fbpx
Foto: Screenshot/Kolaž Dnevno

MATEJEVOG OCA I IGORA SPOJIO JE PAKAO! Mesar mu kćer zakopao na divljem smetlištu: ‘Ni danas ne znam kako smo sve to preživjeli’

Autor: Doris Vučić

Muku roditelja koji danima ne zna gdje mu je dijete razumije samo onaj koji je prošao kroz isti pakao. Najteže i mučne sate već danima u Beogradu proživljava otac nestalog Splićanina Nenad Perić koji se kući ne namjerava vratiti bez sina Mateja, čiji je nestanak i nakon deset dana obavijen velom tajne. I dok šture informacije o mladiću stižu do javnosti, Nenadu u kalvariji pomaže Igor Jurić, otac djevojčice Tijane koja je mučena, zlostavljana i ubijena 25. srpnja 2014. kada je imala samo 15 godina.

“Svaka mu čast i divim mu se na tome kako se drži… Ja nisam mogao tako. On daje jednu umirujuću poruku”, rekao je u više navrata srbijanskim medijima Jurić, osnivač zaklade koja nosi ime njegove kćeri, koji je tijekom potrage za 27-godišnjakom u nekoliko navrata istupio u medije i kritički se osvrnuo na istragu i ministra unutarnjih poslova Aleksandra Vulina.

Nagli i misteriozan nestanak Tijane i križni put obitelji Jurić u Srbiji su bili medijski vrlo popraćeni, a nakon što je djevojčica pronađena mrtva nacija se digla na noge. Pet godina nakon ubojstva 15-godišnjakinje Srbija je izglasala zakon o doživotnoj kazni zatvora za najteža kaznena djela, uključujući teško ubojstvo, silovanje i obljubu djece, trudnica i nemoćnih osoba. Zakon je u medijima postao poznat kao Tijanin zakon.

Oteta na putu do kuće

Život ove djevojčice iz Subotice oduzeo je Dragan Đurić, 34-godišnji mesar iz beogradskog naselja Surčin. Tijana se 24. srpnja vratila s mora pa s prijateljima otišla na malonogometni turnir u zaseoku Rata. Tamo je provela večer, a kada se oko ponoći odlučila vratiti kući u društvu jedne prijateljice i prijatelja, sjetila se da mora vratiti majicu s kapuljačom koju joj je prijatelj bio posudio. Iako joj je prijatelj ponudio da to učini umjesto nje, Tijana ga je odbila. Rastali su se svega 200 metara od kuće njene bake i djeda.

Tijanin otac je kasnije, osobnom istragom, uspio rekonstruirati kuda je išla i što se dogodilo. Na putu prema Sportskom centru Rata Tijana je oko pola sata iza ponoći susrela još nekoliko prijatelja koji su je pitali kamo ide, a ona im je odgovorila da ide vratiti posuđenu majicu. Prešla je željezničku prugu i nastavila prema sportskom terenu, na kojem ju je čekao prijatelj, vlasnik majice.

Prijatelj je, kad je vidio da Tijana ne dolazi, krenuo ususret njoj. Ali nesretna djevojčica u tom je trenutku već bila oteta. Pronašao je samo njenu bijelu tenisicu “Starku”. Igor Jurić je na temelju svoje istrage zaključio da je od trenutka kad je zadnji put viđena do trenutka kad je njena tenisica pronađena prošlo najviše sedam minuta. Pretpostavlja se da je nasilno ugurana u automobil, a da joj je tenisica ispala dok se otimala.

Tragova nije bilo

Potraga za nestalom djevojčicom počela je iste večeri. Prijatelji i mještani su je zvali na mobitel, slali poruke na Facebook, tražili po selu, okolnim zaseocima i njivama… Uskoro se uključila i policija, a onda i žandarmerija, uz policijski helikopter i pse tragače.

Nakon dva sata isključio se Tijanin mobitel, a njezin otac Igor, koji se odmah vratio iz Belgije, gdje je radio kao nogometni trener, kasnije je rekao da je otkrio kako je policija ustvari mogla pravovremenom intervencijom pronaći njegovu kćer preko signala mobitela da ga je odmah po nestanku locirala.




A signal je lociran u ponedjeljak, dva kilometra od granice s Mađarskom, nakon čega su počele kolati raznorazne teorije od toga da su djevojčicu oteli trgovci ljudima, kamatari kojima je njen otac navodno dugovao, migranti ili neka vjerska sekta. Policija je ispitala sve za koje je smatrala da bi mogli biti umiješani u nestanak, no tragova nije bilo, a u potragu je bila uključena i mađarska policija, čak i Europol i Interpol.

Presudio joj mesar

Svaka nada da je Tijana živa ugasila se trinaestog dana potrage, 7. kolovoza, kada je objavljeno kako je dan ranije u svojoj mesnici uhićen Đurić. Srpski ministar policije Nebojša Stefanović rekao je kako je “potpuno mirno rezao meso i ponašao se kao da se ništa nije dogodilo”, uz “potpunu odsutnost bilo kakvog kajanja, potpunu odsutnost bilo kakvog ljudskog ponašanja”.

Đurić, inače visok dva metra i težak preko 100 kilograma, prvo je negirao da je oteo i ubio Tijanu, ali pao je na poligrafu. Brutalne detalje zločina opisao je nakon što se slomio. Naime, toga je dana bio na odmoru i prema njegovoj priči, pijan je vozio i udario djevojčicu automobilom.




Kada je počela plakati i zvati upomoć, udario ju je više puta u glavu i ubacio u automobil. Potom ju je odvezao na polje, gdje ju je, po svemu sudeći, svukao, pokušao silovati i zatim je zadavio majicom – onom istom koju je htjela vratiti prijatelju. Nakon toga je, kaže, tijelo vratio u auto i prevezao ga desetak kilometara od Sombora, gdje ga je zakopao na divljem smetlištu, udaljenom 23 kilometra od mjesta na kojem ju je oteo. U prtljažniku automobila pronađena je i lopata kojom ju je zakopao. No prije toga je navodno stao u lokalnoj krčmi i nastavio piti.

Međutim, policijska istraga je utvrdila da Đurić svoju žrtvu uopće nije prvo udario automobilom. Đurić je također poricao da je silovao Tijanu, da bi naknadno priznao da ju je seksualno zlostavljao. Tužiteljstvo je, pak, ustvrdilo da ju je pokušao silovati, a zatim je ubio da bi prikrio pokušaj silovanja, kako je tada pisao srpski Blic.

Otac čuva njeno ime

Monstrum je osuđen na 55 godina zatvora, od čega 40 za teško ubojstvo i 12 godina za pokušaj silovanja, što je objedinjeno u maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Mnogi su zazivali smrtnu kaznu za mesara.

Njezin otac Igor osnovao je zakladu koja je nastala sa željom da čuva uspomenu na Tijanu, a često javlja oko problematike nestalih osoba.

“Trinaest dana smo tražili Tijanu. Sedam dana njena majka oka nije sklopila. Prvi put je zaspala kada je saznala što se dogodilo. Neizvjesnost je neumoljiva i ubija postepeno. Poznajem mnoge obitelji koje traže djecu i po 25 godina. To su biljke. Žive, a ne žele živjeti”, rekao je Jurić nedavno. Zato im putem Centar za nestalu i zlostavljanu djecu pomaže u ovakvim situacijama.

“Svaki taj dan bio je noćna mora. Pravi pakao. Ni danas ne znam kako smo sve to preživjeli. Ne možeš jesti, spavati. U svakoj sekundi razmišljaš o svome djetetu kojega nema. Pitaš se gdje je, zašto baš ona… Tijana se jako bojala grmljavine, a tih dana padala je kiša i gotovo svaki dan grmjelo. Pitali smo se kako ona to podnosi, boji li se. Imali smo milijun pitanja, a nijedan odgovor”, opisao je Igor nakon što se izglasao “Tijanin zakon”.

Autor:Doris Vučić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.