S juga Hrvatske krenula ‘ideološka revolucija’: Iza svega stoji Domovinski pokret

U posljednjem tekstu objavljenom u Jutarnjem listu novinar Jurica Pavičić tvrdi kako je na jugu Hrvatske, točnije u Splitsko-dalmatinskoj županiji, započela ideološka revolucija. I to je možda jedino što je točno u Pavičićevu tekstu. Na jugu Hrvatske zapuhali su neki novi vjetrovi, a postoji velika vjerojatnost da se prošire i na ostatak Hrvatske.

Naime, na protekloj sjednici Skupštine Splitsko-dalmatinske županije vijećnici Domovinskog pokreta Ivica Kukavica i Marko Žaja predstavili su zaključak kojim se traži zabrana školskih radnih materijala koji potiču ranu seksualizaciju djece. Domovinci su u svom obrazloženju istaknuli kako su svjesni da su ovlasti za odobravanje ili zabranu školskih radnih materijala na resornom Ministarstvu obrazovanja i Agenciji za odgoj i obrazovanje. Međutim, kako ističu, s obzirom na to da je Splitsko-dalmatinska županija osnivač velikog broja škola na svom području, domovinci traže da se osnivač, Skupština, aktivno uključi u navedeni problem.

No o čemu je točno riječ? Vijećnici Domovinskog pokreta istaknuli su kako su im se u proteklom razdoblju obratili brojni roditelji te su ih upozorili na skandalozne citate iz školske lektire koju su prisiljeni čitati njihovi školarci. Za skupštinskom govornicom Žaja je pročitao zaista gnusne dijelove iz nekih knjiga pa su tako vijećnici mogli čuti kako je “deset godina izvrsno vrijeme za silovanje djevojčice” ili eksplicitne opise silovanja petogodišnjeg dječaka.

Svađa u vijećnici

Nažalost, sve su to čitali i naši školarci u izbornoj lektiri koja je, ispostavit će se poslije, obvezna. Riječ je o djelima “Črna mati zemla” Kristiana Novaka, Anđeo “u ofsajdu” i “Mišolovka Walta Disneya” Zorana Ferića, a tu su s eksplicitnim sadržajima i “Adio kauboju” Olje Savičević Ivančević, “Mramorna koža” Slavenke Drakulić, kao i nobelovac Haruki Murakami sa svojim djelima “Kafka na žalu” i “Norveška šuma”.

Ljevica u skupštinskim klupama od početka je upozoravala na nenadležnost Skupštine u ovom slučaju, ali i na pokušaje, kako su tvrdili, ideološkog obračuna s nepoćudnom literaturom. No nisu željeli ukrstiti koplja s domovincima za vrijeme izlaganja navedene točke pa su planski napustili skupštinu prije njezina izlaganja. Vijećnicima Centra, SDP-a, Pametno za Split i Dalmaciju priključili su se i vijećnici Mosta. Potez mostovaca izazvao je pravi mali rat na društvenim mrežama na relaciji DP – Most. Domovinci su optužili Most da je napuštanjem skupštine zajedno sa strankama ljevice konačno potvrdio svoju ideološku opredijeljenost. Svoje zaključke potkrijepili su činjenicama da je Most dosad s Centrom i SDP-om ulazio u koalicije u Splitu, Žrnovnici, Podstrani i Sinju.

S druge strane, Most je optužio Domovinski pokret kako im navedena točka služi kao maska za političku trgovinu s HDZ-om u županiji i uhljebljivanje vlastitih kadrova. Potom je DP prozvao Bulja, koji je predvodio napad na DP, za uhljebljivanje vlastitih kadrova u Sinju. Zbog zapošljavanja čak dvadeset i troje mostovaca u gradskoj upravi Sinja i ustanovama kojima je osnivač Grad Sinj prozvali su Bulja – vojvodom uhljebništva. Inače prilično glasan i agresivan, Bulj je naglo utihnuo nakon navedene konstatacije.

Veliki iskorak

Sam zaključak je, nakon napuštanja vijećnika ljevice i Mosta, usvojen s 24 glasa vijećnika u Skupštini Splitsko-dalmatinske županije. No što to u praksi znači? Prema onome što smo mogli čuti na samoj sjednici i nakon same sjednice, Skupština, kao osnivač škola na području županije, šalje naputak školama na svom području da se iz nastavnog procesa isključe materijali koji promiču pedofiliju, ranu seksualizaciju i scene ekstremnog nasilja.

Također, Skupština je izvijestila resorno ministarstvo i Agenciju za odgoj i obrazovanje da obrate pozornost na naslove koji sadrže navedene sporne citate. Iako je skupštinski manevar DP-a osporavan još od dana podnošenja zahtjeva u skupštinsku proceduru, on je, sada to možemo objektivno ocijeniti, veliki iskorak. Evo i zašto. Prvi put je o jednoj ovako složenoj temi raspravljala jedna županijska skupština i tako prihvatila odgovornost za razvoj školstva na svom području. Dosad su županije imale malo i nimalo ovlasti u školstvu. Služile su tek kao institucije za servisiranje materijalnih potreba škola na svom području. Zaključkom Skupština Splitsko-dalmatinske županije šalje poruku kako je spremna preuzeti odgovornost za procese obrazovanja na svom području te u budućnosti za prijenos nadležnosti ovlasti s državne na županijsku razinu.

Sama tema koju je pokrenuo Domovinski pokret Splitsko-dalmatinske županije nije nova u hrvatskom javnom prostoru. Rasprava o školskim lektirama i novom kurikulumu hrvatskog jezika datira još u 2013. Posebno je intenzivna bila 2015. i 2016. Usvajanjem novog kurikuluma hrvatskog jezika Ministarstvo je prividno 2019. izostavilo lektirne naslove koji su podigli najviše bure u javnosti. Međutim, raznim zakonskim i podzakonskim rješenjima omogućili su školsku uporabu spornih naslova.

Sami biraju

Naime, dopustili su profesorima i nastavnicima hrvatskog jezika da sami biraju lektiru. Tako su naslovi koji su izazvali najviše bure u javnosti i protiv kojih su se opravdano pobunili roditelji prividno uklonjeni iz nastavnog procesa, ali je Ministarstvo napravilo kompromis sa zagovarateljima navedenih sadržaja i odgovornost za njihovu uporabu prebacilo na profesore. Sada u školstvu imamo situaciju da profesori, ovisno o svom ideološkom opredjeljenju, biraju lektirne naslove. Rezultat navedenog manevra je masovna uporaba naslova koji sadrže sporne citate koji obiluju scenama pedofilije i ekstremnog nasilja. Prvi put je na vidjelo izašao i rezultat trulih kompromisa Ministarstva i zagovaratelja navedene literature te je potvrđeno kako je Ministarstvo prevarilo roditelje koji su tražili zabranu sporne literature. Dalmatinki domovinci stoga su zatražili uspostavljanje jedinstvenog registra sporne literature za koju smatraju kako joj nije mjesto u školama.

Pozvali su roditelje i profesore da im prijave neprikladne radne materijale kako bi jednoga dana mogli biti izrijekom zabranjeni u školama. Navedena objava domovinaca na noge je digla kompletnu lijevu medijsku scenu koja je podnositelje zaključka, vijećnike Žaju i Kukavicu, doslovno razapela. Tako ih Jurica Pavičić naziva “provincijskim dvojcem nitko i ništa”, a Olja Savičević Ivančević “mračnim i beskrupuloznim osobama”.

No tko su zaista Ivica Kukavica i Marko Žaja, dvojac čiji je prijedlog protresao hrvatsku političku i kulturnu scenu? Ivica Kukavica rođeni je Imoćanin. Odličan učenik imotske gimnazije nije ni sanjao 1990. da će samo par godina poslije biti heroj Domovinskog rata. Godinu dana prije rata njegove misli bile su uperene u smjeru studija medicine, a pred njim je bila i obećavajuća nogometna karijera. Izvrsnog nogometaša iz Imotskog u svojim redovima željeli su i Hajduk i Dinamo. No sudbina je htjela da se ovaj mladić uključi u obranu domovine već na početku srbijanske agresije na Hrvatsku.

Impresivna karijera

S legendarnom Imotskom bojnom i 4. gardijskom brigadom HV-a ispisao je najslavnije stranice hrvatskog obrambenog i oslobodilačkog rata. Osam puta odlikovan je najvišim vojnim odlikovanjima, između ostalog, medaljom za iznimne vojničke pothvate i Redom kneza Domagoja. Drugi od Pavičićeva dvojca “nitko i ništa” jest Marko Žaja, sveučilišni profesor i doktorand. Čovjek koji je za Hrvatsku osvojio dva svjetska zlata i jedan europski naslov u kick boxu. Borci koje je odgojio u svojem Kick boxing klubu Pit bull osvojili su sve što se moglo osvojiti u ovom sportu i pronijeli slavu Hrvatske diljem svjetskih sportskih borilišta.

Penava: DP stoji u obrani obitelji i nacionalne države od napada globalističke agende

Navedeni “provincijski dvojac nitko i ništa” dao je za Hrvatsku baš sve što se na vojničkom i sportskom planu može dati. Pokušavali su i pokušavaju graditi Hrvatsku kakvu su sanjale generacije Hrvata. No usudili su se dirnuti u “veličine” za koje Pavičić ističe kako su “ikone hrvatske kulture”. Nakon prve runde rasprave samo je jedno potpuno sigurno – likovi sumnjivih pogleda na spolnost i razvoj djece u današnjoj Hrvatskoj proglašavaju se “ikonama”, a ljudi koji su dali baš sve za stvaranje ove države i njezin razvoj proglašavaju se “dvojcem nitko i ništa”. To je tužna realnost današnje Hrvatske.