fbpx

Glavna Čovićeva igračka zvana ‘Čovićev Čendrljin’

Autor: 7Dnevno / 27. studenog 2015.

Pred Županijskim sudom u Mostaru je još 2009. godine počelo suđenje Valeriji Čuljak, Branku Kolobariću i - Mili Gadžić. Optuženi su za gospodarski kriminal, nezakonitu privatizaciju dijela poduzeća Soko d.d. Mostar, te protuzakonito stjecanje imovinske koristi. Suđenje je trebalo početi i za Josipa Gojaka, ali je on pobjegao u Hrvatsku 2008. godine .

Mila Gadžić je najpoznatija, najbogatija i najnagrađivanija direktorica županijske Agencije za privatizaciju u cijeloj Federaciji BiH, koja je svojedobno odobrila plan privatizacije Sokola. Počelo je drastičnim smanjenjem državnog kapitala, a onda su dokapitalizirani Soko Air, Soko Euro Bus, Soko održavanje, Soko ventilatori, Soko specijalna oprema, a usporedo s dokapitalizacijom osnivane su – nove firme. Preostali pogoni Sokola kasnije su prodani u tzv. maloj privatizaciji, kada su nastala još četiri poduzeća objedinjena u Soko Group. Mila Gadžić je bila direktorica Agencije, pa je potom nagrađena ministarskim mjestom u Vijeću ministara BiH za slučaj Soko.

Naime, najveći ulagač u Soko Groupu bila je firma Euro Consulting, čija je direktorica i suvlasnica bila Valerija Čuljak (teta Bernardice Čović, supruge Dragana Čovića). Drugi većinski vlasnik bio je pokojni Dragan Gadžić, brat Mile Gadžić. Do 90-ih godina, Mila Gadžić je bila asistentica na Ekonomskom fakultetu u Mostaru (Univerzitet ‘Džemal Bijedić’) na predmetu Politička ekonomija gdje je ispekla jugoslavenski ekonomski zanat.

U to vrijeme izgledala je vrlo traljavo – šminku nije mijenjala po nekoliko dana, pa su je zvali – Pliska. Nije imala društvo, a muškarci je je izbjegavali. Bila je iskompleksirana osoba, što potvrđuje i sada kada se predstavlja najvećom ekonomskom stručnjakinjom u BiH (ako se misli na kriminal i prijevare u kojam se iskazala pod kapom “tate Dragana Čovića”).

Kriva ‘procjena’ vrijednosti objekta

Od 1999. do 2003. bila je direktorica Agencije za privatizaciju Hercegovačko-neretvanske županije. Od siječnja do kolovoza 2003. bila je na funkciji ministrice vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću BiH. U kolovozu 2003. imenovana je za članicu Upravnog vijeća Centralne banke BiH. Od srpnja 2006. bila je članica Nadzornog odbora Investicijske banke Federacije BiH.

No, pred Županijskim sudom u Mostaru je još 2009. godine počelo suđenje Valeriji Čuljak, Branku Kolobariću i – Mili Gadžić. Optuženi su za gospodarski kriminal, nezakonitu privatizaciju dijela poduzeća Soko d.d. Mostar, te protuzakonito stjecanje imovinske koristi. Suđenje je trebalo početi i za četvrtog optuženog, Josipa Gojaka, koji je pobjegao u Hrvatsku 2008. godine, te je izvan domašaja suda.

Slučaj Soko samo je jedna u nizu neriješenih privatizacijskih afera koje još uvijek tresu HNŽ, koji će, osim već spomenutih optuženih osoba, povući još najmanje njih šestero. Zato objavljujemo kaznenu prijavu Tužiteljstva HNŽ-a protiv Josipa Gojaka, Branka Kolobarića, Jelke Miličević, Mile Gadžić, Maida Ljubovića, Valerije Čuljak, Filipa Andrića, Ivice Galića, Zdenke Đinkić i Tihane Bevanda.

A u tom je slučaju svega bilo, pa na kraju i pogrešna procjena i velika zločinačka prijevara po nalogu Dragana Čovića i Miroslava Ćorića. Josip Gojak, Branko Kolobarić (danas zamjenik generalnog revizora FBiH) i Jelka Miličević (današnja ministrica financija u Vladi FbiH) su kao članovi Povjerenstva za procjenu vrijednosti imovine poduzeća Soko (privatizirali su ih u maloj privatizaciji) koje je osnovao Upravni odbor Soko d.d. u travnju 1999., optuženi da su zloupotrijebili položaj i ovlaštenja, čime su nanijeli štetu od 795.000 KM.




Imidž Tvornice Soko, u kojoj su se proizvodili zrakoplovi zavidne kvalitete, bio je ponos Hercegovine. Samo tijekom 1958. uspješno je proizvedena i isporučena serija od 35 zrakoplova. Već sljedeće godine isporučen je još 31 zrakoplov “522” na kojima se provodila borbena obuka i školovanje, te do 1961. još 44 zrakoplova. Tvornica Soko je svoj prvi serijski avion proizvela u 110 primjeraka zrakoplova “522” metalne konstrukcije, plus dva prototipa. Za vrijeme Herceg Bosne, u Sokolu su planirali proizvodnju bespilotnih letjelica malog dometa, pa su obavljeni izračuni i nabave. No, sve je ostalo samo na planiranju, jer je proizvodnju opstruirala grupa UJDI-jevaca okupljenih oko Dragana Čovića. Zašto? Pa tko bi od njih dopustio izgradnju aviona koji bi potom raketirali snage JNA, kad je tu grupu upravo odgojila ista ta JNA?

Inače, trojka se tereti da je procijenila vrijednosti „objekta u izgradnji“ do 15 posto završenosti, površine 4500 četvornih metara, cijene od 170 DM/po četvornom metru, na iznos od 765.000 KM. To je bila i početna cijena za prodaju putem male privatizacije, ali o procjeni nisu napravili zapisnik. No, ti podaci ne odgovaraju stupnju završenosti objekta od 20 posto, površini objekta od 6000 metara četvornih i cijeni od 1300 DM/po četvornom metru, ukupno vrijednog 1,560.000 KM kako je to naveo generalni direktor Sokola d.d. – Dragan Čović u dopisima iz veljače 1992., kojima je ponudio Carinskoj upravi na prodaju taj objekt u izgradnji.

Kako stoji u kaznenoj prijavi Tužiteljstva HNŽ-a, vrijednost i stupanj gotovosti ne odgovaraju stupnju gotovosti i cijeni objekta u trenutku prodaje – 1100 KM/po metru četvornom, koji se navode u ugovoru o kupoprodaji od 11. prosinca, 2000. zaključenog između mostarskog Euro Consultinga kao prodavatelja i Ministarstva financija FBiH-Carinska uprava Sarajevo kao kupca. “Euro Consulting” je zastupao opunomoćenik Ante Vidačak, direktor Slobodne zone „Hercegovina“, ali on ništa nije kriv, jer je samo potpisao ugovor i tako puno zaradio na protuzakonit način.

Međutim, Mila Gadžić, Čovićeva miljenica i Maid Ljubović, tadašnji zamjenik direktora Agencije za privatizaciju HNŽ-a, terete se za namjerno propuštanje nadzora (nesavjesno obavljanje dužnosti), prouzročivši štetu poduzeću Soko od 795.000 KM. Oni su za „objekt u izgradnji“ objavili početnu cijenu od 750.000 KM bez navođenja podataka o površini objekta.




Kako je ‘radila’ Valerija Čuljak?

Navedeno je da je riječ o objektu s 15-postotnom dovršenošću, a ne 20-postotnom, kako je naveo Dragan Čović u dopisima kojima je nudio objekt Carinskoj upravi. Time je omogućeno Valeriji Čuljak, tadašnjoj direktorici poduzeća „Euro Consulting“, kupnja objekta, iako su znali da nisu ispoštovane obveze kupca na ulaganja od 500.000 KM i zapošljavanje još deset radnika, obvezi kojom je firma i izabrana za – ponuđača.

Valerija Čuljak kao vlasnica i direktorica poduzeća „Euro Consultinga“ tereti se za nezakonito stjecanje imovinske koristi, davanje neistinitih podataka kako bi od tvrtke Soko kupila sporni objekt u izgradnji. Čuljak ga je kupila za pola milijuna KM – u gotovini je platila 175.000 KM, a u certifikatima čak 325.000 KM. Time je preuzela i obvezu ulaganja u objekt,u vrijednosti od pola milijuna KM i zapošljavanje 10 radnika, u roku od 24 mjeseca. Međutim, Valerija Čuljak nije ispunila svoje obveze, ali je isti objekt nakon sedam mjeseci prodala Carinskoj upravi Sarajevo, preko svog opunomoćenika, opet Ante Vidačka i to za 990.000 KM, ponovno pretvarajući privatno vlasništvo u državno.

Čuljak je prodajom profitirala „čistih“ 400.000 KM, ne uzimajući u obzir tadašnje prilike i činjenice kako su se kupovali i prodavali certifikati i po kojoj vrijednosti, što joj dodatno uvećava profit. Podsjetimo da je Čuljak, kao direktorica „Euro Consultinga“, s tadašnjim direktorom HPT-a Mostar, Marinkom Giljom, potpisala i ugovor o poslovnoj suradnji prema kojem će joj, za usluge savjetovanja u poslovanju i upravljanju isplaćivati 15.000 KM, do svakog 10. u mjesecu! Ugovor je potpisan u svibnju 1999., vrijedio je godinu dana, a Čuljak je za svoje “konzultantske usluge” HPT-u Mostar zaradila 180.000 KM (posao ionako nije obavila, a novac je dala svom zetu Draganu Čoviću).

Filip Andrić se tereti da je kao direktor Federalne Carinske uprave Sarajevo, zloupotrijebio položaj i ovlaštenja u svezi nenamjenskog trošenja proračunskih sredstava, pribavivši imovinsku korist društvu „Euro Consulting“ od 639.839,14 KM čime je oštetio i proračun FBiH u kojem nisu bila predviđena sredstva za te namjene. Također, iz sredstava carinskog evidentiranja nije se moglo provesti plaćanje jer je Carinarnica bila obvezna uplatiti prikupljena sredstva na račun javnih prihoda proračuna FBiH.

Osmoprijavljeni Ivica Galić (danas glavni koordinator za prijevare i krađe u Alumijskom kombinatu) 2002. godine je kao tadašnji šef Carinarnice u Mostaru pomogao da Mesna industrija Lijanovići prevari državu za “samo” 33,000.000 KM (tada je bio Lijanovićev kadar, no o tome u narednim brojevima). Devetoprijavljena je Zdenka Đinkić, a desetoprijavljena Tihana Bevanda (ništa nije dobila od ovog plijena, jer je “tata Dragan” imao velike kućne troškove) kao ovlaštene za raspolaganje novčanim sredstvima na računu Carinarnice Mostar kod Hercegovačke banke. One se terete za zlouporabu položaja i ovlaštenja, te omogućavanja imovinske koristi društvu „Euro Consulting“ od 639.839,14 KM.

Prijavljeni su prenijeli novac, iako su znali da se sredstva s evidentnog računa Carinarnice moraju svakodnevno u cijelosti uplatiti na račune javnih prihoda proračuna FBiH u poslovnim bankama. Prema optužnici, Branko Kolobarić, tadašnji direktor poduzeća „Primus AD“ i Valerija Čuljak, vlasnica „Euro Consultinga“ nezakonito su od 1999. do 2001. stekli 199.000 KM i protupravno stekli vlasništvo nad objektima „Anex uredski prostori i radionica“ i „Objekt u izgradnji“, koji su bili u postupku male privatizacije. Optužnicu je u suđenju na Županijskom sudu u Mostaru zastupala tužiteljica Irena Drinovac.

Kad sve analiziramo, vidi se da je Čovićeva dobro organizirana grupa Sokolovim novcem za mali novac kupila Soko, podigla ogromne kredite i izvukla novac na svoje račune. Više puta su rasprodali te objekte i zaradili više desetaka milijuna maraka na račun hrvatske krvi i poginulih branitelja. Pritom se nisu sjetili da barem plate misu za poginule branitelje. No, oni ni ne znaju da je bilo rata na tamošnjem području, jer nitko od Čovićeve grupe i nije bio u ratu, pa i ne znaju za poginule, ranjene i stradale.

Puca Čovićeva dinastija

Sindikati ‘Sokola’ iznijeli su podatak da je do 2003. godine, u maloj privatizaciji, 19 osoba kupilo 33 posto tvrtke uz obvezu zapošljavanja novih 138 radnika i ulaganja oko 1,5 milijuna KM. No, sve je ostalo samo još jedna od brojnih neizvršenih obveza u privatizacijskom procesu prema kojem je Agencija za privatizaciju HNŽ-a zatvarala oči.

No, prema provjerenim informacijama suđenje je remetila tužiteljica Irena Drinovac po nagovoru Čovićeve ekipe, a posebno pod nadzorom Branka Kolobarića. Ona je usporavala rad suda pa ju je za nagradu Matan Žarić zaposlio u Elektroprivredi HZ HB Mostar. U Elektroprivredi kažu da tužiteljica Irena od prava zna samo reći „defakto dejure“, ali zato zna slušati Čovićeve. Međutim kad je pozovu na sud zbog ranijeg ometanja, morat će reći i puno više.

Mila Gadžić je dokazala da je za vrijeme Jugoslavije odlično izučila krađu hrvatskog novca i da je nije sramota što je pokrala hrvatske firme i mnoge Hrvate ostavila bez posla. Trenutno je glavna Čovićeva igračka (popularno u Mostaru nazvana “Čovićev Čendrljin”) na Mostarskom sveučilištu, ali nitko od ostalih dekana ne želi s njom kontaktirati. Posebno se istakla u svom jugoslovenstvu kad je između 2000. i 2001. godine Jadranko Prlić pokušao preuzeti Sveučilište, a ona je kopirala letke i pripremala materijale za sastanke. No, kada to Jadranku Prliću nije prošlo, Mila se potpuno povukla i čekala spasitelja Dragana Čovića.

Čović je Mili Gadžić prvi test iz muljaže dao na Sokolu koji je položila sa 100 postotnim uspjehom, te od tada počinje njen munjeviti uspjeh. Nama nije jasno, kako Mila Gadžić nakon svih kriminalno-zločinačkih poslova koje je odradila za beogradskog dečka Dragana Čovića, ima obraza pogledati svojim studentima u oči?

Uvjereni smo, iako to zasad nestvarno izgleda, da će vrlo brzo doći do prekida vladanja Čovićeve dinastije, a to će biti najveći spas za hrvatske gospodarstvenike i politiku. Kako smo informirani, početkom sljedeće godine u Bosnu i Hercegovinu dolaze međunarodni suci i tužitelji za istrage o korupciji, a prvi u obradi je predmet “Dragan Čović i njegova zločinačka organizacija“, kojim su obuhvaćeni svi Čovićevi pijuni, od Sokola, Monda, HPT-a, Eelektroprivrede do Hotela Mostar. Kako je riječ o domaćoj dobro organiziranoj grupi koja čak kontrolira i pravosudni sustav, stranci će morati pomesti naše smeće. Slično će biti i sa smećem unutar bošnjačkog i srpskog korpusa u BiH, jer u suprotnom nema ulaska u EU.

Međunarodni istražitelji su prikupili ogromne količine materijala, a pravnu podlogu za ponovno pokretanje sudskih sporova imaju u novijim kriminalnim radnjama (jer su svi Čovićevi ljudi ponovno na visokim funkcijama i već uključeni u kriminal). Posebno se analiziraju izvješća istražnih institucija koja su predavana u tužiteljstva, jer tadašnji tužitelji (Irena Drinovac) nisu na temelju njih pokretali postupke, već su ih skrivali, a prijave podnosili o nebitnim stvarima. Sada je omogućena pravna obnova tih predmeta, jer su se našli dosad nestali dokazni materijali čime se otvorio prostor za ponovno pokretanje sudskih sporova.

Valja napomenuti, da Dragan Čović ima četveročlani odvjetnički tim koji ga već dugi niz godina pravno prati, koji su ispekli zanat za vrijeme Jugoslavije ili ga naslijedili kroz obitelj, ali mislimo da su i njihove licence u opasnosti. Jer oni su već pokazali da u svome radu nisu poštovali zakon i odvjetnički kodeks, a posebno su se iskazali u antihrvatskom djelovanju, pa će se trebati dobro zamisliti kada će im se ponuditi Čovićeva obrana na sudu, da ne bi i oni zasjeli s njim na istu optuženičku klupu.

Raspolažemo i s informacijama da se i u crkvenim krugovima počinju ograđivati od Dragana Čovića i njegove zločinačke organizacije, jer je i njima postalo jasno da je on uvaljeno kukavičje jaje Beograda, jadnim hrvatskim katolicima. Istotodbno će svi oni iz crkvenih krugova koji pomažu Draganu Čoviću u uništavanju svega što je hrvatsko biti – javno prozvani. Crkvenim predstavnicima će ubrzo biti dostavljeni materijali o Čovićevu jugoslavenstvu, vezama sa zloglasnim KOS-om, nacionalnoj izdaji, kriminalu, ratnom i poratnom profiterstvu, korupciji, antihrvatskom djelovanju i o zloupotrebi Crkve, pa se očekuje i reakcija službene Crkve.

Borba za Sveučilište u Mostaru

Inače, Mila Gadžić je osoba koja se svakom oduži tko joj je mio i drag. Tako je na Ekonomskom fakultetu, gdje je dekanica, pod poseban status privilegiranih stavila suprugu Bariše Čolaka – asistenticu Anelu Čolak, kao protuuslugu iz dana kad je Mila Gadžić bila bliska prijateljica i vrlo mila Bariši Čolaku. Jadan li nam Bariša kad mu supruga Anela sazna za Milu iz starih dana… Iz dana dok mu je sadašnja supruga bila – „samo“ tajnica.

Mila Gadžić pokušava upravo preuzeti mjesto rektora na Sveučilištu u Mostaru, a ne shvaća da nema podrške niti jednog dekana. Mila se u zadnje vrijeme trudi i da izazove raskol među dekanima u Studentskom zboru i to preko svog poslušnog prodekana, nazovi – generala HVO-a koji nije ispalio niti jednog metka. Naime, nebitni prodekančić je prije dva tjedna pokušao po nalogu svoje “strašne” šefice Mile Gadžić razbiti jedinstveni Sveučilišni studentski zbor, tako da svaki fakultet organizira svoj Studentski zbor, kako bi Mila Gadžić mogla njima manipulirati. Tom pokušaju su se usprotivili članovi Sveučilišnog zbora koji su i fizički izbacili prodekana-poltrona Mile Gadžić.

Upozoravamo dekanicu Milu Gadžić i njenoga prodekančića, da su se zaigrali na račun hrvatskih studenata i Hrvatskog mostarskog sveučilišta, te da im neće poći za rukom da od Sveučilišta naprave slučaj. To su neuspješno pokušali 2000. i 2001. godine, Jadranko Prilić i tadašnji rektor Tadić, jer smo ih mi (uskoro će se znati i tko smo mi!!!) s tadašnjim dekanima i Studentskim zborom spriječili. Sada, nažalost, imamo isti problem s Milom Gadžić, njenim prodekančićem i Miroslavom Ćorićem kao nekakvim političkim šefom Sveučilišta. I to nas ne čudi jer oni pripadaju bivšoj boljševičkoj Jugoslovenskoj školi, ali moraju znati da su razotkriveni. Istodobno studenti i članovi Sveučilišnog studentskog zbora trebaju ustrajati u obrani svih studenata na Mostarskom sveučilištu, a ako vidimo da su u opasnosti, stići će im pomoć. A ti Dragane dobro pazi da se ne posklizneš na Sveučilištu!

Autor:7Dnevno / 27. studenog 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.