Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Sandra, pokaži nam: Holjevac loži Benčić, ovako su se dosad samo HDZ-ovci sramotili

Autor: Marcel Holjevac/7dnevno

Kolumnu “Tjedni pregled hrvatske političke gluposti” Marcela Holjevca čitajte samo na portalu Dnevno.hr

Događaj godine: Kulturna okupacija

Društveni događaji godine u nekim su boljim vremenima i u nekim boljim gradovima bili Operni bal u Beču, Royal Ascot u Londonu, Met Gala u New Yorku. U Zagrebu, to je koncert Aleksandre Prijović. Kako to znamo? Modni Mačak je bio tamo. To je dakle trendy, to je mjesto na kojem morate biti viđeni ako ste netko i nešto u ovom gradu. Nekad su to bila mjesta na kojima ne smijete biti viđeni ako želite sačuvati društveni ugled, no vremena su se očito promijenila. Kulturna elita došla se pokloniti mladoj cajki i tetki joj “crvenoj beretki” Breni.

Jesu li cajke političko pitanje? Naravno. Ne samo zbog razornog utjecaja te supkulutre na kulturu kao takvu, na samo tkivo civilizacije. I ne samo zbog toga što je svaka zvijezda tog žanra koja je bila aktivna devedestih snimila neki video s četničkim koljačima. I ne samo zbog toga što je taj žanr bio pogonsko gorivo agresije na Hrvatsku. Uostalom, probajte Židovima u Izraelu pustiti “Lili Marlene” pa provjerite. Ne, osnovni je razlog kulturna okupacija – i kulturna kapitulacija – Hrvatske. Čak i devedesetih, usred rata, u Srbiji se masovno slušao – hrvatski dance, funk, i techno. Slušali su se Vanna, Dino, Kasanadra, Minea, ET. Pritom je nebitno što će to mnogi okarakterizirati kao šund, i cajke su šund (i kao takve ih treba oporezivati!).

Foto: Ranko Suvar / CROPIX

Neki sad pitaju “komu smeta ta cura”, ona kao takva nikom. Smetaju oni koji je slušaju, ali najviše – oni koji ništa ne rade u pogledu kulturnog izvoza Hrvatske. Amerika svoj utjecaj u svijetu ne odrađuje ponajprije preko CIA-e i vojske, nego preko Hollywooda, Netflixa, Disneya. Nacrtani miš, Mickey Mouse, kao brend vrijedi više nego što je godišnji BDP Hrvatske. Barbie je tu negdje. Glazba. Sve su to stvari koje ne samo da zarađuju više novca nego bilo koji drugi vid izvoza nego i imaju nevjerojatan utjecaj na imidž i diplomatsku snagu zemlje, puno veću nego izvoz automobila, softvera ili visoke tehnologije. Kulturna diplomacija omogućuje da drugi narodi i države uvažavaju našu kulturu, vrijednosti, s vremenom ih prihvaćaju kao svoje i ugrađuju u svoju kulturu.

Koreja nije K-pop, svjetski fenomen, stvorila tek tako, iza toga stoje osmišljeni projekti. Iza Jisoo i Black Pinka stajalo je više od sedam godina izlučnog procesa među desecima tisuća djevojčica koje su se javile na natječaj i koje je YG Entertainment pratio i trenirao godinama kako bi na kraju izabrao – četiri. Koreja je danas u pop-kulturi velesila i na području filma i pop-glazbe. Na tome zarade više nego na svim brodovima koje su ikad izgradili, a godišnje bi ih porinuli više nego što ih je slavna Juga napravila u 45 godina postojanja.

Foto: Unsplash

Ukratko, iza svega stoji osmišljena strategija države. Malo je danas država na svijetu koje takvu nacionalnu strategiju na polju izvoza kulture nemaju, među njima je svakako i Hrvatska. Hrvatski film ne postoji, hrvatska pop-glazba ne postoji, hrvatski kulturni izvoz ne postoji. Umjesto da se sekiramo zbog stvari iz 19. i 20. stoljeća i brojimo koliko smo tona žita i svinja izvezli, a koliko uvezli, bilo bi dobro da netko u Vladi shvati da je ovo 21. stoljeće, utjecaj u svijetu i regiji se ne ostvaruje (samo) oružjem niti tonama čelika, nego ponajprije kroz kulturu, koja je danas ne samo ekonomski nego i politički ekstremno važna i bit će sve važnija. Englezi su napravili brend od izmišljenih kraljeva poput Arthura i izmišljenih razbojnika poput Robina Hooda, snimili stotine filmova o tim likovima i za njih svi znaju. Kao i za Škota Williama Wallacea. Kad je Hrvatska, recimo, potaknula Hollywood (financijski ili kako već) da snimi film o Zrinskom, čija je priča kao da su je pisali holivudski scenaristi? I mislite li stvarno da Srbija i BIA itekako ne guraju cajke kao dominantni žanr u “regionu”, da je ta dominacija slučajna?

Plenkovićeve paranoje: Sve više sliči na Vučića

Već sam prošlog tjedna napisao da Plenković sve više podsjeća na Vučića, a on je sad samo potvrdio taj dojam. Izjavio je da su se u prosvjede svinjogojaca nezadovoljnih zbog mjera u borbi protiv svinjske kuge uključili “pripadnici ekstremističke skupine”, koje su identificirale sigurnosne službe.




“Jučer smo shvatili da su se u te prosvjede uključili i pripadnici jedne od dviju ekstremističkih skupina koje su identificirale sigurnosne službe. Ključni predstavnici tih ekstremističkih skupina dobivaju prostor u eteru nekoliko televizija s javnom koncesijom ili onih koji djeluju kao da jesu javni, a nisu”, rekao je Plenković pa dodao u stilu brata Kima: “Važno je upozoriti javnost da oni postoje, okupljaju se, nešto rade i da mi o tome nešto znamo. Što bi predsjednik Vlade trebao šutjeti i čekati da se ponovi Bezuk? Nitko nije demantirao, nego samo filozofiraju. Ja upozoravam javnost, policiju, DORH da prate te situcije, da ne propuste postupati.”

Foto: Damir Krajac / CROPIX

 

Okupljaju se, nešto rade i on o tome ništa ne zna! Strahota! Stvarno, treba uzbuniti javnost! Konspiracija, masoni!




Prema prošlogodišnjem izvješću SOA-e, koje je javno objavljeno, nisu identificirane nikakve ekstremističke skupine u Hrvatskoj koje bi mogle naštetiti nacionalnoj sigurnosti. Jedine stvarne terorističke prijetnje dolaze eventualno od ilegalnih imigranata i tajne službe jedne susjedne nesvrstane i nesuvisle države. Nisam primijetio da itko od prosvjednika, koji mi inače nisu naročito simpatični niti smatram njihove zahtjeve naročito utemeljenima – ali zato njihovo pravo na prosvjed protiv Vlade smatram svetinjom u demokraciji – ide za “rušenjem ustavnog poretka”, čak ne traže niti ostavku Vlade, iako na to naravno imaju pravo.

To što on pokušaje rušenja svoje vlade na predstojećim izborima stvaranjem nezadovoljstva tumači kao pokušaje rušenja “ustavnog poretka” njegov je dojam i njegov problem. A problem Hrvatske sve više postaje to što na čelu ima čovjeka koji misli da je nezamjenjiv, kao da Hrvatska nije postojala prije njega i kao da neće postojati nakon njega. Reklo bi se da je postao pomalo paranoičan i da ga ta paranoja sve više razdire. Pa je pokušava racionalizirati tako što sve više vjeruje u vlastitu nepogrešivost i nezamjenjivost. Da on nije snažan vođa, vidjelo se već kad je iz HDZ-a najurio sve one koji su imali neovisne političke karijere i nisu od njega rukopoloženi i o njemu ovisni, to nikad nije dobar znak.

Holjevac bez milosti za Možemo: ‘Predstavljali su se kao turbostručnjaci, njihova vladavina je odron’

Taj i takav Plenković postaje, zasad je to samo u naznakama, opasnost za Hrvatsku, ne oni svinjogojci ili “svinjogojci”. Jednostavno, političar koji one koji ga misle rušiti demokratskim sredstvima, u što spadaju i prosvjedi, smatra teroristima i ekstremistima na rubu je toga da sebe proglasi za diktatora.

Nestala diploma:  Afera koja će to tek postati

Katastrofe za Možemo samo se redaju. Jedna je prošla gotovo nezamijećeno u medijima, a riječ je o diplomi dugogodišnje studentice Pravnog fakulteta Sandre Benčić, najavljene kandidatkinje Možemo za premijersko mjesto. Portal Narod.hr je na fakultetu pokušao doći do njezine diplome, da bi ispalo da je ondje – nema. Objašnjenje faksa su – radovi na zgradi fakulteta zbog oštećenja u potresu. Ne znaju gdje je, diplome su im, kažu, raštrkane po skladištima diljem Lijepe Naše.

Faks bi, bez obzira na to, trebao znati gdje mu je koji dokument. A javnost svakako ima pravo znati što piše u diplomskom radu najdugovječnije hrvatske studentice prava, ne samo zato što je riječ o osobi “od interesa javnosti”, nego zato što i inače moraju biti javno objavljeni.

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

 

U moje doba diplomski radovi su se tiskali u najmanje pet primjeraka. Po primjerak za arhivu, za članove komisije i bar jedan za samog diplomca. Ma koliko da je čudno da fakultet nema niti jedan primjerak, bit će još čudnije ako gospođa Benčić ne zna gdje je njezin. To će svakako potaknuti spekulacije je li uopće diplomirala, tim više što ionako nikom nije jasno kako je mogla tako dugo studirati, a da ne izgubi pravo studija zbog padanja godina. Taj misterij je trebao razriješiti diplomski rad, da bi ispalo da je i on – misterij.

Ustupi li “buduća premijerka”, kako je Možemo vidi, svoj primjerak na uvid, neće biti problema. No odbije li, ili ustvrdi da ga je negdje zametnula, to je prilično siguran kraj karijere Sandre Benčić. Ne samo zato što će većina s razlogom zaključiti da je zapravo nikad nije ni imala, tim više što je ionako poznato da je lagala da je diplomirala kad je svojedobno trebala ući u povjerenstvo za nadzor policije, iako je diplomirala (ako je) godinama kasnije, nego prije svega zato što je bila prilično aktivna u traženju ostavki HDZ-ovaca s prepisanim, lažiranim i kupljenim diplomama. Kažu da ljudi koji žive u staklenim kućama ne bi trebali bacati kamenje, a Benčić bi mogla na svojoj koži saznati značenje poslovice.

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.

Autor:Marcel Holjevac/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.