foto:davor pongracic/cropix

Zagrebačka studentica sijala smrt po Bosni: Lažna pokajnica napravila potez kojim je zgrozila

Autor: Dnevno.hr/B.D.

Biljana Plavšič je bosanskohercegovačka političarka srpskog podrijetla. Kao i Vojislav Šešelj visoko je educirana i veoma inteligentna, ali bez trunke suosjećanja i ljudske empatije. Ovo je tema o njoj, u feljtonu zločinaca koje nećemo zaboraviti…

Jedna je od osnivača entiteta Republike Srpske, a bila je i njegova druga predsjednica. Svoje politički ovlasti koristila je za hladnokrvno opravdanje ratnih zločina na području BiH. Haaški sud ju je pravomoćno osudio na 11 godina zatvora zbog ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i kršenja ratnih pravila.

Rođena je u Tuzli 1930. godine, a odrasla je u Sarajevu. Završila studij biologije na PMF-u u Zagrebu, a kod nas je i doktorirala botaniku. Nakon toga odlazi na specijalistički studij u SAD. Poslije je bila dekan PMF-a u Sarajevu. Objavila je stotinjak znanstvenih radova.

Foto: Screenshot YouTube

Odluka Haaškog suda

Presudu Biljani Plavšić 2003. godine donio je sudac Haaškog suda Richard May. Rekao je da je ona sudjelovala u “zločinu najveće težine, uključujući kampanju etničke podjele koja je rezultirala smrću tisuća ljudi i protjerivanjem stotina tisuća u uvjetima izuzetne surovosti”. May je naveo da je Plavšić prihvatila i podržala cilj zločinačkog pothvata za etničko čišćenje velikih dijelova BiH, ali ga nije kreirale da je u ulozi vladajuće podržavala njegovu provedbu, javnim izjavama i pozivanjem u pomoć paravojnih snaga iz Srbije.

Težinu zločina odražavaju masovni razmjeri i širina progona, koji su obuhvatili 37 općina u BiH. Broj ubijenih, deportiranih i prognanih; nehumano postupanje sa zatočenicima, razmjeri namjernog uništavanja vlasništva i vjerskih objekata, navodi se u obrazloženju.

May je jasno rekao da bi ti dobila doživotni zatvor da nije priznala krivnju. Kao otegotne okolnosti naveo je njezinu rukovodeću ulogu, ranjivost žrtava i izopačenost zločina nad žrtvama. Međutim olakotne okolnosti su priznanje krivnje i njeno kajanje te suradljivost u suđenju, odnosno dobrovoljna predaja i mirno ponašanje nakon sukoba, kao i “raniji dobar karakter” i životna dob. Posebno je naglasio da je njezino priznanje krivnje bilo važno za pomirbu u BiH i u regiji.

foto:davor pongracic, Cropix

‘Lažna pokajnica‘

Pred Haaškim sudom o pozitivnoj ulozi koju je Plavšić odigrala u provedbi Daytonskog sporazuma svjedočili su američka državna tajnica Madeleine Albright, švedski premijer Carl Bildt i još neki međunarodni dužnosnici.  Plavšić je s tužiteljstvom sklopila sporazum o priznanju krivnje, čime je tužiteljtstvo odustalo od optužbi za genocid i ratne zločine.




Tom prilikom glasnogovornica tužiteljstva Florence Hartmann izjavila je da će Plavšić biti primjer drugima da i oni priznaju zločine. “Priznanje krivnje je važno, nadamo se da će činjenica da je optužena priznala težinu zločina ohrabriti druge osobe da priznaju zločine, što je značajno za pomirbu”, rekla je Hartmann.

Nakon dvije trećine odslužene kazne, Haaški sud je Plavšić pomilovao 2009. godine. Plavšić često istupa u javnosti i gostuje u srpskim tv emisija gdje komentira događaje iz devedesetih. U tim izjavama često se pokazuje njena proračunatost i svjesnost o zločinima koje je podržavala i zbog toga je u javnosti dobila pogrdni nadimak “lažna pokajnica.”




‘Uvijek sam se divila Draži Mihailoviću‘

Arkanove “Tigrove” u Bjelinju u BiH pozvala je Plavšić osobno, iako se Ratko Mladić protivio tome. Arkanove postrojbe trebale su biti podrška JNA, ali ubrzo su se oteli kontroli i počeli se nehumano iživljavati na lokalnom stanovništvu. Masakr u Bjelinji odnosi se na događaje 1. travnja 1992. godine. Procjenjuje se da je iz općine Bjelinja protjerano oko 10 tisuća Bošnjaka.

Plavšić je ostala zapamćena po sceni  u kojoj hoda po krvavim ulicama Bjelinje i doslovno gazi pred leša ubijenog Bošnjaka da bi poljubila ratnog zločinca Arkana i čestitala mu na “obavljenom poslu”.

Plavšić je jednom prilikom istaknula da svake godine prisustvuje odavanju počasti četničkom vojvodi Dragoljubu (Draži) Mihailoviću jer mu se “uvijek divila i slijedila njegov put ka obrani srpstva”.

Foto: YouTube Screenshot

Šešelj: ‘Ona je gora od mene‘

O karakteru ove hladne, nemilosrdne žene govorio je i Vojislav Šešelj, samoprozvani “najveći neprijatelj Haaškog suda”. ““Nikada o njoj nisam imao dobro mišljenje. Ona je, kao pretjerana ekstremistica, čak i za moj ukus, bila spremna govoriti kako su muslimani genetski oštećeni. Ja sam, naprotiv, žalio što nas je nesretna, tragična sudbina podijelila i na osnovu vjerskih razloga napravila razdor između Srba-muslimana, Srba-pravoslavaca i Srba-katolika”, rekao je Šešelj i dodao: “Najveći haški izdajnik i najvoljeniji lažni svjedok svakako je bila Biljana Plavšić.”

Plavšić je poznata po brutalnim, eugeničkim izjavama kojima je častila bošnjačko i muslimansko stanovništvo. Jednom prilikom izjavila je da “šest milijuna Srba može umrijeti kako bi drugih šest milijuna živjelo slobodno”. Vjerovala je da je etničko čišćenje prirodni fenomen. Za novine Borba 1993. godine je napisala:

Srbi nam ’91. poslali tijela branitelja: Greškom pokopani kao NN, istina stigla nakon 26 godina

“Srbi u Bosni, pogotovo u pograničnim dijelovima razvili su sposobnost za osjete opasnost za čitavu naciju i razvili su obrambeni mehanizam. U mojoj obitelji govorilo se da su Srbi u Bosni puno boljih od Srba u Srbiji. Taj obrambeni mehanizam nije stvoren preko noći, razvijanje njega zahtijeva desetljeća, stoljeća. Ja sam biolog i znam, vrste koje su najsposobnije za prilagodbu i preživljavanje su one koje žive blizu vrstama koje ih ugrožavaju”.

Godinu dana nakon te izjave rekla je da srpski nacionalisti ne mogu pregovarati s Bošnjacima zbog genetskih razlika: “Deformirani geni su prihvatili islam. A sa svakom novom generacijom ti geni su sve koncentriraniji. Postaje sve gore i gore. Ti geni jednostavno dolaze do izražaja i oblikuju njihov način razmišljanja. Kroz stotine godina ti geni su još više zaostajali.”

Pravda za Čađu i civile iz ‘živog štita’: Pravosuđe ne zaboravlja užasan zločin u Zamlaći

Na slobodi

U ratu u BiH od 1992. do 1995. godine ubijeno je preko 200 tisuća ljudi, a gotovo dva milijuna je izbjeglo ili prognano. Veoma je upitno je li pravda ispunjena za što je primjer činjenica da je osoba poput Plavšić na slobodi.

Plavšić je sad u dubokoj starosti, ali i dalje se ponekad pojavljuje u javnom prostoru. Prije tri godine je oboljela od covida-19 zbog čega je s upalom pluća bila smještena u KB “Dragiša Mišović”. Koliko je poznato sad je za svoje godine dobrog zdravlja.

 

Autor:Dnevno.hr/B.D.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.