fbpx
Foto: Ivo Ravlic / CROPIX

Prva državna tvrtka koja je otišla u stečaj

Autor: Ines Brežnjak/7dnevno

U sklopu nekadašnjeg Fonda za privatizaciju, današnjeg Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), RH još je 2002. osnovala tvrtku koja je, po nekim viđenjima, trebala biti perjanica turizma u Hrvatskoj – Club Adriatic.Zadaća ove tvrtke bila je pretvoriti nekoliko starih i derutnih MORH-ovih turističkih objekata, koji potječu još iz doba bivše Jugoslavije, u bisere koji bi privlačili turiste na jadransku obalu te punili budžet u turističkoj sezoni. S više od 120 zaposlenih, ova je tvrtka, barem iz današnje perspektive, bila san snova jer se već po završetku rata u Hrvatskoj znalo da će turizam jednog dana eksplodirati. No, netko je negdje u poslovnim koracima pogriješio, pa je umjesto tvrtke koja će zarađivati milijune na godišnjoj razini, Club Adriatic postao prva državna tvrtka koja je otišla – u stečaj.

Hoteli i kampovi

Objekti koji su bili u vlasništvu tvrtke Club Adriatic su Hotel Alem i depandanse hotela u Baškom Polju, Kamp Baško Polje, Kamp Perna i Hotel Komodor na Pelješcu, Kamp Uvala Slana između Crikvenice i Novog Vinodolskog, Kamp Pineta u Fažani, Hotel Hrvatska u Baškoj Vodi, Hotel Park u Crikvenici te dva objekta koja, prema tvrdnjama zaposelnika, nisu bila predviđena ni za kakvu obnovu ni najam, već ih je Club Adriatic isključivo trebao čuvati – Hotel Krvavica te nekretnina u Lukovu Šugorju. Hotel Krvavica smješten je nedaleko od Makarske, u mjestu Krvavica u Baškom Polju, a omeđen je morem s jedne i planinama s druge strane. Izgrađen je 1964. kao dječje pomorsko lječilište za liječenje i rehabilitaciju djece s plućnim bolestima vojnih osiguranika JNA. Hotel je jedinstven i poseban po tome što nema niti jedne stepenice. Savršeno je funkcionalan za svoju prvu namjenu lječilišta i nije jasno zašto sve ove godine nije obnovljen. Najvrednija nekretnina, koja je ušla i u temeljni kapital tvrtke, bio je Hotel Alem, koji raspolaže sa 99 soba i devet apartmana raspoređenih na tri etaže. U sklopu hotela nalaze se i depandanse, ukupno njih šest, od kojih svaka ima 33 dvokrevetne sobe s mogućnošću pomoćnog kreveta. Tvrtka je 2003. izašla na tržište sa zadatkom da objekte (osim Hotela Krvavice i nekretnine u Lukovu Šugorju) stavi u funkciju te ih održava do povoljne prodaje, a direktor Club Adriatic u razdoblju do 2002. do 2008. bio je Goran Hanžek. Dok je njegova zadaća bila putovati po sajmovima diljem Europe te na njima prodavati smještajne kapacitete i objekte, ostatak zaposlenika u Zagrebu bavio se svojim standardnim poslovima – što pravnim, što kadrovskim, logističkim i terenskim. Poslove u turističkim objektima koji su tada bili u funkciji, odnosno u najmu, obavljalo je lokalno stanovništvo, koje je činilo većinu zaposlenika. Od 120 zaposlenika Cluba Adriatic u hotelima i objektima bilo je čak 110 zaposlenih. Plaće za zaposlenike isplaćivale su se iz zarade Cluba Adriatic, što bi značilo da su u početku bili potpuno neovisni o državi.Iako se o prodaji objekata do tada nije govorilo, prvi problemi za Club Adriatic počeli su kada se 2005. naglo počelo ulagati u Hotel Park u Crikvenici, koji je prodan ruskoj bogatašici Ani Belogolovoj, no zbog nesređenih imovinskopravnih odnosa, hotel nikada nije zasjao u ruhu u kojem ga je Ruskinja željela vidjeti. Ana Belogolova nekoliko godina ranije u Opatiji kupila je vilu u kojoj je provodila ljeto. Hotel u Crikvenici koji je preimenovala u Afroditu, nikada nije postao wellness-oaza i odmaralište A klase jer je vlasnica tragično skončala – ubijena je u svom domu u Sankt Peterburgu. Ubio ju je ljubavnik, a svađa je navodo kulminirala kada je shvatila da joj neće nabaviti 2,5 milijuna eura, koliko joj je trebalo da do kraja obnovi svoj crikvenički hotel. Nakon njezine smrti, Crikveničani su se pribojavali da će ovaj objekt, koji se nalazi na idealnoj poziciji, zauvijek ostati najveće ruglo grada, no potkraj 2016. kupio ga je poduzetnik Luka Čabraja te je ovo mjesto napokono otvorilo svoja vrata turistima.Zavrzlama oko imovinskopravnih odnosa u slučaju Hotela Park nije izoliran slučaj. Iz razgovora sa zaposlenicima doznajemo da je zakazala pravna služba zbog koje je bila onemogućena prodaja ostalih objekata. Nakon prodaje Hotela Park došlo je i do prvog sukoba interesa s državom. Hotel Park obnovio je Club Adriatic, no sav novac od prodaje nakon toga uzela je država.


Presudila je Bjelolasica

Na čelu Cluba Adriatic smjenjivali su se direktori – bilo ih je nestranačkih iz kvote HSLS-a, a kada je na njezino čelo zasjeo Ivica Prevolšek očekivalo se da će tvrtka doživjeti procvat, odnosno preobrazbu iz poduzeća za koje nitko u državi nije pretjerano mario (pa ni sam MORH, čije su objekte preuzeli) u poduzeće koje će zgrtati milijune. Sposoban, s dobrim idejama, pričaju zaposlenici, Prevolšek se trudio učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi podigao razinu poslovanja ove državne tvrtke kojoj je okosnica bila turizam. Nedvojbeno je da je Prevolšek imao rezultate iza sebe, no koštalo ga je to što je sam sebe previše hvalio okolo, pa se za njega pročulo do Bjelolasice, koja se tada nalazila u velikim problemima. Kako je Prevolšek dolazio iz kvote HDZ-a, za njegove je uspjehe čuo ogulinski ogranak HDZ-a, koji ga je pozvao da im pomogne dignuti iz pepela Olimpijski centar Bjelolasicu. Direktor tada već veoma uspješne državne tvrtke nije mogao odbiti svoje stranačke kolege, te se upustio u projekt obnove Bjelolasice, koji ga je naposljetku koštao novca, ali i funkcije. Upravo u tom projektu vide najvećeg krivca za to što je Club Adriatic postao prva državna tvrtka koja je završila u stečaju. Previše je novca, vremena i ambicije utrošeno na Bjelolasicu, koja je, baš kao i Club Adriatic nešto kasnije, otišla u stečaj. Bjelolasica je u stečaju završila na prijelazu iz 2012. na 2013., dok je Club Adriatic svoj prvi udarac, odnosno predstečajnu nagodbu, zaradio 2014., potpisom tadašnjeg ministra Darka Lorencina. U stečaj je dovedena nešto kasnije, a godine koje su uslijedile bile su krvave za radnike kojima se nije isplaćivala plaća, ali i za samu tvrtku. Iako su na početku bili financijski neovisni, naši sugovornici govore da je velika enigma kako je od 2014. do 2019. tvrtka egzistirala i tko je davao novac da sve ne propadne te da opstane do pojave novog vlasnika?

Poseban slučaj

No, i samo je preuzimanje poseban slučaj, u kojem postoji nekoliko nelogičnosti, ali sukus svega je da je nekada davno netko “nanjušio” perspektivu ove tvrtke, dok s druge strane država to nije vidjela, ili možda bolje reći – nije ju bilo briga. Nakon stečaja i generalnog fijaska Cluba Adriatic, odlučeno je da tvrtka više neće biti na državnim jaslama, nego da ide u privatizaciju.Početkom travnja 2018. godine pisalo se kako je privatizacija Cluba Adriatic konačno dovršena, a novi vlasnik trebala je biti švicarska tvrtka Immo Invest, koja je za 54 milijuna kuna kupila sto posto temeljnog kapitala tvrtke. Mjesec dana nakon toga, u javnosti je kao bomba odjeknula vijest da investitori iz Švicarske odustaju od ulaganja u Club Adriatica, a pravi razlog je, čini se, to što nisu uplatili novac u roku od 30 dana od potpisivanja ugovora, pa je dug prema vjerovnicima naglo skočio. Tadašnji konzultant i vanjski suradnik Immo Investa bio je današnji predsjednik Uprave Hajduka Marin Brbić. Brbić je tada rekao kako je “najveći problem nastao zbog činjenice da 62 od 172 vjerovnika s kojima se pregovaralo mjesecima nisu htjeli potpisati izjave o namirenju jer su neki od njih uz glavnicu tražili zatezne kamate, što zakonski nije bilo moguće”.Bajka o švicarskom investitoru, dakle, krajem svibnja 2018. pala je u vodu, a sudbina Cluba Adriatic i dalje je neizvjesna. Država je željela privatizirati svoju tvrtku i riješiti se tereta, a investitora u tom trenutku nigdje nije bilo. No tada se, kao grom iz vedra neba, pojavio spasitelj – netko tko je još davnih dana uvidio da Club Adriatic ima potencijala, baš kao i turizam u Hrvatskoj…

Bivša tvrtka Štimčeva brata

Jedan od objekata kojih se Club Adriatic u međuvremenu, uvjetno rečeno, riješio, jest turistički kamp u Selcu, koji su preuzeli Jadran Crikvenica Hoteli i Kampovi, odnosno tvrtka Jadran d.d.Nekadašnju tvrtku brata bivšeg nogometaša i bivšeg izbornika nogometne reprezentacije Igora Štimca, baš u trenutku kada je propao posao sa Švicarcima preuzeli su Mirovinski fondovi PBZ CO i Erste. Ekspresno su se rješili tadašneg predsjednika Uprave, a za novog postavljaju ekonomista iza kojeg stoji fantastičan životopis – Gorana Fabrisa. Fabris je svojedobro upravljao rovinjskom Maistrom, koja se nalazi u sastavu grupe Adria, a u istoj grupaciji je i Croatia osiguranje, čiji su mirovinski fondovi kupili Jadran d.d.Za predsjedajućeg skupštine imenovan je odvjetnik Boris Šavorić iz odvjetničkog društva Šavorić & partneri, protiv kojeg je poslije Hrvatska odvjetnička komora (HOK) pokrenula disciplinski postupak zbog uloge u aferi Hotmail, odnosno sumnje da je bio u sukobu interesa jer je paralelno radio za rusku VTB banku i na pisanju “lex Agrokora”. Šavorića se sumnjičilo i za odavanje odvjetničke tajne jer je prenosio informacije o VTB banci članovima skupine koja je pisala zakon.Ni šest mjeseci nakon propalog biznisa sa Švicarcima, Ministarstvo državne imovine objavilo je kako 19. studenoga 2018. ravnatelj Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) Milan Plećaš i predsjednik Uprave Jadran d.d. Crikvenica Goran Fabris, u Ministarstvu državne imovine potpisuju Ugovor o prodaji i prijenosu sto posto poslovnih udjela društva Club Adriatic. Kupoprodajna cijena bila je 50,5 milijuna kuna, a Jadran Crikvenica d.d. bio je jedini ponuđač.




Sukob interesa

Zanimljiva je anegdota koja se veže uz člana Uprave tvrtke Jadran d.d. Karla Čulu. Čulo je, naime, zaposlenik CERP-a, koji je 2017. dospio u središte skandala zbog sukoba interesa, u kojem se našao zbog istovremenog obnašanja dužnosti direktora trgovačkog društva Club Adriatic i direktora trgovačkog društva AMRIS-AIDCO u razdoblju od 13. travnja 2017. do 14. kolovoza 2017. Uzevši u obzir sve okolnosti, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kojim je predsjedala Nataša Novaković donijelo je zaključak da je riječ o lakšem obliku kršenja odredbi, te je Čulo prošao samo s opomenom. Dvije godine poslije, Čulo, koji je i dalje zaposlenik CERP-a, onog istog koji je prodao Club Ariatic tvrtki Jadran d.d., ponovno se pojavljuje u priči – ovaj put u funkciji člana Uprave tvrtke Jadran d.d.Privatizacijom Cluba Adriatic neke su se stvari ipak uspjele riješiti. Naime, tvrtka je početkom kolovoza ove godine konačno isplatila sve zaostale plaće radnicima za desetogodišnje razdoblje, za što su izdvojili oko 20 milijuna kuna. Jadran d.d. ima u planu dignuti iz pepela tu bivšu državnu tvrtku. Ako ništa drugo, oni u njoj vide potencijal koji ni država ni vladajući nisu vidjeli kada je bila u njihovu vlasništvu.Club Adriatic mogao je i danas biti državna tvrtka – mogla se financirati sama, bilo je interesa s više strana da se prodaju objekti koje je Club Adriatic preuzeo od MORH-a, no osim prodaje Hotela Park i Kampa u Selcima, ništa se od tih poslova nije realiziralo. Je li u pitanju nemar u poslovanju jedine državne tvrtke koja se bavila turizmom ili je pak sve to bila dobro zakamuflirana igra koja je objekte dugi niz godina trebala čuvati za neke određene igrače, do danas se nije jasno.




Autor:Ines Brežnjak/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.