Ilustracija

EKSKLUZIVNO: Prijeti li destabilizacija regije zbog sukoba između Srbije i Crne Gore?

Autor: Branimir Vidmarović

Kosovo je problem koji je javnost donekle “prožvakala”, ali situacija u Crnoj Gori je novi problem. Kolike su mogućnosti da dođe do rata između Srbije i Crne Gore, piše stručnjak za međunarodne odnose Branimir Vidmarović.

***

Odnosi Crne Gore i Srbije postepeno su počeli zahlađivati još od 2006.,kada su Crnogorci na referendumu odlučili raskinuti sve veze sa Srbijom i krenuti svojim putem. Tri godine kasnije, Crna Gora je priznala Kosovo. To je dodatno zakompliciralo odnose Prištine i Beograda ali je to znak da je Crna Gora definitivno odlučila graditi svoju unutarnju i vanjsku politiku bez osvrtanja na velikog susjeda.

U određenom smislu, odnosi Crne Gore i Srbije nalikuju na odnose Bjelorusije i Rusije. Izvana se čini kao da su politički sustavi slični a nacije bratske i da su posrijedi prisni i usklađeni odnosi.  No u stvarnosti, veći stalno pokušava ojačati svoj utjecaj i nametnuti zajedničke teme i koncepte dok manji pokušava braniti svoj suverenitet a pri tome ne kvariti odnose do katastrofalnih razina.

Crna Gora se još 2003. okrenula u smjeru suradnje i integracije sa NATO, što je za političke uvjete tih vremena bilo dosta odlučno i hrabro. Unatoč dugogodišnjem odupiranju građana Crne Gore pridruživanju savezu, ruska aneksija Krima 2014. godine uplašila je i crnogorsku politiku i građana i potaknula preosmišljavanje svog položaja, sigurnosti i budućnosti.

Danas su odnosi Crne Gore i Srbije i dalje proturječivi i složeni. Crnogorci nisu jedinstveni u ideji potpune identitetske samostalnosti od Srbije. Srpska politika koristi tu činjenicu kako bi promovirala vlastite ciljeve, koristeći potporu tamošnjim političkim strankama te akcentirajući povijesno-vjerski kontekst i povijest. Pri tome Priština ne može samo tako odgurnuti Beograd – mala crnogorska ekonomija je uz EU i Kinu ovisna i o Srbiji, koja čini čak četvrtinu crnogorskog uvoza.

Ulja na vatru je dodao i čudan neuspjeli pokušaj državnog preokreta 2017., u kojemu su navodno neki Srbi, Rusi i Crnogorci kanili svrgnuti vladu ili ubiti „besmrtnog“ predsjednika Đukanovića. Tko je doista bio iza planova državnog udara i je li doista bila riječ o realnim planovima ili nečijoj političkoj provokaciji nije sasvim jasno. No, Đukanović je učvrstio vlast a Crna Gora je ušla u NATO.




Nove napetosti izazvane su crnogorskim zakonom o slobodi vjeroispovijesti. Srpska pravoslavna crkva optužuje Podgoricu da se zakonom želi oduzeti njena imovina a neki kritičari smatraju da Đukanović želi stvoriti svoju, neovisnu crnogorsku crkvu po uzoru na ukrajinsku nedavno stečenu autokefaliju.

Aleksandar Vučić nije mogao ostati po strani. Ove godine Srbiju čekaju parlamentarni izbori zbog čega srpski premijer mora pokazati svom nacionalističkom i radikalnijem biračkom tijelu odlučnost u zaštiti srpskog identiteta, nasljeđa i nacionalnih interesa. Kosovo je problem koji je javnost donekle „prožvakala“ ali situacija u Crnoj Gori je novi problem.

Provokacije nemaju potencijal da pređu u nešto ozbiljnije. Ne zaboravimo—Vučić još uvijek nastoji sačuvati pro-europsku orijentaciju srpske politike i u tom kontekstu ne smije se dozvoliti velike ispade. Osim toga, Crna Gora je članica NATO saveza. Iako su srpsko-američki odnosi dosta tihi i odvijaju se ispod radara u sjeni puno glasnijih odnosa sa Rusijom, Vučić nastoji ne ljutiti Washington i uzimati u obzir savjete američkog establišmenta.




Stoga ne možemo očekivati velike probleme poput dugotrajnog sukoba ili rata. Prepucavanja su moguća. Sve ono što dolazi sa napetostima: zatvaranje granica, uvođenje carina, upozorenja, hibridnih diverzija – to je sve moguće. Ali Amerika neće dozvoliti ni Srbiji, ni Crnoj Gori punopravnu eskalaciju. Ni Rusiji to nije u interesu. Plinovod Turski tok je nedavno pušten u pogon i Moskvi nije u interesu destabilizacija regije koja može dovesti do poremećaja u poslovanju energentima.

Provokacije u Crnoj Gori sigurno imaju političku podršku u Srbiji. Moguće je da srpski radikalni elementi žele stvoriti negativnu atmosferu kako bi stavili Vučića u neugodan položaj. Postoji i mogućnost da je sve osmišljeno kako bi Crna Gora bila primorana tražiti Vučića da smiri stanje, čime bi on pokazao svoj utjecaj i nadmoć.

U svakom slučaju, ovo će za Đukanovića biti izvrsna prilika da se obračuna sa pro-srpskim snagama i drugim oporbenim protivnicima te obrati na sebe pažnju SAD-a i Europe. Jer u konačnici, ove balkanske igre nisu ništa drugo do privlačenja pažnje i cementiranja vlastite moći.

Nakon toga bi Đukanović mogao demonstrirati velikodušnost i dogovoriti se sa Srpskom pravoslavnom crkvom, ili Vučićem o nekom posebnom tretmanu ili izuzeću od zakona, čime bi interesi obadviju strana bili namireni: Vučić bi ostao zaštitnik srpske baštine a Đukanović – velikodušni europejac.

Nervoza u odnosima će ostati a prije srpskih izbora vjerojatno će rasti količina provokacija, optužbi i oštre retorike. No u konačnici – svakog čuda za tri dana dosta.

Autor:Branimir Vidmarović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.