Poruka elitama: ‘Velikom silinom nestaje najvrednije što Hrvatska ima’

Politički odmak u javnom izražavanju zadovoljstva ili nezadovoljstva o demografskim i migracijskim pitanjima dosad je bio standardan pristup u funkciji ostavljanja pozicijskog dojma ili usputnog opozicijskog interesa o istom, no izrazite negativnosti koje sustižu Hrvatsku ne ostavljaju više nikakvog političkog ili sličnog opravdanja nepostavljanja demografske i uže migracijske problematike u samo središte izvršnog postupanja.

Previše je vremena prošlo u mirnom, usputnom i nezainteresiranom pozicijskom promatranju hrvatskog demografskog nestanka i propadanja ili samo u formalnom potvrđivanju interesa, s rezultatima čije negativnosti jasno oslikavaju službeni statistički podaci po svim demografskim pokazateljima, trendovima i strukturama.

Bilo kakva politička javna opravdavanja o dosad učinjenom ili opravdanja tumačena razložno uvjetovanom općom složenošću, danas s recentnim potvrdama nestajanja ne mogu biti potvrda uspješnosti niti mogu ikog racionalnog uvjeriti u političko djelovanje u strateškom nacionalnom interesu. Vrijedi isto i za sve dosad učinjeno, koliko god za isto dolaze učestale pohvale s europskih i domaćih političkih visina, jednostavno zato što velikom silinom nestaje najvrednije što bilo koja zemlja može imati. Nema zato ni opravdanja političkog razlikovanja po demografskom pitanju, a ponajmanje opravdanja mogu biti želje za dohvatom vlasti na izborima kako bi se potom ostvarile političke vizije.

Politički odmak

Političko je vizionarstvo u Hrvatskoj poprimilo formu anacionalnog iluzionizma usmjerenog prema globalnim nametanjima uvjetno rečeno vrijednosnih kategorija, u kojima se u pravilu odmiče od povijesnih, tradicijskih i civilizacijskih vrijednosti i naročito od demografskih planiranja. Pritom su vizije hrvatskog demografskog nestajanja i potrebe njegova zaustavljanja s vremenom postale politički anakronizam kojim se ne može potvrđivati fiksacija na europske vrijednosti niti se može slijediti europski koncept funkcionalnosti i namjene prostora. Bezrezervno prihvaćanje takvog koncepta udaljava nacionalne političke izvršitelje od osnovnih razvojnih potreba populacije kojom upravljaš, a na primjeru Hrvatske upravo je to najvidljivije u demografskim i migracijskim pitanjima.

Odražava se to, naravno, i na druga pitanja, ali je razornost negativnosti najvidljivija na demografskoj problematici i tu je razornost s obzirom na jednostranost javnih pritisaka najlakše politički amortizirati obećanjima, futurističkim najavama i usporedbama s drugima i slijedom vanjskih popisa zadataka koji se moraju obaviti s planom mjera za ostvarivanje zacrtanih ciljeva. Jednostranost ukazivanja na demografske negativnosti uglavnom iz znanstvenih redova, prema propisanim vanjskim popisima obaveza (agendama ili obaveznim ritualima) na unutarnjoj se razini uglavnom prikazuju kao diverzije.

U skladu s takvim diverzantskim poimanjem znanstvenih ukazivanja su i obraćanja s pozicijskih izvršnih nizina, a sve u stilu pokazivanja pravovjernosti prema političkim uzvisinama. Bezrezervno primjenjivani iskušani model političke mirnoće prema demografskoj problematici diljem prostora preplavljenih europskim vrijednostima poremetile su velike migracije prema Europskoj uniji 2015. i njihovo intenziviranje nakon pandemijskog razdoblja.

Nemogućnošću racionalnog usmjeravanja migracija, stihijskim pojačavanjem njihova intenziteta i pojavom prisilnih migracija uslijed rata, otvorili su se europski vidici i konačno prihvatile slike europske demografske realnosti te postavio strateški koncept 3D u temelje europskog političkog djelovanja. Konačno, rekli bi svi oni iz jednosmjernih djelovanja nazvanih diverzantskim aktivnostima usmjerenima prema političkim zapisima nužnih djelovanja u funkciji dohvata ciljeva.

Unutar koncepta 3D postavljena je demografska problematika kao ključna odrednica i smjernica budućeg političkog europskog djelovanja. Koliko je samo bilo potrebno znanstvene snage za takav politički iskorak i konačnog shvaćanja kako stihijski demografski procesi koji uključuju i neplanske, prisilne i iracionalne migracije neće moći supstituirati europske potrebe za radnom snagom niti pripomoći društvenoj i prostornoj uređenosti i sigurnosti.

Demografska mirnoća

Uglavnom, postavljanje koncepta 3D u strateško središte europskog razumijevanja, prihvaćanja i provođenja pravo je ukazanje za podređenost i konačni odmak od hrvatske promatračke demografske mirnoće.
Nastavak neće više biti samo zamatan u najave, obećanja, futurizam ili ostavljanje dojma izvršnog djelovanja, već će se u skladu s konceptom 3D demografska problematika i u Hrvatskoj postaviti također u samo središte političkog obraćanja i postupanja. Pozicijske su najave zasad blage, dok su neke opozicijske eksplicitne, a službene statističke neumoljive.

Dosadašnje slike demografske stvarnosti dosegle su razinu negativnosti za djelovanje odmah, bez političkih predrasuda i po svim dosad primjenjivanim obrascima u drugim zemljama. Pogled u hrvatsku demografsku budućnost s dosadašnjim nastavkom slamanja i političkom inercijom prema istom nema nimalo vedrine pa su zato podsjetnici nužnost pri svakom izričaju. Brojke zvuče nevjerojatno i sad već podižu zabrinutost i kod svih onih koji dosad nisu problemu demografskog nestanka posvećivali nimalo pažnje. Učestali članci u novinama i na portalima u zadnje vrijeme, koji nastoje razmotriti službene podatke koji pristižu iz Državnog zavoda za statistiku, uglavnom su naslovljeni demografska katastrofa, slom, nestanak, pražnjenje, starenje, ugrožavanje i slično. Mali podsjetnik na pokazatelje i trendove hrvatskog demografskog nestajanja ili samo mali izvod iz ukupnih demografskih negativnosti koje su zahvatile Hrvatsku.

1. Prirodni nestanak nakon ulaska u Europsku uniju; od 2013. do 2022. godine (više umrlih nego rođenih): – 171.246 osoba.
2. Prirodni nestanak u 2023. godini (siječanj – srpanj): -11.958 osoba.
3. Broj iseljenih nakon ulaska u Europsku uniju; od 2013. do 2022. godine: 349.979 osoba.
4. Broj doseljenih nakon ulaska u Europsku uniju; od 2013. do 2022. godine: 253.311 osoba.
5. Broj doseljenih u razdoblju od 2018. do 2022. godine: 191.053 osobe.
6. Smanjenje broja učenika osnovnih i srednjih škola od 2013. do 2022. godine: – 62.549 učenika.
7. Smanjenje broja studenata u razdoblju od 2013. do 2022. godine: – 12.135 studenata.

Pogled u budućnost

Nisu prethodni pokazatelji samo brojevi niti je riječ o stotinama, tisućama ili desecima tisuća manje osoba, već o nevjerojatnih na stotine tisuća nestanaka i odlazaka koji najavljuju budućnost punu razvojnih i sigurnosnih neizvjesnosti. Zamislimo samo linearni nastavak dosadašnjih procesa prirodnog pada, iseljavanja i smanjivanja broja učenika i studenata i posljedično s takvim brojevima starenja i pražnjenja prostora, ali i nastavak dolaska novog stanovništva započet 2018., a potvrđen 2022.

Pogled u budućnost uz nastavak političke inercije i sad već podulje trajnih negativnih procesa ne nudi sliku Hrvatske zamišljane nakon dohvata slobode i nezavisnosti i svakom razumnom podiže zabrinutost do razine potrebe konačnog izvršnog političkog djelovanja i stava: hrvatska demografska problematika treba konačno postati ključna problematika političkog djelovanja. Nakon najave primjene europskog koncepta 3D i u Hrvatskoj nije više moguće tražiti razumijevanja i opravdavanja za nečinjenje ili samo usputno postavljanje demografske problematike u izvršnu zadaću.

Teško je i zamisliti buduće čelne ljude u političkom sustavu u sljedeće četiri godine kako mirno i bez ikakvog osjećaja zabrinutosti i odgovornosti promatraju nestanak prirodnim putem novih gotovo 100.000 osoba, nestanak novih oko 25.000 učenika i studenata, odlazak izvan Hrvatske oko 190.000 ponajprije mladih i obrazovanih osoba i mladih obitelji s djecom i dolazak novih gotovo 250.000 stranih radnika kao zamjenu za otišle. Bio bi to sigurno poseban izazov vladanja Hrvatskom i povijesni zapis uspješnosti rastakanja hrvatske budućnosti.

Nominalnim prihvaćanjem koncepta 3D samo u najavama ili samo u funkciji produljivanja vladanja bio bi potvrđen nastavak po istom obrascu pa su zato ključni prvi koraci u dokazivanju stvarnih namjera, a oni bi trebali osvanuti već u službenim predizbornim programima, i to ne kao općenita rješenja, već kao stvarna analitička, projekcijska i poticajna modelska s konkretnim mjerama, novčanim visinama, poreznim usmjeravanjima i sličnim namjerama.

Konkretne mjere

Pritom će pokazatelj ozbiljnosti biti i razvijanje poticajnih modela povratka iseljeništva kroz iseljeničke investicije u Hrvatsku, političke decentralizacije, smanjivanja birokratizacije, regionalne razvojne nivelacije, porezne denivelacije po djelatnostima, prostorima i obiteljskom članstvu, izrada socijalne karte i registra stanovništva i teritorijalnih jedinica te općenito stvarnog hrvatskog potencijala.
Programska će eksplicitnost jasno potvrditi poslijeizborne namjere i vjerojatna postupanja. Objektivno i odgovorno društvo u formi biračkog i glasačkog potencijala, u današnjoj bi hrvatskoj demografskoj negativnosti i po istima najavljenoj budućnosti trebalo imati jasan birački stav.

Šterc otkrio političko obećanje koje se 28 godina nije ispunilo: ‘Nema više nazad’

Poslijeizborni bi se koalicijski dogovori također primarno trebali voditi o demografskim pitanjima ili pitanjima opstanka i nastavka, uz jasan zajednički stav o formiranju strateškog Vladina ureda za demografsku, migracijsku i investicijsku povratničku problematiku. Ureda koji bi bio formalno pozicijski nadređen izvršnim resorima koji bi sustavno trebali provoditi demografsku obnovu i koji bi bio izravno podređen premijeru, a u tom pogledu bilo bi potrebno i javno suglasje predsjednika države. Postizanje političkog sklada hrvatska je nasušna potreba, dok će sve ostalo po modelu dokazivanja važnosti i učinjenog biti samo nastavak već viđenog, s posljedicama u koje je teško i povjerovati zbog siline nestanka.