propitkuje koja je budućnost EU-a, što nije nešto najvažnije. A ta dva izbora je izborio Plenković.

Zoran Milanović nikada nije imao šansu za bilo koje mjesto u Europi, a nakon predsjedničkog mandata u Hrvatskoj i neće. Kao ni Stjepan Mesić ili Ivo Josipović. Ambicije je pokazivala Vesna Pusić za karijeru u Ujedinjenim narodima, ali je HDZ učinio sve da do toga ne dođe. Ivo Sanader u prve dvije godine premijerskog prvog mandata bio je europska zvijezda i spominjalo ga se kao kandidata za mnoge funkcije u EU-u. Ali pri kraju prvog mandata to se rasplinulo, a sam Sanader je tu i tamo lansirao “šansu” za europsku karijeru, dok su strani političari već znali mnogo toga što mi nismo.

Loša procjena

A kada je riječ o čelnom mjestu u EU-u, predsjedniku ili predsjednici Europske komisije, europske vlade, Hrvatska realno nema nikakve šanse da jedan njezin političar, pa bio to i Plenković, to postane. Hrvatska je po većini parametara na samom dnu europskih zemalja, pogotovo u ekonomiji, pa bi bio apsurd da netko vodi europsku vladu. Kada je riječ o našem premijeru, europska diplomacija bila bi realnija, no pitanje je bi li se zadovoljio da bude “obični” povjerenik.




Sve u svemu, mi smo beznačajni u svijetu visoke politike, bez obzira na to o kojem je imenu riječ. Hrvatska se ne može pohvaliti gotovo ničim i na to se gleda prilikom izbora. Čak je i jaka Njemačka pogriješila predloživši Ursulu von der Leyen, jer to što dolazi iz značajne zemlje, lokomotive EU-a, nije bilo jamstvo da će dobro voditi Europu.

 

 

Autor:Tomislav Fumić/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.