‘PROBUDIO SAM SE ZAURINIRAN!’ Ispovijest mladog Karlovčanina s psihijatrije: ‘J*****, ja sam alkoholičar’

Alkohol u prevelikim količinama može biti poguban i uništiti živote uživatelja i bliskih.

“U tom trenutku mislio sam da ću umrijeti. Imao sam sigurno gotovo 4 promila u sebi. Kada se probudite u toj sobi, na psihijatriji, zavezani za krevet, sve zbog alkohola, onda ne možete više ni sebi niti drugima lagati” ispričao je prošloga ljeta muškarac za Radio Mrežnicu.

Ovaj je muškarac kad je odlučio podijeliti svoje iskustvo, ispričao kako je s opijanjem počeo već u 13. godini, što zapravo i jesu godine kad danas djeca kreću s testiranjem alkoholnih pića.

Priznajte si: Ja sam pijanac

Rekao je da se sve pogoršalo na fakultet.

“Studirao sam u Zagrebu i svaki dan sam putovao. Nikada nisam tamo živio. Čekate vlak, nemate što raditi, i kako onda najbolje ubiti vrijeme? Pa taman je to negdje tri, četiri piva s kompićima. Često sam znao biti i solo, nije mi nikada samoća smetala”, opisao je.

“Nije me društvo tjeralo da pijem, ali činjenica je da sam još od malih nogu točno znao što je alkohol. U mojoj obitelji postoji veliki problem s alkoholom, i s mamine i s tatine strane obitelji. Nažalost, ni ja nisam bio iznimka. Vrlo rano su svi vidjeli kamo bi sve to moglo otići. Gledali su me kako lagano “klizim”. Pretpostavljalo se da će tako biti”,  dodao je. Danas to vidi kao glavni razlog da se sada mora boriti s pijanstvom.

“Kada pijete, nije to uvijek zato što volite alkohol. U mom slučaju bilo je i toga jer ja sam stvarno volio okus alkohola i volio sam osjećaj koji on pruža. Ali, uvijek se pije da bi se riješio neki drugi problem. Ja sam vrlo depresivna osoba. Alkoholom sam to pokušao izliječiti. Ne čak ni toliko da se osjećam sretnim, bila je dovoljna činjenica da u tim trenutcima pijanstva nisam mrzio samoga sebe”, priznao je .

Zatim je priznao još veće probleme:

“Sjedio sam sam u naslonjaču, doma, bez ikoga. Nije mi toliko ni smetala ta samoća, ja sam oduvijek bio solo igrač pa sam solo i pio bez problema. I dok sam tako sjedio, rakija je išla kao voda, razmišljao sam si: “J*****, alkoholičar si. Još tada postalo mi je jasno da neću dugo moći lagati sebi i drugima”.

A onda je došlo kobno ljeto…

“Probudio sam se na karlovačkoj psihijatriji, zavezan za krevet. Bio sam bez svijesti, sav u mokraći, nisam znao gdje sam. U tom trenutku mislio sam da ću umrijeti. Bila je to prekretnica kada sam shvatio da više ne mogu lagati” kaže dodajući da se prijavio na liječenje…

Ovo mučno svjedočanstvo samo je jedno u nizu pakla do kojega je vrlo lako stići i upozorenje da treba biti oprezan i umjeren…