SRBIJANSKI REDATELJ OŠTRO O VUKOVARU: Ti ljudi koji žive tamo glume nekakav suživot, a suživota nema

Srbijanski redatelj Janko Baljak, jedan od autora srpsko-hrvatskog dokumentarca ‘Vukovar – poslednji rez’ koji je snimljen prije 15 godina, rekao je za N1 kako su tada mislili da je desetljeće i pol prekratka povijesna distanca, ali “ispostavit će se da ni tri desetljeća nije dovoljna distanca da se sagledaju ti događaji niti da se posljedice saniraju”.

Dodao je da je i 30 godina od kada su JNA i srpske paravojne postrojbe ušle u Vukovar, to podijeljen grad, s odvojenim vrtićima i školama srpske i hrvatske zajednice, što je, kako ocjenjuje, civilizacijski poraz i jedne i druge države.

“Ti ljudi koji žive tamo glume nekakav suživot, a suživota nema”, istaknuo je Baljak.

‘Mediji u Srbiji su danas možda još ostrašćeniji i ratnohuškačkije orijentirani’

“Kada slušam da se sve političke razmirice na nivou Srbije i Hrvatske dan-danas događaju u tom nesretnom gradu, da su tu izvori svih tih sukoba, čini mi se samo služe za raspirivanje mržnje koja očigledno postoji, i to među ljudima koji se nisu ni rodili kada se sve to događalo u Vukovaru“, rekao je Baljak.

Na pitanje jesu li se u odnosu na devedesete mediji i političke elite upristojili, on navodi da nisu.

“Mediji u Srbiji, jer njih pratim, hrvatske sporadično, nisu se dozvali pameti i možda su još ostrašćeniji i ratno huškačkije orijentirani. I u Srbiji i u Hrvatskoj imamo na vlasti ljude koji su sudjelovali u tim tragičnim događajima, ništa nisu naučili iz prošlosti i zloupotrebljavaju taj nacionalizam kao isprobani recept za održavanje na vlasti političkih oligarhija”, ocijenio je Baljak.

‘Barokna tragedija jednog baroknog grada koji je nestajao pred našim očima’

Dodaje da, nažalost, „nismo dobili nove generacije političara koji su stekli dovoljno kredibiliteta da uspostave suživot između dva najsličnija i najprirodnija saveznika i suseda, kao što su Srbija i Hrvatska“.

Kaže da se film Vukovar – poslednji rez, kada je izašao, nije svidio nacionalistima ni u Srbiji ni u Hrvatskoj, kao i da je nekoliko godina bio “bolestan mentalno od tih užasnih slika i svjedočanstava ljudi”.

Navodi da je to bila jedna “barokna tragedija jednog baroknog grada koji je nestajao pred našim očima”.

‘Beograd se treba duboko sramiti tih tenkova’

“U Vukovaru nije dobro ni Srbima ni Hrvatima, to je (danas) jedan od najsiromašnijih hrvatskih gradova, taj grad je zarobljen u užasnoj, nacionalističkoj, mračnoj ratnoj prošlosti. Porazno je i upozoravajuće da se tako malo promijenilo do danas”, kaže Baljak.

Ističe i da su oligarhije i u Srbiji i u Hrvatskoj i dalje “duboko u svojim nacionalističkim rovovima i da su današnji klinci, koji se u vrijeme rata u Vukovaru nisu ni rodili, jednako zatrovani kao i ona djeca na suprotnim stranama prije 30 godina”.

A na pitanje što misli o tenkovima koji su te 1991. krenuli iz Beograda put Vukovara, a građani ih s nadvožnjaka iznad autoceste zasipali cvijećem, Baljak kaže da se “Beograd treba duboko sramiti tih tenkova”.

“Ali, državna propaganda je tada bila toliko jaka, to je nešto što želimo zaboraviti, ali mislim da nam zaborav sam neće donijeti izlječenje”, poručuje Baljak, čiji će novi dokumentarni film o kolegi Želimiru Žilniku 3. prosinca zatvoriti ovogodišnji Festival autorskog filma u Beogradu.