Wikimedia, youtube

KRONOLOGIJA KRVAVOG RATA BALKANSKE MAFIJE: Krvna osveta, narkotici i Hrvatska kao ‘utočište’

Autor:

Ubojstvo odvjetnika Dragoslava Miše Ognjanovića potreslo je Srbiju i još jednom na naslovnice medija istaknulo priču o crnogorskom ratu klanova i krvnoj osveti. I pri tome svakom neutralnom građaninu iznad glave stoje brojni upitnici – zašto se razlikuju obiteljski i mafijaški klanovi, kako je sukob prešao i u regionalne okvire i što krvna osveta radi u 21. stoljeću?

Potomci osovine Giška – Ljuba Zemunac – Arkan – Šaranović

Rat klanova Šaranović – Bojović traje preko deset godina, a unatoč svim indikacijama da će Ognjanović biti sljedeća ‘oko za oko, zub za zub’ žrtva – nitko ga nije mogao (ili htio) spasiti. Pogubljen je usred Beograda kao odmazda za ubojstvo Šaranovićevog odvjetnika Vladimira Zreleca prije dvije i pol godine. Kada je sve počelo? Braća Slobodan i Branislav Šaranović bili su ‘ostaci ostataka’ famozne Giškine generacije – navedeni Đorđe Božović (rođeni Mičković) ubijen je nedaleko Gospića usred Domovinskog rata, Ljubomira Magaša zvanog ‘Zemunac’ smaknuo je Goran Vuković ‘Majmun’ (iz kultnog dokumentarca ‘Vidimo se u čitulji’), a Arkanova sudbina svima je dobro poznata. Stariji brat poznat po nadimku ‘Doktor’ (top jugoslavenski student medicine) otvorio je kockarnicu u Dusseldorfu, biznis su vodili i u Londonu, a proslavili su se filmskim bijegom iz zatvora u Njemačkoj – bombom raznesenu zaštitnu ogradu napustilo je preko 150 robijaša.

To su bila vremena klanova Trifunović i Nicović, Ratka Đokića, Marka Vlahovića, Miše Martinovića i brojnih drugih legendi kriminalnog podzemlja. U Hrvatskoj je scena bila značajno drugačija, pošto brojni disidenti nisu iz viših principa željeli surađivati s UDBA-om – dapače, nerijetko su bili i žrtve obavještajaca kojima rad za policiju i obavještajce nije predstavljao problem dok su paradoksalno odlično surađivali s kriminalnim kolegama. Šaranovići su se nakon pljačke kasina talijanske mafije vratili u Jugoslaviju i po Srbiji otvaraju lanac kockarnica. Klanovi su i u mafijaškom karteliziranju zadržali osnovne obrasce i kodekse časti – nema trgovine drogom i ljudima, obitelji su svetinja i čak i u kasinu obiteljski ljudi imaju ograničenu mogućnost potrošnje i zaduživanja. I onda se 2009. otvara Pandorina kutija. Prvo nestaje sin Šaranovićevog kuma Slobodan Radonjić, kao kolateralna žrtva rasplamsalog crnogorskog okršaja (pripadnik Barskog klana). A zatim je Branislav Šaranović izrešetan automatskim oružjem ispred svoje zgrade u Beogradu, a njegov brat Slobodan ostaje potpuno slomljen.

UDBA, Zemunski klan, crnogorska krvna osveta

Kako Šaranovići nisu bili članovi mafijaške organizacije (surađivali su neformalno s ‘Amerikancima’) uhvatili su se daleko starije tradicije – klanske krvne osvete po kojoj se dug vraća ubojstvom muškarca iz druge obitelji sukladno poziciji u obiteljskom stablu. Gotovo zaboravljen običaj koji u određenom kontekstu živi u Albaniji, Kosovu, Crnoj Gori i Siciliji danak je morao uzeti kod naručitelja ubojstva. Tzv. ‘Spirala smrti’ prenosi dug na drugu obitelj i ona mora napraviti protureakciju, inače pada u potpunu sramotu – dug se stornira isključivo pomirenjem pod patronatom starješina. Kako plemena u ovom slučaju nema (sukob je između crnogorskog klana i beogradske obitelji koja nema klanski okvir), okršaj će završiti u trenutku kad bude ubijen Luka Bojović – trenutno zatočen u španjolskom zatvoru, s mogućnošću uvjetnog izdržavanja kazne od 2021. godine.

Tko su Bojovići? Ugledna beogradska obitelj dugogodišnjeg direktora zoološkog vrta i renomirane slikarice, u crnu kroniku ulaze nakon što je Luka propucao Mihajla Divca. U intelektualnim beogradskim krugovima poznati otac Vuk Bojović za pomoć moli prijatelja Arkana, a sve ostalo je povijest. Formalno nije bio dio Zemunskog klana, no ‘de facto’ preuzima palicu nakon mentorove smrti i atentata na srpskog premijera Đinđića. Tako nije stradao u operaciji ‘Sablja’, a imao je dovoljno jaku poziciju da preuzme utanačene rute poslovanja. Dolazi famozna 2009. godina i Luka čini pogrešku koja će mu determinirati daljnji život. Ni bijeg u Španjolsku nije ga spasio u tradicionalnoj odmazdi. Milijun dolara nagrade u lovu na Branislavovog ubojicu odvelo je lovce na glave pred vrata Bojovića i 2013. godine Nikola Bojović – mlađi brat za kojeg ne postoje dokazi da se ikada upustio u kriminal – završava ubijen dok je ocu nosio doručak. Godinu dana kasnije od šoka umire i otac Vuk. Profesorica s Fakulteta likovnih umjetnosti Anđelka Bojović više nema što za izgubiti, uzima stvari u svoje ruke i spirala smrti se nastavlja.

Hrvatska je ‘sigurno utočište’ za zaraćene strane

Luka Bojović pao je godinu dana ranije u Valenciji s Vladimirom ‘Vladom Budalom’ Milisavljevićem, bjeguncem iz Zemunskog klana, te Sinišom Petrićem i Vladimirom Mijanovićem. Majka pada zbog urote za ubojstvo sinovog ubojice Ratka Koljenšića, likvidiran je i otac davno nestalog Radonjića, Danilo, kao i suradnik Šaranovića Dženan Ramović, a Goran Bojanić ranjen je tri godine kasnije. S Bojovićeve strane umire Luka Đurović (‘Hitman’ Šarićevog klana, ‘poginuo’ u prometnoj nesreći u Porscheu) i Rade Rakonjac, bivši Arkanov tjelohranitelj čije je ubojstvo bila jasna poruka Bojoviću. A sljedeća žrtva tik po hijerarhiji do nedostupnog Luke Bojovića svakako je Filip Korać, neslužbeni vođa Zemunskog klana nakon uhićenja svog patrona u Španjolskoj. Kako je isti u epicentru tri različita rata (okršaj Delije – Grobari, okršaj kavačkog i škaljarskog klana, okršaj Šaranovića i Bojovića), godinama je skrivao identitet – sve do ubojstva Aleksandra Stankovića, poznatijeg kao ‘Sale Mutavi’ (crnogorski rat klanova).

Stjerani u kut, Zemunci čine ono što su učinili i u ožujku 2003. godine. Petnaest metaka iz automata usred Budve našlo se u tijelu Slobodana Šaranovića četrnaest godina nakon likvidacije srpskog premijera. Glava obitelji tek je izašla iz pritvora zbog sumnje u naručeno ubojstvo Bojovića. Šaranović nije želio osobnu zaštitu. I od tada likvidacije samo slijede jedna drugu, potvrđujući kako krvna osveta ne završava na groblju. Nakon likvidacije Šaranovićevog odvjetnika Zreleca, ubijen je ‘Đavolji odvjetnik’ Ognjanović, poznat po obrani Miloševića i drugih ljudi iz krim-miljea. I to netom nakon ubojstava Dragoslava Milardovića, Bojovićevog kuma, te Siniše Milića Boskea, šefa osiguranja Zemunaca. Netko je cinkao i Veljka Banovića Votka u belgijskom Antwerpenu, a riječ je o najbližem Bojovićem suradniku. Tako je Bojović ostao prepušten samom sebi, bez kriminalnog prstena, suradnika, bez obitelji i s cijelim naslijeđem u rukama slobodnog Filipa Koraća. Koji je danas vjerojatno najtraženija osoba na Balkanu – akter triju paralelnih ratova, lice s barem četiri potjernice i v.d. ‘Capo Di Tutti Capi’ nekad najsnažnijeg kartela u regiji. Kako se upravo Hrvatska pokazala kao ‘sigurno utočište’ za brojne bjegunce (Kalinić, Đurović, Milovac), sve opcije su otvorene.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.