Prava pozadina Anušićevog imenovanja: ‘Nagrada može biti i kazna’

Nakon potresa u vrhuški vladajućeg HDZ-a koji je proteklog vikenda prouzročio sada već bivši ministar obrane Mario Banožić, izazvavši tešku prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradao drugi vozač, premijer Andrej Plenković je, mora se priznati, promptno reagirao i bacio se u rješavanje problema koji mu nije trebao uoči izbora.

Nakon pomora svinja u Slavoniji, Banožić mu je natovario novi problem, eto baš u Slavoniji, a onda je Plenković, kad je Slavonija već u fokusu, tamo potražio i rješenje problema. I našao ga je te za novoga ministra predložio svog dojučerašnjeg najvećeg kritičara – župana osječko-baranjskog Ivana Anušića.

Sada ga još samo stranačka koalicijska većina mora potvrditi u Saboru i isprva naoko golemi problem je riješen. Posložilo se tu Plenkoviću sve, a politolog Anđelko Milardović kaže kako “treba osvijestiti kako hrvatski Machiavelli povlači poteze”.

‘Nagrada može biti i kazna’

“To je fantastično. Nagrada može biti i kazna za onoga koji je bio kritičar, jer na taj način može otupjeti kritička oštrica i, s druge strane, ušutkana je ionako krhka opozicija u partiji HDZ-a. Izvanpartijske opozicije nema i na taj način ‘svileni diktator’ učvršćuje svoju meku diktaturu”, govori Milardović.

On smatra da će, postane li Anušić ministar, a s obzirom na stranačku većinu u Saboru, odnosno koaliciju, hoće, Slavonija nakon svega što je prošla, biti simbolički zadovoljena i nagrađena.

“Dobit će predstavnika koji ulazi u najvišu granu izvršne vlasti. S te pozicije, ministra obrane, ne može puno učiniti. Ali mislim da može kao član Vlade više utjecati da se ta regija revitalizira i da bude stabilna. Na tome može poraditi, a drugo ne može ništa. Ali ostat će percepcija da je Slavonija nešto dobila, no ostat će sve isto kako je i bilo, u smislu glavnih aktera, procesa, samo što će se u Vladi pojačati jedan utjecaj. A taj utjecaj trajat će samo do izbora”, objašnjava politolog.

‘Kad će Plenković biti tema?’

Anušićevi komentari nekih Plenkovićevih poteza, kao i negativni komentari u smjeru koalicijskog partnera SDSS-a, Anušića su smjestili na poziciju šefa opozicije unutar stranke, a u javnosti je ta slika zaživjela. Bila to medijski konstruirana slika ili ne, činjenica je, smatra Milardović, da je Plenković napravio makjavelistički potez u smislu tehnologa vladanja.

“Nakon ovoga, ja ne znam što bi trebala biti tema u Hrvatskoj. Da padne atomska bomba na Hrvatsku, on bi rekao da to nije tema. Ili da je to netema. A zašto njemu netko ne postavi pitanje kad će on biti tema?”, pita se Milardović i dodaje:

“Onaj koji postavlja pitanja, on ima moć. Iz ideje moći i objektivirane moći iz institucije koju vodi, on određuje što je tema, a što nije. Kako to nekome može uopće pasti na pamet, određivati što je tema? Pa valjda je tema ono što ljude svrbi, što ih zanima. Pa ne može premijer odrediti što je tema, a što nije. Može, ali onda je to diktatura.”

Makijavelizam

Podsjetimo, makijavelizam je političko-filozofska doktrina izvedena iz djela Vladar Niccola Machiavellija, talijanskog državnika, političkog filozofa i književnika. Temeljno načelo ove doktrine jest kako cilj opravdava sredstvo.

Kako je Machiavelliju pripisana zasluga odcjepljenja politike od morala, iz toga izlazi da je makijavelizam politička doktrina čiji je vrhovni cilj dobrobit države bez obzira na nedjela koja služe kao sredstva tom cilju; državi i vladaru je svaki čin dopušten, moralan ili nemoralan, ako služi za dobrobit države.

Makijavelizam je postao pojam koji obilježava politiku sile primijenjenu na održanje vlasti i sinonim za podmuklu, obmanjujuću i nasilnu politiku. Označava bezobzirno djelovanje, kako u politici, tako i na svakom drugom području života.

Netko je stavio šapu na Slavoniju: ‘SOA zna za sve i ne može ništa napraviti’

‘Visokosofisticirani tip korupcije’

Milardović smatra kako je imenovanje ministrom bila nagrada kako bi se Anušića ušutkalo, no ne samo njega.

“Da se ušutka i ono tamo komešanje po Slavoniji. Dvije muhe jednim udarcem i sve će biti isto k’o i lani. Pacificirao je unutarpartijska gibanja i potencijalno pacificirao istok Hrvatske nagradama. Ja mislim da to nije ništa drugo nego visokosofisticirani tip korupcije. Netko ti nešto da kako bi te ušutkao, znači da te korumpira”, objašnjava politolog.

Međutim, on smatra i kako je Anušić zapravo dobar izbor za poziciju ministra obrane.

“Taj odabir je sasvim u redu jer je Anušić bio u Domovinskom ratu, a ovaj koji ga je odabrao bio je pripadnik ‘diplomatske bojne’. Kontrapunkt. Dakle, Anušić je sa 17 godina išao braniti Hrvatsku, dok je Plenković bio u ‘diplomatskoj bojnoj’. Paradoks života je da onoga koji je bio u ratu, za ministra obrane imenuje onaj koji nije bio”, zaključuje Milardović.