fbpx
Foto: Danilo Balducci, Guliver Images

RODITELJI TRANSRODNE DJECE OTVORILI DUŠU! ‘Imala sam u glavi samo jednu stvar’: Sve više mladih Hrvata je zarobljeno u ‘krivom’ tijelu

Autor: Dnevno.hr

Čini se kako je rodna disforija, odnosno stanje trajnog stresa zbog osjećaja nepoklapanja rodnog identiteta i spola pripisanog pri rođenju, sve češća kod djece. No, ono što je ponekad vrlo teško je ocijeniti radi li se zbilja o tome ili pak, o pukom tinejdžerskom hiru.

O tome je bilo riječi u posljednjoj emisiji Provjereno, Nove TV u kojoj su svjedočili i roditelji djeteta koje im je sa samo osam godina reklo da se ne osjeća ni kao dječak ni kao djevojčica. Drugi roditelji sami su inicirali razgovor i došli do spoznaje da je njihovo dijete dječak zarobljen u tijelu djevojčice.

Ono na što mnogi prvo pomisle je da je riječ o hiru ili trendu, a to su na prvu, mislili i ovi roditelji. No, nakon dugotrajnog procesa njihovoj djeci je doista utvrđena rodna disforija.


‘Pripisivala sam to nekakvom pubertetu’

Rodna disforija je stanje trajnog stresa zbog osjećaja nepoklapanja rodnog identiteta i spola pripisanog pri rođenju. Da se radi o rodnoj disforiji, utvrđuje se određenim protokolom, a roditelji i transrodna djeca odlučili su podijeliti svoju priču.

Rodna disforija može se javljati već u predškolskoj dobi, no većinom se javlja vrlo jasno početkom adolescencije, naime, kako je objasnila klinička psihologinja Marina Grubić iz KBC-a Zagreb: ”Razvojem sekundarnih spolnih oznaka u pubertetu nekako se počne razvijati taj doživljaj različitosti, nepripadanja i zapravo se djeca negdje propituju, dvije, tri godine se muče s tim dok osvijeste uopće sebi o čemu se tu radi jer je to vrlo rijetko, vrlo neobično… nešto što većina njih nikad prije nije čula.”

Osim toga, nije lako ni povjeriti se roditeljima, a i oni različito reagiraju. Majka jednog transrodnog djeteta, koje je još maloljetno za Provjereno je govorila skrivenog identiteta, kazala je da je prve znakove primijetila s djetetovih 13 godina: ”Pripisivala sam to nekakvom pubertetu… Možda se ne sviđa tijelo, grudi, oblik, nešto slično… pa se nekako pokušaš s tim poistovjetiti”.

‘Da sam ja curica, biste li me isto voljeli?’

Razgovor koji je sama inicirala bio je mukotrpan i dugotrajan. Nije ni slutila što je zapravo problem s kojim se dijete bori, ali nastojala je stvoriti sigurnu zonu: ”Imala sam u glavi samo jednu stvar – ako ja pokažem svom djetetu da ja ne mogu s tim živjeti, kako će ono koje mi se povjerilo s time živjeti”.

U drugom slučaju dijete je samo majci priznalo kako se osjeća: ”Da sam ja curica, biste li me isto voljeli, da sam ja dečko, biste li me isto voljeli, je li ti bitno da imaš kćer ili sina? Ja ta pitanja stvarno nisam razumjela – da je to nešto čime je dijete očito ispitivalo moje reakcije”.

U oba slučaja potražili su stručnu pomoć, a mnogi u njihovoj situaciji obraćaju se baš Grubić, koja je na listi stručnjaka Ministarstva zdravstva za rad s djecom i mladima iz područja zdravstvene zaštite transrodnih osoba.




Podrška je potrebna i roditeljima

”U zadnjih sedam godina u moju ambulantu je došlo 102 djece s upitom o tome da su rodno nekonformni ili su transrodni. Nakon procjene i praćenja njih 70 je ušlo u neke od stupnjeva tranzicije”, kazala je Grubić istaknuvši da je proces procjene dugotrajan i izvodi se po strogom međunarodnom protokolu kako bi se utvrdilo je li zaista riječ o rodnoj disforiji.

”Protokol se sastoji od toga da se dijete prati godinu dana kako bi se diferencijalno dijagnostički utvrdilo radi li se o nekakvoj adolescentskoj krizi, krizi identiteta općenito pa onda i krizi rodnog identiteta, radi li se o nekom psihološkom poremećaju uz koji se veže taj problem s identitetom. Nekad i je li riječ o otporu prema rodnim stereotipima koji mogu imati adolescenti sami po sebi”, objasnila je Grubić objasnivši da tu nije riječ o transrodnosti.

Kod onih kod kojih bude potvrđena rodna disforija, nakon toga počinje razdoblje prihvaćanja novog života. Nekim roditeljima to teško pada pa tuguju, neki se još jedva nose s prihvaćanjem smatrajući da se radi o nekom hiru, a podrška je potrebna i njima.




Podrška roditelja i pomoć stručnjaka je ključna: Djetetu je važno dati prostora

Espi Tomičić iz KolekTIRV-a temeljem vlastitog iskustva najbolje zna koliko je važna podrška roditelja: ”Kad smo djeca, i ja sam to prošao, sa svim stvarima, puno toga preispitujemo. Svijet nam je nov i stvari su nam svakako nove. Ono što je užasno bitno je da dijete dobije podršku zato što ako dijete nije transrodno nema ničeg što se dogodilo bespovratno. Stoga je važno dati djetetu prostora da preispituje identitet i sve druge stvari u tom trenutku”.

”Nitko ne može postat gej ili trans. Tako se ljudi rode i nitko to ne bi htio u ovom svijetu. Zašto bi netko htio biti diskriminiran i živjeti takvu patnju”, kazao je Tomičić, a i stručnjaci naglašavaju da se u slučaju transrodnosti nikako ne radi o izboru ili vanjskom utjecaju.

 

Autor:Dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.