IVANU (39) PRISJELO SVE PA OTIŠAO ŽIVJETI U PLEME! Prošao ritual inicijacije, 30 dana nije popio kap vode: ‘Teško sam se uklapao u svijet’

Ivan Nikitović iz Užica u Srbiji ima neobičnu životnu priču. Kao osoba koja sebe nije vidjela u uredu, odlučio je putovati i sakupljati iskustva, a putovanje u Južnu Ameriku bilo je prekretnica u njegovom životu.

Postao je član jednog plemena koje i danas obilazi, a čak i živi na njihov način. Za njega važe zakoni prirode, a biljke su lijek za sve, a koristi ih najviše u hrani koju sam priprema.

“Posljednje 22 godine bavim se istraživanjem biljaka i zanima me travarstvo. Na putovanjima sam upoznao razne kulture i običaje. Moje putovanje je počelo kada sam shvatio da nema povratka, da se ne mogu vratiti tamo gdje sam bio, išao sam naprijed. Bio sam psihički jako loše, teško sam se uklapao u svijet oko sebe i ljude, nisam mogao pronaći svoje mjesto u ovom svijetu i tada sam shvatio da sam na krivom mjestu”, počinje svoju priču.

Putovao svijetom

Od 2017. godine surađivao je s plemenima Južne Amerike, prvo s Šitibo zajednicom, gdje je učio o biljkama koje postoje u gornjem toku Amazona. Otkrio je lijek koji se zove Kambo, kojim se, kaže, čisti duhovno i energetsko tijelo, a dolazi od žabe.

“Kasnije sam stigao do Quechue, zajednice koja me upoznala s drugom kulturom liječenja, to je put inicijacije. Moj glavni plan bila je dijeta koja služi da utišam sebe, svoja osjetila i energetske procese na razini biljke. Tada se koriste razne biljke”, prisjeća se.

Ivan je proveo vrijeme učinkovito izoliran u prirodi, koristeći razne biljke. Pleme Java Nava i njihova kultura najviše mu odgovaraju. Njihova kultura je jako stara, a Ivan se nada da će tamo ostati. Java Nava znači divlja svinja, a Nava ljudi i kod njih je ta životinja sve. Njihov duh je zaštitnik njihovog plemena.

Žive u zajednicama, u selu Shabono, gdje su kuće na rubu sela, a u centu je velika lonača i vatra koja “održava život”.

Život u plemenu

A ovako izgleda jedan dan u plemenu: Svatko ima svoju odgovornost i zajedno se brinu za sve.

“Muškarci rade fizički teže poslove, a žene lakše. Jednom tjedno imaju obred i piju svoje sveto piće. Njime se povezuju sa sobom i drugima, a medicina je ta koja nas uči emocionalnoj inteligenciji i razumijevanju čistim srcem. Kada naučimo poštivati ​​i cijeniti sebe, možemo poštivati ​​i druge. Na taj način cijela zajednica funkcionira kao obitelj, muškarci su braća, žene sestre, kaže Ivan.

Ivan je, tvrdi, mjesec dana bio bez kapi vode, što je bila vrsta inicijacije kroz koju je morao proći.

“Taj lijek se radi na bazi duhana i pepela biljaka, i jedini je koji nas vraća nama samima. Njime se pojačava prisutnost i vraća nam našu pročišćenu energiju. Jeo sam šaku krumpira i pio sam napitak koji se zove ma-ma. On se dobija od ljubičastog kukuruza i nije ukusan. Međutim, konzumira se do mjere da naše tijelo može izdržati i da se osoba ne razboli. Imao sam pauzu od 15 dana bez hrane, na kraju ništa nisam jeo i kada su videli kako sam to odradio, bili su jako zadovoljni”, tvrdiUžičanin.

‘Nisu to divljaci’

Prvi susret u plemenu bio je znak da će biti prihvaćen i da je to njegov dom.

“Nisu to nikakvi divljaci samo ako su iz različitih kultura. Imaju škole kao i mi, tri stupnja škole i nakon toga odlučuju što žele studirati. Tko se ne želi obrazovati, fokusira se na duhovnost. Prolazi razne inicijacije i uči molitve i trave. Naravno, formalno obrazovanje postoji, a sve manje ljudi ostaje u selima i pohađa ga”, piše Luftika.