Foto: Guliver Images

Rusija preko Srbije pokušava provesti pakleni plan: Glavni cilj Moskve jasan kao dan

Autor: Mario Stefanov/7dnevno

Rat u Ukrajini, pokrenut ruskom agresijom punog opsega, kako se i moglo predvidjeti, eskalira i po vremenu i po prostoru. Nemogućnost Ukrajine da početni ruski vojni debakl pretvori u svoju pobjedu omogućio je Rusima ukopavanje na dostignutim pozicijama, razvlačenje rata unedogled i njegovo iskorištavanje za ruske i ciljeve njihovih saveznika na globalnoj razini. Rusija oko sebe, u sklopu namjerne eskalacije rata, okuplja države u otvorenom neprijateljstvu ili prigušenom sukobu sa Zapadom, sve pod strateškom zaštitom Kine u pozadini, a u cilju rušenja postojećeg međunarodnog poretka i stvaranja nekakvog novog, multipolarnog svijeta u kojem, po ocjeni Rusije i saveznika, ne bi više dominirao utjecaj SAD-a i Zapada.

S tim ciljem Rusija pokušava aktivirati što više kriznih žarišta diljem svijeta i zamrznute sukobe, kako bi odvratila pozornost od Ukrajine i razvukla snage Zapada na više odvojenih područja. Bliski istok uspješno je aktiviran uz pomoć ruskog saveznika Irana, preko njegova posrednika, terorističke organizacije Hamas.

Foto: Guliver Images

Balkanski krizni kompleks, neriješen već tri desetljeća, ruska politika sve intenzivnije pokušava aktivirati preko Srbije kao posrednika. Nedavni pokušaj vojnog iniciranja sukoba na Kosovu nije uspio i sada se od Rusije i njezinih saveznika mogu očekivati novi pokušaji aktiviranja krize na Balkanu. Stvari su otišle tako daleko da se javlja čak i bjeloruski predsjednik Lukašenko koji u ime Rusije poziva Srbiju na konkretnije djelovanje.

Krivi korak

U takvoj situaciji sredinom studenoga u javnost je plasirana izjava ukrajinskog predsjednika Zelenskog da “Rusija ima dugoročni plan destruktivnog djelovanja na Balkanu, gdje će doći do nove eksplozije”. Zelenski upozorava: “Obratite pozornost na Balkan. Vjerujte mi, dobivamo informacije. Rusija ima dugoročan plan: Bliski istok, a sljedeća distrakcija bit će Balkan.” Dodao je također da će se “Rusija pobrinuti da jedna balkanska zemlja zarati s drugom”.

Zelenski, otkrivajući toplu vodu, očito šalje poruku koja je adresirana isključivo na Hrvatsku i Srbiju jer jedino one na Balkanu imaju potencijal ratnog djelovanja. Kako Srbija nije partner Kijeva i nema joj se razloga obraćati, Zelenski zapravo šalje poruku upravo Hrvatskoj koja podržava i pomaže Ukrajinu. Ako njegov istup nije dogovoren, ili barem ranije najavljen hrvatskoj strani, on bi u tom slučaju imao oblik svojevrsnog pritiska jer bi se Zelenski posredno predstavljao čimbenikom zaštite Hrvatske i sprečavanja novog rata na Balkanu. Obavještajne informacije kojima raspolažu njegove službe, logično je, trebale bi se profesionalnim kanalima, daleko od očiju javnosti, proslijediti ukrajinskim prijateljima i saveznicima, posebno prijateljskoj Hrvatskoj na koju se odnose. Njegov javni istup stoga, ako nije dogovoren, nije prikladan, jednako kao što ni njegove svojedobne javne najave planova ukrajinske ofenzive nisu bile od koristi za ukrajinske vojne napore.

Javni istup, ako nije usuglašen s partnerima i saveznicima na koje se odnosi, nije korektan i kontraproduktivan je. Treba ponoviti da se zna kako se takvim informacijama barata i njihovo mjesto nije u medijskom prostoru, nego ih Ukrajina treba na odgovarajući način podijeliti s partnerima koji joj pomažu u obrani od ruske agresije. No Zelenski je, ako je nastupio samostalno, očito htio reći – ako nas ne nastavite podržavati u borbi protiv ruske agresije, imat ćete agresiju u svome dvorištu.

Otkrivanje tople vode

U biti Zelenski nije rekao ništa novo. Ono što se događa već gotovo dva desetljeća, a sada se, u kontekstu rata u Ukrajini, pojačava, jesu pokušaji Rusije da destabilizira zapadni Balkan ili jugoistočnu Europu.




Dok na Bliskom istoku već godinama traje rat za kontrolu strateški važnog koridora koji povezuje Europu i Europsku uniju s Bliskim istokom i dalje Azijom, na jugoistoku Europe ruska politika, preko posrednika Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske, pokušava otvoriti bojišnicu za kontrolu europskih vrata toga koridora i istovremeno aktivirati krizu u pozadini NATO-ova rasporeda.

Moskva sve intenzivnije gura kriznu dinamiku na balkanskim prostorima, duboko iza prvih crta NATO-ova rasporeda, iza leđa Rumunjske i Bugarske, u sklopu geopolitičkog procesa regionalnog i globalnog sučeljavanja Moskve sa Zapadom.

Informacije o tome što žele postići na Balkanu posve eksplicitno su proteklih godina objavljivali u službenim i poluslužbenim publikacijama te analizama svojih utjecajnih think-tankova. Da bi se predvidjeli budući potezi Rusije na balkanskim prostorima, dovoljno je izvršiti uvid u ono što su sami Rusi objavljivali.




Foto: Guliver images/ Apa Images/ Russian Foreign Ministry

Ruski geopolitičari blisko povezani s vrhovima ruske političke moći i stvarnim kreatorima ruske politike prema jugoistočnoj Europi u studijama svojih think-tankova sasvim su otvoreno godinama iznosili konkretne modalitete te politike.

Tako ruski think-tank Katehon, koji je osnovao i financira ga milijarder Konstantin Malofejev, blizak ruskom predsjedniku Putinu, 23. siječnja 2016. objavljuje rad autora potpisanog kao Jafe Arnold pod naslovom “Bosna 2016.: Sudbina Republike Srpske sudbina je Srbije i Rusije” u kojoj se analizira strateška važnost Republike Srpske i Srbije za rusku politiku na prostoru jugoistočne Europe.

Bolno otrežnjenje: Putinov potez šokirao Zapad, a bome će i idući

Euroazijske integracije

Arnold tvrdi da je “područje bivše Jugoslavije ponovno postalo bojište suprotstavljenih geopolitičkih projekata atlantističkog Zapada na čelu s EU-om i SAD-om i projekta euroazijske integracije predvođene Rusijom. Balkan je ključ za oba projekta”, pri čemu je “bosanski front također ponovno otvoren”. Prema Arnoldu, odlučno uvezivanje Srbije u rusku geostratešku agendu na jugoistoku Europe omogućilo bi ruskoj politici ono što nikada u povijesti nije uspjela – pristup Sredozemnom moru i otvaranje vrata prodoru ruskih geoekonomskih i geopolitičkih opcija izraženih u euroazijskom projektu za srednju i jugoistočnu Europu. Pritom su Republika Srpska i njezin Moskvi naklonjeni predsjednik Dodik istovremeno okidač geopolitičke dinamike koja bi to omogućila i sredstvo pritiska na Beograd ako bi on ipak ozbiljno krenuo putovima euroatlantskih integracija.

Arnoldova analiza nastavlja se na rad srpskog političkog analitičara Stevana Gajića s beogradskog Instituta za europske studije, koji je također objavio Katehon pod naslovom “Zašto je Bosna važna za Rusiju” u kolovozu 2015. Gajić tvrdi da je “geopolitički položaj Bosne čini poljem intenzivne borbe za utjecaj, i ona bi u svjetlu današnjih odnosa sa Zapadom trebala biti jedan od fokusa ruske strategije. Nakon perioda geopolitičkog povlačenja Rusija je odlučila vratiti se na balkanski poluotok, međutim, za razliku od 19. stoljeća, pri sadašnjem stanju stvari Rusija može računati samo na Srbe kao pouzdan faktor jer su oni jedina politička snaga na poluotoku koja nije u okviru NATO-a i EU-a”.

Gajić upozorava da je to “moguće samo ako Srbi na Balkanu znatno ojačaju politički, vojno i ekonomski” pa zaključuje: “Čini se da je ovo postalo jasno i Kremlju, sudeći po njegovu ponašanju u regiji.” Inače think-tank Katehon osnovan je s ciljem promicanja euroazijskih integracija, a analitičari koji sudjeluju u njegovu radu izravno su povezani s ruskim državnim aparatom i obavještajnim agencijama.

Financiranje separatista

Osnivača i predsjednika nadzornog odbora Katehona, milijardera Konstantina Malofejeva, Europska unija, Ukrajina i SAD povezuju s financiranjem ruskih separatista na istoku Ukrajine. Središnja figura Katehona poznati je kontroverzni ruski geopolitičar Aleksandar Dugin, član savjetodavnog doma predsjednika Dume i predavač na moskovskom sveučilištu Lomonosov. Smatra ga se začetnikom ideje euroazijske integracije i jednim od kreatora ruske vanjskopolitičke doktrine.

U kontekstu geopolitičkih odnosa na jugoistoku Europe teško je zaobići Duginov tekst objavljen na ruskom portalu Evrazia.com pod naslovom “Vraćanje Srba u povijest, Republika Srpska će se pripojiti Srbiji – uz vas je probuđena i osnažena Rusija”. U njemu Dugin poziva na stoljetne pravoslavne i geopolitičke veze Srba i Rusa pa tekst počinje patetično: “Odavno nismo ništa čuli o Srbiji, a Srbija je naša bol. Odvažna, nepokolebljiva, pravoslavna zemlja i začaran do smrti, ogoljen mukama, ponosni slavenski narod koji nije obarao glavu ni pred osmanlijskim gospodarima ni pred američkim Novim svjetskim poretkom. Srbi su jedini narod koji istinski voli Ruse. I sve pamti i sve prašta. Oni koji poznaju povijest velikog srpskog naroda shvaćaju da s njim nikada neće biti gotovo. On prima strašne udarce sudbine, ali se svaki put ponovno diže. Srbi su i u tome slični nama, mi stižemo do posljednje crte, čak zalazimo iza nje, ali se potom opet vraćamo u povijesni bitak – poslije poraza, revolucija i teških vremena. Tako dišu slavenske grudi: udah – izdah. Pri izdahu uzdrhti svijet.”

Foto: Antonio Balic / CROPIX

Nakon ulagivanja i melodramatskih izljeva bratske ljubavi, koji su čak i u dijelu srpske javnosti i stručnih krugova izazvali podsmijeh, Dugin prelazi na konkretne stvari gole geopolitike, ono što ga uistinu u cijeloj priči i jedino zanima, pa navodi: “Cilj svih Srba je uspostavljanje jedinstva. I najozbiljniji pokretač tog procesa je upravo Banja Luka, prijestolnica Republike Srpske. Ta politička tvorevina jedinstvena je – uspjela je obraniti svoju nezavisnost od bošnjačkog nacionalizma Sarajeva, podržanog od Zapada, sačuvati srpsku socijalnu strukturu, kulturu, školstvo, upravu i vjeru. Pritom Republika Srpska u vrijeme Milorada Dodika nije išla putem Srbije koja posljednjih godina sve više, makar i prinudno, igra kako Zapad svira.”

Ključna regija

U odjeljku sa znakovitim podnaslovom “Naša protuofenziva na Balkanu” Dugin dalje razrađuje agendu ruske politike djelovanja preko srpskih posrednika: “Što možemo očekivati od Milorada Dodika? Mnogo toga. Teško je reći koje su teme razmatrane na njegovu sastanku s predsjednikom Vladimirom Putinom.

U cjelini geopolitika ionako ukazuje na plan djelovanja. U sadašnjoj zaoštrenoj fazi sučeljavanja rusko-pravoslavnog bloka sa Zapadom, poglavito u svjetlu ukrajinske drame i očajničke bitke za Novorusiju, bilo bi logično izvesti uzvratni udar na Balkanu. Republika Srpska zauzima glavno mjesto u strateškoj arhitekturi Balkana. Ako počne ondje, pokrenut će se svi procesi u regiji.”

Duginove projekcije tako su potpuno sukladne analizi Jafe Arnolda u Katehonovu tekstu “BiH 2016: Sudbina Republike Srpske sudbina je Srbije i Rusije” iz siječnja 2016. godine. Aleksandar Dugin dalje navodi da se može očekivati održavanje referenduma o neovisnosti Republike Srpske i njezinu izlazu iz sastava Bosne i Hercegovine i otvoreno kaže: “To je krimski scenarij. Etnički i kulturno taj teritorij je čisto srpski i pravoslavni, granice općina čvrsto su uspostavljene još za vrijeme ratnih djelovanja tijekom 1990-ih godina. Ničija prava neće stradati.”

Zatim se, prema Duginu, može očekivati “početak procesa ponovnog ujedinjenja sa Srbijom” što po njegovu mišljenju može i radikalno promijeniti politiku u Srbiji i odbiti je od daljnjeg pristupanja Europskoj uniji i NATO-u: “Vidjevši takav odlučan korak Republike Srpske u domoljubnom smjeru, građani Srbije će se ohrabriti. Nakon tolikih poraza, drama, gubitaka i šteta to će postati predznak nove zore…

Domoljubno antizapadno krilo srpskog društva naglo će ojačati. U takvim prilikama drugačije će se razvijati i odnosi s Rusijom. Moskva je nakon Krima izgubila i posljednje iluzije u pogledu Zapada, a njezina odlučnost izgradnje vlastite politike višestruko je porasla. Stoga će zbližavanje sa Srbijom koja ulazi u novi krug svoje povijesti ovog puta biti jedinstvena šansa za Rusiju da ojača svoj položaj u Europi… Beograd je sada previše uvučen u proces priključenja Europskoj uniji. Za potrebno usklađivanje politika Moskve i Beograda potreban je stoga dodatni čimbenik. Taj čimbenik je Milorad Dodik.”

Noćna mora za Zelenskog postala stvarnost: Senat SAD-a blokirao pomoć Ukrajini

Nova zora

Dugin se ne zaustavlja samo na ruskom geopolitičkom obuhvatu Srbije, nego agresivni proces izgradnje novih ruskih pozicija u mekom trbuhu rasporeda NATO-a i EU-a širi dalje na cijelu istočnu Europu, pa otvoreno navodi: “Ako se prethodno navedeno ostvari, pokrenut će se cijela istočna Europa, gdje živi mnogo pravoslavnih naroda. Ako se dobro učvrsti na Balkanu, Rusija će sa Srbima moći stvoriti blok pravoslavnih zemalja Europe kojem se u određenim okolnostima mogu pridružiti Rumunji, Bugari, Makedonci i Grci. To bi mogao biti naš asimetrični odgovor na složene prilike u Novorusiji i logičan razvoj procesa započetog ruskim proljećem.”

Vrlo jasno i glasno bez ikakvih dvojbi Aleksandar Dugin razjasnio je sve elemente ruske geopolitičke agende na prostorima jugoistočne Europe.

Kako god bilo, bio Dugin pri sebi kada iznosi i zastupa ovakve teze ili ne, činjenica je da je blizak ruskom političkom i vojnom vrhu, u izravnoj vezi s ruskim obavještajnim agencijama i s ogromnim utjecajem na kreatore strateških vanjskopolitičkih odluka. Neporeciva je također činjenica da je nakon njegova upornog zagovaranja euroazijskih integracija uistinu i osnovana Euroazijska ekonomska unija. Iako su mu se i tada mnogi smijali, smatrajući da su njegove ideje na granici političkog ZF-a, njegove ideje ipak djelovanjem ruske državne politike postaju stvarnost. Stoga, koliko god se ono što govori činilo nevjerojatnim, treba ga krajnje ozbiljno shvaćati, a pri raščlambi njegovih izlaganja uvijek treba izbaciti sve maštovite iskaze emocija i objektivno izvući teze koje razotkrivaju pravu bit onoga što Dugin predstavlja i zastupa.

Srbija jača vojnu proizvodnju: Ubrzano ulažu velike svote

Ruska politika na jugoistoku Europe je iz nekadašnje defenzivne pozicije održavane instrumentima “meke moći” diplomatskog i gospodarskog nastupa, sada pokretanjem ruskog rata u Ukrajini i povlačenjem okidača izdvajanja Republike Srpske iz BiH započela grubu igru i prešla u ofenzivu.

Pokušaj revanša

Srpska politika esencijalno je nesposobna suočiti se sa strateškim vojnim i političkim porazom velikosrpske ideje, kako faktičkim učincima njezina epohalnog sloma, tako i materijalnim i etičkim posljedicama nasilnog pokušaja njezine realizacije na razvalinama svog propalog sna, umjesto povijesnog zaokreta, pristupila je pokušaju revanša i ponavljanju istog neuspješnog velikosrpskog obrasca samo modificiranog kroz agendu Memorandum 2 SANU-a. Moskva, aktivno koristeći takvu srpsku politiku pokretanu snovima o strateškom revanšu na balkanskim prostorima i željom za novim pokušajem realizacije poraženog velikosrpskog koncepta ovoga puta pod okriljem geostrateških opcija Rusije pokušava na sve načine, u skladu s onim što javno govori Zelenski, aktivirati nikada okončani krizni kompleks i pokrenuti ratni sukob na Balkanu.

Autor:Mario Stefanov/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.