Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Postane li Milanović premijer bit će tektonskih promjena: Zbog ovog ga nazivaju novim Orbanom

Autor: Tomislav Fumić/7dnevno

Ako Andrej Plenković treći put zaredom postane premijer, neće se ništa bitno promijeniti u vanjskoj politici Hrvatske, ali ako to drugi put, ali ne zaredom, uspije Zoranu Milanoviću, promjene bi mogle biti iznenađujuće velike. Ako HDZ sastavi vladu, šef hrvatske diplomacije sigurno više neće biti Gordan Grlić Radman, a ako to uspije Rijeci pravde, tko god bio pod tom kapom, vanjsku politiku vodit će Joško Klisović, među ostalim i vjenčani kum Zorana Milanovića.

Hrvate u pravilu ne zanima vanjska politika pa to neće biti u fokusu izborne kampanje, ali će se neke teme ipak spominjati. Prije svega odnos prema imigrantima, jer Hrvatska više nije samo prolazna stanica za imigrante, nakon čega slijedi, kako Milanović kaže, “pedala” za Zapad, nego i mjesto gdje se može započeti novi život. Ili barem planirati kako da započne dok se ne steknu uvjeti za bijeg u neku bogatiju i perspektivniju zemlju Europske unije.

Vanjska politika Hrvatske nakon izbora susrest će se s mnogo izazova. Prije svega kadrovskih, jer treba riješiti već komični problem rotacije veleposlanika iz naših veleposlanstava. Ako Plenković ostane premijer, a Milanović i dalje na Pantovčaku, prijeti novo zamrzavanje sadašnjeg stanja, a to znači da će sadašnji hrvatski veleposlanici gotovo postati vječni. Do promjena neće doći ni ovog ljeta, kada je najbolje da se to dogodi zbog školovanja djece veleposlanika, a za nova imenovanja čekat će se i da prođu predsjednički izbori, sve pod uvjetom da Milanović ostane na Pantovčaku bez obzira na predstojeće izbore.

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Kadrovski bazen

Ako Milanović pobijedi i postane premijer, do imenovanja novih veleposlanika moglo bi brzo doći. Ali te bi liste bile sasvim drukčije od onih koje je Milanoviću predlagala HDZ-ova vlada pa bi se sasvim sigurno na njima našao i Ivo Goldstein i drugi iz kvote veleposlanika koje predlaže politika. Otpali bi mnogi koji su računali na neku veleposlaničku stolicu, kao Davor Ivo Stier za mjesto u Vatikanu.

Plenković bi imao zahtjevnu ulogu u predlaganju novog šefa diplomacije umjesto “zaboravnog” Grlića Radmana, koji je dobrim dijelom izgubio kredibilitet da sjedi na Zrinjevcu. Iz kadrovskog bazena HDZ-a ima dosta onih koji bi mogli biti bolji ministri vanjskih poslova, recimo Davor Božinović ili čak Gordan Jandroković. Sve ovisi o njihovim osobnim ambicijama ako HDZ bude u prilici formirati vlast, a ako oni neće doći u obzir, Plenković ima na raspolaganju i provjerene kadrove među karijernim diplomatima koji bi bili idealni za ministra. Recimo, bivšeg novinara, a sadašnjeg uspješnog veleposlanika u Washingtonu Pjera Šimunovića ili uglednog diplomata i sadašnjeg stalnog predstavnika Hrvatske u UN-u Ivana Šimonovića. Bile bi mu odriješene ruke da na to mjesto postavi nekoga tko nije prije svega stranački vojnik i poslušnik, nego stručnjak koji bi bio cijenjen i u međunarodnim institucijama i u susjedstvu.

Milanović sprema neočekivani manevar neposredno prije izbora: HDZ se ovog najviše boji




Milanović, koji također dobro poznaje odnose u hrvatskoj diplomaciji, ne bi imao velik posao jer je Klisović idealan za mjesto šefa diplomacije. Diplomirani pravnik bio je član Odbora za europske poslove i potpredsjednik Odbora za vanjsku politiku, zamjenik Vesne Pusić, radio je u veleposlanstvima u New Yorku, Bruxellesu, a bio je i predstojnik ureda predsjednika Ive Josipovića, ali i šef kabineta Kolinde Grabar Kitarović kada je bila ministrica vanjskih poslova. Imao bi Milanović i druge potencijalne kandidate, pa čak i Tonina Piculu, kojeg je SDP očito otpisao, ali su male šanse za to jer njime nije bio zadovoljan ni kada je bio premijer, zbog navodne bliskosti sa Stierom. Naravno, uvijek postoji mogućnost iznenađenja kada je o Milanoviću riječ, pa bi možda izabrao nekog manje iskusnog, ali na jeziku isto tako brzog kao on, koji bi “onima u Bruxellesu” pokazao da Hrvatska više nije slijepi poslušnik.

Foto: Luka Gerlanc / CROPIX

Vojna pomoć

Velike bi promjene mogle nastupiti ako pobijedi Milanović i u odnosu prema Europskoj uniji, ali i prema Amerikancima. Ne bi Milanović bio “novi Orban”, ali sigurno ne bi bio netko tko će odlaziti u Bruxelles i prihvatiti sve što se ondje kuha, prije svega u kuhinji europskih pučana. On ne podnosi pučane, izvrijeđao ih je u prošlosti više puta, a bivši, beznačajni glavni tajnik EPP-a prije mnogo godina, kada je Milanović bio premijer, nazvao ga je beznačajnim. I Ursula von der Leyen dobila je od Milanovića pregršt “komplimenata”, a kako je i najozbiljnija kandidatkinja za drugi mandat na čelu Europske komisije, ta bi se “ljubav” nastavila ako bi on išao u Bruxelles i zastupao hrvatske interese.

Sigurno bi se promijenio hrvatski stav prema ratu u Ukrajini ako bi se Zoran Milanović uselio u Banske dvore. Plenković bespogovorno podržava vlast u Kijevu, kao i sadašnji odnos EU-a prema Ukrajini, što znači pomoći ukrajinskom narodu koliko god se može. Čak i u oružju, kojeg realno Hrvatska nema mnogo da bi ga mogla slati ukrajinskoj vojsci. Ta simpatija prema Ukrajincima seže još iz vremena kada je Plenković bio u Europskom parlamentu, bio je zadužen za tu zemlju i u Kijevu je dočekivan kao veliki prijatelj. Izabrao je Ukrajinu i za prvo značajno vanjskopolitičko putovanje kada je prvi put izabran za premijera, što u Rusiji nije bilo dobro prihvaćeno. Plenković će, ako osvoji treći mandat, slijediti sve što EU poduzima da pomogne Ukrajini, a problemi će početi ako u Americi pobijedi Donald Trump i zatvori pipu za američku pomoć. Bit će to velik izazov za Europu, tko god je bude u tom trenutku vodio.




S Milanovićem je jasno da želi ostati što je moguće više po strani ovog strašnog rata koji bi se mogao proširiti po Europi. Hrvatska više sigurno neće slati vojnu pomoć Ukrajini, a humanitarna neće doći u pitanje. Plenković stalno ponavlja da je Milanović blizak Rusima, ali on se ni sada mnogo ne izjašnjava o Rusima i agresiji na Ukrajinu jer “to se podrazumijeva”. Održava prijateljske odnose s Miloradom Dodikom koji vidi spas za svoju političku karijeru, ali i ambicije da RS “ode” iz BiH, u Moskvi, Kremlju, Putinu.

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Brojni izazovi

Kuha i u našem susjedstvu, prije svega u Bosni i Hercegovini, a različito doživljavaju događaje u toj državi sadašnji premijer i njegov politički konkurent. Za Plenkovića je trijumf odluka Europe da se odškrinu vrata pregovorima s BiH o ulasku u EU premda je svima jasno da će taj put, ako do njega i dođe, biti dug i neizvjestan. BiH kakva je sada, s razorenim institucijama, bujanjem korupcije i pokušajima Srba da sruše državu, nema nikakve šanse da postane članica EU-a ni za pedeset godina pa je malo naivno prikazivati grčevite pokušaje famozne međunarodne zajednice kao veliki uspjeh, kojemu su doprinos dali baš Hrvati. Zoran Milanović lukavo i vješto manevrira, tvrdeći da HDZ BiH, ali i Plenković ne čine ništa da se promijeni status Hrvata.

Ako Plenković ili netko od njegovih bude vodio državu sljedeće četiri godine, neće se promijeniti ni odnos s NATO-om, koji također čekaju brojni izazovi. Taj odnos ne bi poremetio ni Milanović, koji je pekao svoju diplomatsku karijeru baš u središtu vojnog saveza u Bruxellesu. Kakvi bi bili odnosi s Washingtonom, to nitko ne može pretpostaviti. Prije svega to ovisi o izborima krajem godine u Americi, s time da nitko neće dovesti u pitanje stupanj vojne suradnje koji je na visokoj razini.

I na kraju, možda najvažanije – odnos prema susjedima. Sa Srbijom se on neće bitno promijeniti, bilo da pobijedi Plenković ili Milanović. Obojica imaju jasan stav prema istočnom susjedstvu, jednako su kritični prema Aleksandru Vučiću. Bez obzira na to tko će biti novi srpski premijer, njegov hrvatski “kolega” nastavit će smjerom kojima je išao Plenković, ali i Milanović kada je bio u Banskim dvorima. To znači da neće biti spektakularnih susreta nakon kojih hrvatsko-srpski odnosi odu za jedan korak natrag, kao u slučaju kada su se družili Ivo Josipović i Boris Tadić ili Kolinda Grabar Kitarović i Aleksandar Vučić. I Beogradu je svejedno tko će biti novi hrvatski premijer jer znaju da se ništa bitno neće promijeniti u hrvatskom stavu prema Beogradu.

Milanović tvrdi da je Ustavni sud zavarao hrvatski narod: ‘Tada nisu reagirali, a sad jesu’

Sve poništi

S tim da bi Plenković i dalje bio suzdržaniji barem na riječima, a Milanović eksplozivniji, nekad i simpatičniji u oku beogradske vlasti, da bi to sutradan sve poništio. Ni sa Slovencima se neće bitno promijeniti stav, ali će Milanović više inzistirati da odnosi budu transparentniji. Plenković je olako dopustio Slovencima da se vrate na granice i potpuno ponište Schengen, za razliku od Talijana i Austrijanaca koji kontroliraju svoje granice mnogo suptilnije i za putnike bezbolnije.

Time je Ljubljana izbila iz ruke jedan od važnih Plenkovićevih argumenata kako smo u svemu postali dio Europe, jer je sada na granici sa Slovenijom manje-više sve isto kao i kada nismo bili u Schengenu. Kada je riječ o Mađarima, Plenković i Milanović slično manevriraju oko Orbana, barem naoko, a pitanje je koga bi od njih dvojice sadašnja vlast u Budimpešti radije vidjela kao hrvatskog premijera. Milanovića možda.

Autor:Tomislav Fumić/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.