SANJA O CARSTVU OD VLADIVOSTOKA DO JADRANA! Porfirije ostavio nasljednika u Zagrebu: Novi šef pravoslavaca ima zanimljivu prošlost

Na Svetom arhijerejskom saboru koji se u Beogradu održavao od 14. do 20. svibnja novim administratorom Eparhije zagrebačko-ljubljanske imenovan je episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički Kirilo Bojović, koji je naslijedio srpskog patrijarha Porfirija, formalna je to vijest o novom zagrebačko-ljubljanskom mitropolitu koji stiže u naš glavni grad. Kirilo na to mjesto stiže kao nasljednik patrijarha SPC-a Porfirija Perića koji je, bez obzira na to što je bio poglavar Crkve Srbije, vodio i zagrebačku mitropoliju. Premda je još početkom 2021. izabran za patrijarha SPC-a, Porfirije je u svojoj neposrednoj upravi zadržao svoju dotadašnju katedru u Zagrebu, u čemu je prste imala i politika, baš kao i sada. Sve donedavno vodile su se polemike o tome tko bi mogao biti Perićev zagrebački nasljednik, a onda je pomalo iznenada stigla vijest da u Zagreb dolazi Kirilo, svjetovnog imena Milan, i to u svojoj 54. godini života.

Živopisan lik

Zanimljivo je kako je njegovo imenovanje u jednom trenutku bilo i prekidano zbog niza prosvjeda u Beogradu usmjerenih protiv tamošnje vlasti, odnosno u prvom redu protiv srpskog predsjednika Aleksandra Vučića koji se na udaru kritika našao nakon nedavnih krvavih masakra u glavnom gradu Srbije. Bilo kako bilo, biografija Kirila Bojovića obiluje zanimljivostima pa je tako poznato da je rođen u Podgorici. Prema pisanju crnogorskih medija, on je još 2016. posvećen za titularnog, odnosno počasnog episkopa dioklijskog u Podgorici, a do 2018. bio je i vikar crnogorsko-primorskom mitropolitu Amfilohiju Radoviću, što nije slučajnost jer je riječ o jednome od ključnih propagatora prosrpske politike u Crnoj Gori. Bojović potom odlazi u Argentinu, gdje je postavljen za episkopa SPC-a buenosairesko-južno-centralnoameričkog. Inače je eparhija u Buenos Airesu osnovana tek nedavno, točnije 2011., premda ondje nema previše srpske dijaspore.

Međutim, u crnogorskim se medijima tvrdi da je on u Argentinu poslan s namjerom da se tamošnja malobrojna crnogorska kolonija srbizira. Premda je formalno mjesto njegova boravka trebao biti Buenas Aires, Kirilo je posljednjih godina uglavnom boravio upravo u Crnoj Gori. Kirilo je usput rečeno dobitnik počasnog doktorata Sveučilišta UOMAC u Gvatemali, ali to mu nije previše koristilo kada se prije dvije godine kandidirao za episkopa budimljansko-nikšićkog, na tim je izborima izgubio jer je na saboru SPC-a održanom te 2021. u Beogradu u konkurenciji dvaju nižerangiranih vikara, Metodija Ostojića i Stefana Šarića koji se u Srbiji navodi kao duhovnik Cece Ražnatović, baš Kirilo dobio najmanje glasova, zbog čega je ispao u prvom krugu.

Podosta toga moglo bi se događati u redovima Srpske pravoslavne crkve s Kirilovim dolaskom u Zagreb, gdje ga na čelu Katoličke crkve dočekuje novi nadbiskup Kutleša, ali i premijer Andrej Plenković koji je odavno osudio rusku agresiju na Ukrajinu, što bi moglo biti problematično utoliko što mediji u Crnoj Gori Kirila opisuju kao eksponenta proruskih stavova koje on po svemu sudeći zagovara godinama. Mnogi tako pamte njegove istupe iz 2022., kada je u prisutnosti veleposlanika Ruske Federacije u Crnoj Gori izjavljivao da je zabrinut zbog razine antisrpske i antiruske te posebice anticrkvene histerije u crnogorskim medijima, pripisujući to i poziciji tadašnje vlasti u Crnoj Gori.

“Ruski svet”

Još je tada Kiril Rusiju nazivao Trećim Rimom, što je inače jedna od glavnih teza koju zagovaraju promotori politike takozvanog ruskog sveta. Bojoviću ni to nije strano pa je spominjao i postojanje zavjeta Crne Gore s Trećim Rimom te jedinstveno carstvo od Vladivostoka do Jadrana, priskrbivši si u to doba etiketu kontroverznog. Ni ova Bojovićeva veza s Rusijom ne može se opisati tek kao puka slučajnost jer se prvotno školovao na Sveučilištu Lomonosov u Moskvi, gdje je završio studij matematike. Nakon toga bio je i na Moskovskoj duhovnoj akademiji. Upućeni u ovu tematiku tvrde da je dolazak episkopa Kirila u Zagreb posljedica dogovora između Porfirija i srpskog predsjednika Vučića, što nije nemoguće jer se ranije govorilo kako bi u Zagreb trebao stići episkop Sava, koji je također spominjan kao kadar patrijarha Porfirija, kojemu je po svemu sudeći stalo do toga da zadrži utjecaj nad Zagrebom. To bi mu s Bojovićem moglo uspjeti.

Inače treba spomenuti i to kako je Bojović rođen kao peto dijete u obitelji Radula i Zorke, osnovnu i srednju školu završio je u Danilovgradu, a onda se jedno vrijeme školovao na podgoričkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Školovanje zatim nastavlja u Beogradu, a onda odlazi na specijalizaciju u Moskvu. Godinama je član Crkvenog odbora Crkvene općine podgoričke, a koncem dvijetisućitih dobrovoljno je napustio posao na fakultetu u Podgorici i po blagoslovu arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija postao iskušenik Cetinjskog manastira. Četiri godine poslije, vladika Amfilohije postrigao ga je u monaštvo s imenom Kiril, a te iste 2004. godine na Božić Ampiloje ga je rukopoložio u čin jerođakona. Studirao je i na beogradskom Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu, a govori ruski i španjolski jezik te se služi engleskim, starogrčkim i latinskim.

Vrijeđanje žena

Za njega se, dakle, po svemu sudeći kao za novog zagrebačkog mitropolita založio današnji patrijarh Srpske pravoslavne crkve koji se nedavno našao na meti srpskih ljevičara i feministkinja zbog stavova koje je izrekao o ženama, a koji u najmanju ruku nisu feministički. Na amaterskoj snimci koja se širi društvenim mrežama Porfirije na nekoj zakusci žene naziva “bijedo jedna” i “jadnice” jer ga je uznemirila debata o zakonu o rodno osjetljivom jeziku kojim se u uporabu u javnom prostoru pokušavaju uvesti inačice.

Porfirije je inače na taj zakon bespoštedno sasuo lavinu kritika i u svojoj uskrsnoj poslanici, pozivajući da se zaustavi nasilje nad srpskim jezikom i napominjući da se iza toga zakona, odnosno rodno osjetljivog jezika, krije borba protiv braka i obitelji kao bogoustanovljenih svetinja i prirodnih oblika čovjekova osobnog i sabornog života. Kada spominje izraze “jadnica” i “bijeda jedna”, Porfirije po svemu sudeći aludira na srpsku povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Brankicu Janković. Iako su se srpski liberali, ljevičari i feministkinje obrušili na Porfirija, u Hrvatskoj se to nije dogodilo premda je Porfirije tijekom svojeg boravka u Zagrebu okupljao hrvatske lijevo-liberalne intelektualce koji su se sastajali na takozvanim Porfirijevim kružocima u Pravoslavnoj gimnaziji na Svetom Duhu pa se tako ondje još od 2017., kad su skupovi počeli, vrlo često moglo sresti našu istaknutu feministkinju Radu Borić, povjesničara Hrvoja Klasića, šefa SDSS-a Milorada Pupovca, profesora Dejana Jovića, Vilima Matulu, Dražena Lalića i mnoge druge.

Odlikovani Šešelj

Borić se u Novostima s Porfirijem oprostila prilikom njegova odlaska iz Zagreba, ali njegove izjave sada ipak nije komentirala. Nitko u Hrvatskoj nije previše komentirao ni to što je SPC nedavno odlikovao kontroverznog Vojislava Šešelja, ratnog zločinca i predsjednika Srpskih radikala, zbog čega su se na noge digle vojvođanske stranke, tamošnji političari iz oporbe te predstavnici Hrvata nazivajući taj čin sramotnim i neprihvatljivim. Premda se tada očekivala reakcija patrijarha Porfirija, ona je izostala pa Šešelj nije ostao bez dodijeljenog odlikovanja.

Porfirije nije reagirao ni nakon što je na obnovljenoj zidnoj fresci u crkvi svetog Jovana Bogoslova – Ivana apostola u banatskom mjestu Bela Crkva naslikan lik katoličkog blaženika, kardinala Alojzija Stepinca, kako gori u paklu, ali je zato uspio izreći svoje stavove o blaženom kardinalu Stepincu. “Imam pisma koja je Stepinac upućivao papi Piju XII. i u kojima se zaista mogu naći mjesta koja su duboko problematična”, govorio je Porfirije svojedobno. Ni to u hrvatskoj javnosti nije izazvalo veliku pozornost ni pretjerane reakcije, baš kao ni sada dolazak u Zagreb proruski orijentiranog Bojovića s etiketom kontroverznog zagovornika takozvanog ruskog sveta kojim se u prsa busaju i Putin i Vučić, ali i Milorad Dodik, odnosno balkanski dvojac koji kontinuirano zvecka oružjem govoreći o podjelama koje nedvojbeno unose nemire i nelagodu na ove prostore i među ljude koji se još nisu oporavili ni od onog rata iz 90-ih godina, u kojem je Vučić sudjelovao kao učenik zaboravljenog Vojislava Nikolića.